Hartmann napustila Tužiteljstvo jer nije htjela biti u "gubitničkom timu"
BIVŠA glasnogovornica Tužiteljstva haškog suda Florence Hartmann je danas gostovala u HRT-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2" te odgovarala na niz pitanja vezana uz njen rad u toj instituciji, uključujući i ona koja se tiču napuštanja glasnogovorničkog položaja.
Na samom početku je Hartmann odbacila špekulacije o tome da je razlog njenog odlaska bila svađa s tužiteljicom Carlom del Ponte ili njen pokušaj da se nametne glavni autoritet te institucije. Razlozi zbog kojih je otišla, tvrdi Hartmann, su bili "privatni", ali i vezani uz spoznaju da se Karadžić i Mladić vjerojatno nikada neće uhititi, odnosno kako ostankom u Tužiteljstvu "neće biti dio pobjedničkog tima". Također je dodala kako je njen odlazak bio u dogovoru s Carlom del Ponte.
Tijekom emisije je Hartmann, koja ovih dana u Hrvatskoj promovira svoju knjigu "Mir i kazna", iznosila svoje mišljenje o raznim kontroverzama vezanim uz rad Haškog suda i tužiteljstva, ali i odnosu Hrvatske prema tim institucijama i slučaju Gotovina. Hartmann drži da bi bilo pogrešno uspoređivati odnos Račanove i Sanaderove vlade, odnosno "tvrdoću" pregovaračkog stava prema Haagu, s obzirom da su načelni stavovi o suradnji s Haagom, odnosno eventualnoj krivici i nedužnosti generala Gotovine bili isti.
Bivša glasnogovornica haškog tužiteljstva je još jednom ponovila svoj stav da je uhićenje Karadžića i Mladića sabotirano kako bi se spriječilo da na eventualnom suđenju na vidjelo izađu podaci koji bi u ružnom svjetlu pokazali ulogu vodećih svjetskih sila u srebreničkom pokolju.
Hartmann je izrazila neslaganje i razočaranje s presudom "vukovarskoj trojci", protumačivši je "konzervativnim" tumačenjem međunarodnog ratnog prava od stane haških sudaca. Također je izložila svoje negodovanje s najnovijim progonom hrvatskih novinara zbog nepoštivanja suda, držeći da to u ovom trenutku predstavlja neprimjereno trošenje vremena i resursa Haškog tribunala na predmete od sporedne važnosti.
Hartmann je također iznijela uvjerenje kako ratni zločini počinjeni za vrijeme raspada bivše Jugoslavije nisu posljedica višestoljetne mržnje između njenih naroda nego da su oni postali mogući zahvaljujući sistematskoj političkoj, ali i medijskoj pripremi koja je trajala tri-četiri godine te stvorila opće uvjerenje da su pljačkanje, silovanje i ubijanje osoba "pogrešne" nacionalnosti sasvim prihvatljiva stvar.
R.R.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati