Foto: Admir Buljubašić/Cropix

EUROPSKI jug proteklu je godinu žestoko prosvjedovao protiv strogih mjera štednje. Val masovnog izražavanja nezadovoljstva koji se iz Grčke prelio do Španjolske, Portugala i Slovenije Hrvatsku je samo poškropio.

Na Markovom trgu opet se smije prosvjedovati. Simbol hrvatskog bunta nakon sedam je godina postao slobodna zona. Uvjetna, doduše, zbog par ograničenja. Pod prozorima Vlade i Sabora pravicu može istovremeno tražiti tisuću i pol ljudi, od 8 do 22 sata. Iz sigurnosnih razloga, objašnjavali su ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i premijer Zoran Milanović.

"Kao što je i Ustavni sud rekao, može se ograničiti", rekao je Ostojić, a Milanović pojasnio da je Markov trg građen i konfiguriran puno prije demokracije.

Prvi su led probili radnici RIZ Odašiljača. Tražeći istu šansu kao Uljanik, radničko dioničarstvo, tri su sata zazivali premijera, ali i tadašnjeg prvog potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Radimira Čačića.

Čačić za njih nije imao sluha. Pola godine kasnije RIZ-ovci su i dalje u problemima, no na drugoj strani stola imaju novog ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Vruć krumpir ostavljen mu je u Omišlju. U Dina Petrokemiji prosvjednu su godinu ispratili blokadom tvornice zbog neisplaćenih plaća i obećane, a nepokrenute proizvodnje. Istu agoniju prošli su njihovi kolege iz Diokija krajem ožujka. U prosvjednom maršu Zagrebom stali su i pred Uskokom.

Što bi rekao Matija Gubec?

"Pošteno smo radili, pošteno smo zaradili svoje plaće. To je sve što tražimo. Kome je u cilju da nas izgladnjuje, da nas muči, da nas iskorijeni? Mi nismo niti lopovi niti kriminalci", pojašnjavao je Bojan Kovačić iz Diokija.

Nakon višemjesečnih pregovora, štrajka glađu, prosvjeda, agonija Diokijevaca završena je uz pomoć stranog investitora, zajedničkom isplatom s radnicima Dine. Cifra u cent ista onih pet milijuna eura koje je bivšem premijeru za mađarsku prevlast u Ini dao bivši vlasnik Diokija Robert Ježić. Neizvjesnost visi nad glavama radnicima bračkog Jadrankamena. 300-tinjak ih je u ožujku sa ženama i djecom zbog pokrenutog stečaja prosvjedovalo pred Upravom u Splitu, no završili su u policiji.

"Tuđe nećemo, svoje ne damo. Niti jedan stečajni upravitelj u Jadrankamen neće doći jer to nije potrebno", najavljivao je svojevremeno Tonči Drpić ispred radnika Jadrankamena.

Stečajni je došao, ali s njim i specijalna policija pa je brački otpor, za razliku od slavnog kamena, morao popustiti. Sindikalist Tonči Drpić posljednji prosvjed upamtit će po 400 kuna kazne zbog vrijeđanja policije.

U zemlji s preko 350 tisuća nezaposlenih, 250 tisuća blokiranih, u kojoj siromaštvo prijeti svakom petom stanovniku, a sindikati ustrajno tek računaju potrošačke košarice, Markov trg vidio je prosvjed - plišanih medvjedića. Iznenadio bi se vjerojatno i sam Matija Gubec koji je na istom mjestu svoju pravicu platio glavom. A možda bi ipak samo promrmljao koju i odmahnuo rukom izvaljen na kauču pred televizorom.