NEPRIHVAĆANJE samostalne i neovisne hrvatske države, koju hrvatski Srbi ili barem njihov veći dio nisu željeli i protiv koje su se borili tijekom nekoliko ratnih godina, najvažniji je čimbenik kontinuirana odlaska Srba iz Hrvatske od 1991., izjavio je za Hinu demograf i znanstveni suradnik sa zagrebačkoga Instituta "Ivo Pilar" dr. Dražen Živić.

Više od petine ukupna srpskog stanovništva koje je do sredine 1996. napustilo bivša okupirana područja Republike Hrvatske iselilo se, po podatcima UNHCR-a, u vrijeme postojanja tzv. Srpske Republike Krajine, rekao je Živić i dodao kako je to bilo prije oslobodilačkih akcija "Bljeska" i "Oluje".

Oni koji su otišli 1995., posebice u kolovozu, izbjegli su kad su njihove političke strukture po unaprijed određenu planu zapovjedile "evakuaciju" i napuštanje Hrvatske, istaknuo je Živić i dodao kako se to dogodilo prije ulaska hrvatskih vojnih postrojba i ustrojstva hrvatske vlasti na oslobođenim područjima.

Po podatcima UNHCR-a i drugih međunarodnih organizacija iz Hrvatske je otišlo 340 do 370 tisuća Srba, rekao je Živić i naglasio kako su otišli uglavnom u Srbiju i Crnu Goru, a nešto malo u Bosnu i Hercegovinu i u treće zemlje.

Ratni uzroci, kao što su strah od izravne ratne opasnosti, bijeg od mobilizacije, psihološki rat i t.d., nisu jedini čimbenik iseljavanja, rekao je Živić i dometnuo kako su znatan poticajni čimbenik iseljavanju bili gospodarski razlozi jer je bivša okupirana područja i prije rata karakterizirala izrazita gospodarska pasivnost i zaostalost koja je ratom, općom društvenom i političkom nesigurnošću još više bila pojačana i naglašena.

Stalnost iseljavanja bitna je označnica demografskoga regresa Srba iz Hrvatske, rekao je Živić i dodao kako je potpuno besmislena i ničim utemeljena optužba protiv Republike Hrvatske da je u ratu, oslobodilačkim pothvatima "Bljesak", "Oluja" i mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja, počinila masovno etničko čišćenje srpskog stanovništva.

Za tu optužbu ne postoje relevantni pravni, politički, pa ni demografski dokazi, naglasio je Živić i dodao kako se unatoč tomu optužbe neprestance ponavljaju u međunarodnim političkim i sudskim (Haag) krugovima.

Pod etničkim čišćenjem podrazumijeva se protjerivanje određenoga stanovništva s okupiranoga teritorija i njegovo skupno preseljavanje kako bi se promijenila etnička struktura. S obzirom na to da je najveći broj Srba tijekom rata otišao s okupiranih područja Republike Hrvatske prije njihova oslobađanja i dolaska hrvatske državne vlasti, njihov se egzodus nikako ne može smatrati etničkim čišćenjem, zaključuje Živić.