54.162.184.214 US
 

Da je propaganda odlučivala, tko bi dobio rat?

Piše:
utorak, 6.5.2008. 22:02
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

"MUSLIMANSKI ekstremisti dosjetili su se valjda najstravičnijeg načina mučenja na planeti. Protekle noći srpsku nejač žive su bacali u kaveze s lavovima u zoološkom vrtu Pionirska dolina...". Teško da bi bilo koji drugi ratni izvještaj u kategoriji najžalosnije ratne propagande mogao ozbiljno konkurirati ovom novinarke RTS-a. Da nije žalostan, bio bi smiješan.

A žalostan je i dalje, jer je priprost puk tih još žalosnih devedesetih vjerovao i reagirao na sve i svašta, pa tako i na ono što je u normalnim okolnostima shvaćeno kao očito novinarsko pretjerivanje izazvano Miloševićevom snažnom kontrolom nad medijima.

Bujnu maštu imao je i fotoreporter Goran Mikić koji se '91. povlačio po novinama i televizijama govoreći kako je svojim očima vidio 41 zaklano srpsko dijete u Borovu naselju, u studenom 1991. godine. Večernje novosti su 20. studenog, na dan kada se dogodio masakr na Ovčari, izvijestile o 43 zaklane djece. Djecu je zaklala hrvatska garda (a tko drugi) povlačeći se iz Vukovara.

Čovjek mrtav ozbiljan pred kamerama RTS-a priča kako su vadili trupla iz tamo nekog podruma, spajali glave i tijela zaklane srpske djece. Kaže probao je snimati, međutim prštali su meci oko njega. Tko mu ne bi vjerovao. Kad je u Vukovar poslana skupina srpskih patologa koji su ustvrdili da nema ni traga zločinu o kojem je Mikić pričao, priznao je da nije ni vidio ni izbrojio tijela, a TV voditelj koji je na njegovu priču u studiju kimao glavom, kasnije se pognute glave ispričavao kako mu se Mikić činio kao ozbiljan mladić, čiju je izjavu prenijela "i ozbiljna svjetska agencija".

Valdecu i dalje mašta radi svašta

No, da nisu samo Srbi imali bujnu maštu pokazuje i primjer Roberta Valdeca, koji dan danas kači ekipu na ratne teme. Posebno mu je drago kad ga pročetnički nastrojeni pojedinci - uglavnom bezopasni internet provokatori - nazovu nekim pogrdnim imenom pa se ima čime pohvaliti. Nedavno je zbog lošeg ego tripa nasjeo na dobru zajebanciju stickypondovaca - HRVATA - koji su otvorili forum na kojem su se zdravo sprdali baš na račun loše ratne propagande pa su u toj maniri i Valdeca nazvali "vampirsko-pacovskim sekačem srpskih glava i širačem laži i obmana"

U svibnju prošle godine iz naftalina je izvučena snimka izvještaja Denisa Latina iz Knina, kad je kazao kako se iznad grada nadvio dim, ali ne od eksplozija, nego od paljenja smeća. Bilo bi dobro da to nije rekao 1995., netom nakon Oluje.

Latin je tada kazao kako u njegovu prilogu nije bilo ničega spornog i kako je sve što je rekao na mjestu. Objasnio je kako za vrijeme njegova boravka u Kninu nije bilo post-olujne paleži kuća i imovine. "Nikakvog uništavanja civilnih ciljeva nije bilo. Grad je tada bio pust i točno je da je taj dim bio posljedica čišćenja i paljenja nakupljenog smeća. To sve mogu potvrditi i predstavnici snaga UN-a koji su tada bili u gradu", kazao je tada, a danas kaže kako i razvoj situacije u Haagu može potvrditi da je tada bio u pravu. Bilo je govora i o tome da će ga zvati u Haag kao svjedoka, međutim voditelj "Latinice" kaže kako dosad nije dobio nikakav poziv.

Sastavljači popisa - vladari života i smrti

Ma koliko bajke sa srpskom nejači i lavovima danas izgledale kao loša zajebancija, u to vrijeme nisu bile nimalo bezopasne. A ništa manje opasno nije bilo ni u ljeto ratne 1991. nakon devastacije hrvatskih sela pročitati deset imena osoba i optužiti ih za palež, a prije toga ne provjeriti je li doista bilo tako. Upravo to je Latin, izvještavajući iz Banovine, učinio. Popis osoba dostavila mu je policija, a on im je stavio glavu na panj pročitavši ga.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Bošku Uglješiću, čije se ime našlo na popisu, vlasti su se, nakon što se nevin našao na njemu, jedinom javno ispričale zbog prozivanja. "To je danas gotova priča. Ja sam jedini kojem su se vlasti javno izvinule, prvi i posljednji", kratko je prokomentirao kad smo ga kontaktirali, a nakon što je Index došao u posjed sporne snimke.

"Tada nije bilo Hrvatske vojske, postojalo je samo nešto što se zvalo policija. Mi smo tada svaki dan bili bombardirani i svaki dan smo bili pozivani u bolnicu da snimimo ranjene, izmasakrirane ljude. Ljudi su tada bili tjerani iz svojih domova, događali su se zločini, a mi smo od policije dobivali informacije, pa i taj popis", kaže Latin. Danas, dodaje, ne zna što se dogodilo s ljudima koji su se na njemu našli.

Srpski zločinci nisu procesuirani samo kako se ne bi diralo i u one hrvatske

"Hrvatska politika je tada vodila takav nekakav smjer po kojem se nije proganjalo one koji su izvršili te zločine na početku, i to iz samo jednog razloga - da se ne bi diralo ove druge, koji su počinjeni nad Srbima", kaže Latin i dodaje kako je danas vrlo mali broj tih ratnih zločina razriješeno.

1991. kada je on boravio u Sisku, ljudi su, kaže, bili jako nezadovoljni s Tuđmanom. "Jer je on vodio neku pomirljivu politiku prema JNA, ljudi su tamo ginuli i stradali. Mi uvijek izvlačimo nuspojavu - zločine, a ne gledamo koliko je ljudi poginulo na samom početku, ipak se najprije dogodila agresija, pa onda zločini. Ne opravdavam nikoga, bilo je i kod nas problema, i novinari su vrlo često bili upleteni u takve stvari. Na kraju se novinari prozivaju kao odgovorni za to, a to je bio samo rezultat tada vođene politike. Jer nisam ja zvao Miloševića da napadne Hrvatsku", kaže.

Srbi su se u propagandi puno bolje snašli

Usporedba srpske i hrvatske ratne propagande? "Indikativno je bilo to da se RTS vrlo brzo snašla. Gdje god da su osnovali vlast, oni su formirali svoju televiziju. Bili su spremni na sve, imali su plan od prije", objašnjava pa dodaje: "Dok se HTV recimo zbog problema s frekvencijom negdje nije mogla ni gledati".

Posljednjih dana, kaže, intenzivno razmišlja o jednoj svojoj teoriji. Prije nego što će početi rat u Hrvatskoj, dogodio se, objašnjava, američki rat u Zaljevu. CNN, BBC i Sky News tada su, kaže, počeli prakticirati "izvještavanje u kadru".

"Prava je sreća kako smo izvukli tu pobjedu"

"Tu, dakle, imate reportera u kadru koji priča, s tim da se ne vidi što se zapravo događa. On prema tome može pričati što god hoće, ako nema slike. To je zapravo svojevrsna cenzura, jer na taj način nisu prikazivali ono što nisu htjeli da bude prikazano. Takav tip izvještavanja je počeo tada, postoji i danas i mi smo ga masovno prihvatili", objašnjava.

"Mi nismo imali tada cenzuru tog tipa nego se kod nas išlo na sasvim obrnutu praksu - dakle, prikazivati slike naših položaja, slike ljudi koji bježe, i tako dalje. U tom smislu se vidi da je to bilo vođenje ratne strategije zemlje koja je bila napadnuta. Mi smo u tome bili jako loši i neiskusni i to je sve bilo šeprtljavo rađeno. Prava sreća je kako smo izvukli tu pobjedu", zaključuje Latin i dodaje kako je hrvatsko ratno izvještavanje, ako se gleda po nekim američkim standardima, tada bilo pogrešno.

Branka Suvajac

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije