Genocid nije definiran brojkom već namjerom uništenja određene skupine ljudi
ISTRAŽIVAČKO-DOKUMENTACIJSKI centar BiH do 15. je prosinca prošle godine složio popis na kojem se nalazi 93.837 imena osoba koje su ubijene za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Direktor centra Mirsad Tokača je rekao za bosansko-hercegovački list BH Dani kako je ta brojka u listopadu i prosincu porasla za oko 2.000 imena, te dodao da bi se konačna brojka mogla znati oko ožujka ove godine kada se očekuje finaliziranje liste stradalnika rata u BiH.
Od spomenute cifre poginulih je 63.687 Bošnjaka, 24.216 Srba, 5.057 Hrvata i 877 državljana ostalih narodnosti, kaže Tokača. Direktor centra navodi kako ove brojke, odnosno žrtve, ne treba smatrati kao samo još jedan podatak u statistici stradalnika, te dodaje kako na projektu utvrđivanja točnog broja poginulih radi prvenstveno radi utvrđivanja istine o toj strani rata.
Tokača kaže kako za proglašavanje genocida nije potrebno napuhavati brojke poginulih osoba jer, smatra, to u prvom redu nije ispravan odnos prema samim žrtvama. U BiH se tijekom ratnih i ranih poratnih godina govorilo o 200-tinjak tisuća stradalih državljanina BiH, a prvi je takvu cifru iznio ratni predsjednik BiH Alija Izetbegović.
Tokača je mišljenja da je spomenuta brojka klasični primjer stvaranja mita na račun žrtava kojima to zapravo najviše šteti.
Mirsad Tokača
"Uvijek sam nekako razmišljao da je te brojka (koju je 1993. godine objavio Alija Izetbegović) pretjerana. I to me nagnalo da započnem vlastito istraživanje. Mit o žrtvama ustvari je mit protiv žrtava, to je najveće nepoštovanje koje im možemo iskazati. Mijenjanje brojke neće promijeniti karakter onoga što se dogodilo." - smatra Tokača te dodaje kako činjenica da u BiH nije stradalo 200.000 ljudi prvenstveno stoji zbog odvažnog otpora ljudi koji su branili državu.
Tokača objašnjava kako su početna izvješća o stradalnicima rata u BiH bila površna, te da su u mnogima imena pojedinih žrtava bila višestruko zbrajana, jer su popisi dolazili sa raznih strana i iz raznih izvora.
Tako se naprimjer nerijetko događalo da su srebreničkom popisu pripisivane žrtve koje su ustvari živjele na području oko Srebrenice, npr. u Zvorniku, Vlasenici ili Bratuncu, ali su na popisu bile uračunate i kao žrtve mjesta iz kojega dolaze i kao žrtve Srebrenice.
Što se tiče vremenskog razdoblja u kojem je poginulo najviše državljanina BiH, Tokača kaže kako je to definitivno 1992. godina koja je obilježena izbijanjem krvavog rata. Istraživenjem je utvrđeno da je te godine u BiH ubijeno 427 djece, 80 ih je poginulo godinu kasnije, te su četiri smrtno stradale 1994. godine. Posljednja ratna godina odnijela je živote 731 djeteta.
"Te su brojke samo učvrstile moje uvjerenje da je 92. bila odlučujuća godina i da je te godine počinjen genocid. Genocid nije pitanje brojke, osobito uzme li se u obzir osuđivanje Radislava Krstića (u Haagu je 2001. godine osuđen upravo zbog genocida). Presuda za genocid ne specificira brojku, već govori o namjeri da se uništi ili ubije određenu skupinu ljudi, ili da ju se izloži uvjetima koji bi k tome vodili." - zaključio je Tokača.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati