Hoćemo li nakon godinu dana napokon saznati tko je ubio Ivu Pukanića?
Tekst: Jovan Dragišić
Foto: Index, Blic, Interpol
U PETAK, 23. listopada 2009. godine obilježava se godinu dana jednog od najšokantnijih događaja moderne hrvatske povijesti – smjelog atentata bombom koja je ubila Ivu Pukanića, suvlasnika lista Nacional, i njegovog suradnika Niku Franjića. Ubojstvo, čiji svi detalji ni dan danas nisu do kraja razjašnjeni, postalo je jednom od omiljenih tema za nagađanje ne samo u medijima, nego i u javnosti zemalja cijele bivše Jugoslavije.
Godinu dana nakon atentata znaju se neke stvari. Uhićena je, ne bez peripetija, grupa muškaraca koja je planirala i izvela ubojstvo, a uhićen je i kriminalni boss za kojega se vjeruje da je ubojstvo naručio. Špekulacije o motivima ubojstva su brojne, a sumnje u ispravnost policijskih zaključaka još brojnije. Pukanićeva kontroverzna prošlost osigurala je brojne sumnjivce za njegovo ubojstvo, a sve dok sudskim postupkom ne bude utvrđen jasan motiv, teško da će bilo tko biti zadovoljan ponuđenim objašnjenjima.
Odgovore bi mogla ponuditi Uskokova optužnica protiv Roberta Matanića, Luke Matanića, Amira Mafalanija, Slobodana Đurovića, Željka Milovanovića i Bojana Gudurića koja mora biti podignuta idući tjedan, s obzirom da im tada istječe pritvor.
Kontroverzni medijski radnik
Ivo Pukanić rođen je 21. listopada 1961. godine u Zagrebu. U školu je išao u Velikoj Gorici, novinarstvom se bavio od svoje osamnaeste godine, a studirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Nakon završetka fakulteta radio je u Vjesnikovim izdanjima, a od 1991. u tjedniku Globus kao urednik. Krajem 1995. zajedno s grupom novinara, među kojima su bili: Jasna Babić, Srećko Jurdana, Mladen Pleše i Denis Kuljiš, napustio je EPH i osniva Nacional, svoj glavni projekt. U Nacionalu je bio glavni urednik do 2000. godine, nakon čega je taj posao prepustio Sini Karli, koja je također bila članica grupe novinara osnivača Nacionala te za koju se u zadnje vrijeme pričalo da je u vezi s Pukanićem, a nakon toga radio je kao predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njezinih vlasnika. U Nacionalu je pak redovno objavljivao kolumnu.
Vlasnik Nacionala uvijek je bio jednako kontroverzan kao i njegov list. Tijekom godina Pukanić je sastavio veliku listu prijatelja i neprijatelja, a bio je upućen i na neki način povezan s brojnim poznatim osobama. Tu se mogu izdvojiti predsjednik Stjepan Mesić, cijeli niz ljudi iz obavještajnih krugova, kriminalac Hrvoje Petrač, za kojeg se uvijek govorilo kao o jednom od glavnih Pukanićevih financijera, Vladimir Zagorec, Neven Barač i drugi. Svojim medijskim nastupima Pukanić je također stao na žulj mnogima. Među njima se svakako najviše ističu srpski tajkun Cane Subotić i crnogorski premijer Milo Đukanović. Upravo je Pukanićev medijski rat oko Subotića i Đukanovića, te njihove navodne povezanosti s tzv. "duhanskom mafijom" u Crnoj Gori jedna od ključnih indicija za eventualni motiv Pukanićeva ubojstva.
Dan koji je šokirao Hrvatsku
No, čak i kad se motiv i nalogodavci ne uzimaju u obzir, ubojstvo Pukanića i Franića podiglo je iznimno puno kontroverzi. 23. listopada 2008. godine, oko 18,15 sati, Pukanić i Franjić izlazili su iz redakcije Nacionala. Netom prije nego su ušli u Pukanićev automobil, odjeknula je snažna eksplozija. Oba muškarca ubijena su. Prvo se mislilo da je bomba bila postavljena ispod automobila, ali kasnije se ispostavilo da je ona bila montirana na motocikl koji je ranije toga dana pored automobila postavio Željko Milovanović, srpski kriminalac čiji će kasniji bijeg uzbuniti i srpsku i hrvatsku i bosanskohercegovačku javnost.
Vijest o ubojstvu ekspresno je šokirala cijelu naciju, tim više što je netom prije toga također u centru Zagreba ubijena Ivana Hodak, nakon čijeg ubojstva je tadašnji premijer Ivo Sanader reorganizirao Vladu. Sanader se brzo obratio javnosti i rekao kako Hrvatska neće postati Bejrut, budući da su ubojstva automobilskim bombama u to vrijeme bila jedan od većih hitova u glavnom gradu Libanona.
Brzo djelovanje policije
Policija, pod ravnanjem Vladimira Fabera, koji je nakon ubojstva Ivane Hodak preuzeo tu funkciju od Marijana Benka, reagirala je začuđujuće brzo. Pet dana nakon ubojstva uhitili su trojicu ljudi za koje se ispostavilo da su planirali i sudjelovali u izvršenju atentata – bratiće Roberta i Luku Matanića, Amira Mafalanija; Slobodana Đurovića, povezanog sa srpskim kriminalcem Sretenom Josićem zvanim Joca Amsterdam, te Miljenka Kuzmanovića, koji je trebao grupi pomoći pri bijegu u Srbiju.
Opasni kriminalac Milovanović
Željko Milovanović nestao je iz Doboja u Republici Srpskoj, a njegov brzi nestanak naveo je medije da optuže vrh policije Republike Srpske za suradnju s kriminalcima. I zaista, Milovanović se godinama mirno skrivao u Doboju, iako je za njim bila raspisana međunarodna tjeralica, i to zbog optužnice na osječkom županijskom sudu za ratni zločin. Milovanović je bio u bijegu gotovo pola godine, a nakon toga je uhićen u Beogradu. Slijedila je pravosudna epopeja, na kraju koje se ispostavilo da zbog nepostojanja dogovora Hrvatske i Srbije o međusobnom izručivanju građana, Milovanović neće moći biti izručen Hrvatskoj. Miljenko Kuzmanović, koji je atentatore prevesti iz Hrvatske u Srbiju, pušten je nakon 55 dana provedenih u zagrebačkom pritvoru, pa je ponovno uhićen u Beogradu krajem svibnja. Sumnja se da je upravo on policiji dao informacije o Milovanovićevom boravištu.
Joca Amsterdam kao naručitelj
Mjesec dana prije Milovanovića, u Beogradu je uhićen i Sreten Jocić, kriminalac s iznimno debelim policijskim dosjeom. Njegovo uhićenje uslijedilo je nakon iskaza zaštićenog svjedoka u zagrebačkom postupku, koji je ustvrdio kako je Jocić dao nalog za Pukanićevim ubojstvom. Jocić je navodno ubojstvo dogovorio sa svojim bliskim suradnikom Đurovićem i Robertom Matanićem, koji je po iskazu zaštićenog svjedoka za srpskog mafijaša već vršio ubojstva u Bugarskoj. Đurović i Matanić isplanirali su najveći dio detalja ubojstva, rekao je svjedok.
Ni Jocić ni Milovanović neće biti izručeni Hrvatskoj, ali postoji mogućnost da im se u Beogradu zajedno sudi zbog Pukanićevog ubojstva. Jocićev odvjetnik tvrdi kako je zaštićeni svjedok lagao u brojnim navratima i uvjeren je da će njegov klijent uskoro biti pušten. Po zadnjim podacima, u Beogradu nema dovoljno dokaza da bi se Jocića zadržalo u pritvoru, a hrvatski i srpski istražitelji imaju još do kraja ovog mjeseca kako bi protiv njega podnijeli optužnicu. Zadnji pripadnik atentatorske grupe, Bojan Gudurić, još je uvijek u bijegu i za njim je raspisana nagrada od 100 tisuća eura. Istraga u Zagrebu završena je sredinom ovog mjeseca, i uskoro bi trebale biti podignute optužnice protiv svih osumnjičenika.
Veza sa Stankom Subotićem
I dalje se ne zna tko je bio ultimativni naručitelj Pukanićevog ubojstva. Najbolji trag medijima došao je od Ratka Kneževića, kuma crnogorskog premijera Mile Đukanovića. Knežević, Pukanićev prijatelj i čovjek za kojega se također pričalo da je bio jedan od Nacionalovih financijera, u intervjuu za podgoričke Vijesti, povezao je s atentatom srpskog tajkuna Stanka Subotića Caneta. Subotić je više puta optuživan za šverc cigaretama u Crnoj Gori, a Knežević je ispričao kako je upravo Subotić Pukanićevo ubojstvo naručio zbog članaka koje je suvlasnik Nacionala objavljivao o delikatnom pitanju "duhanske mafije". Drugi su mediji objavili kako su Subotić i Jocić Pukanićevo ubojstvo dogovorili u vili u crnogorskom gradu Baru, a Subotić je zbog brojnih natpisa o sebi više puta prijetio tužbama. U zadnjoj peripetiji oko Subotića, srpsko je tužiteljstvo izjavilo kako će ispitati sve Kneževićeve optužbe.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati