Foto: Index

AKO su i postojale dvojbe oko toga tko je "duboko grlo" hrvatskih medija, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, čini se jučer ih je riješio. Naime, iako je Bajić to ranije demantirao, iz svega proizlazi kako je upravo on taj koji je medijima odavao informacije. Tijekom jučerašnje tiskovne konferencije Ostojić je za to iznio cijeli niz argumenata iako nije jasno i glasno rekao o kome se radi već je pokušao i obraniti glavnog državnog odvjetnika. Potvrdio je kako se policija bavila kontaktima novinara s glavnim državnim odvjetnikom. Izjavio je da su o tim kontaktima sačinjena i posebna policijska izvješća u studenom prošle godine. Priznao je da se ta izvješća podudaraju s podacima koje je nedavno iznio Ivo Sanader u televizijskom intervjuu. Da podsjetimo, Sanader je tada ukazivao na komunikaciju između glavnog državnog odvjetnika i nekoliko novinara koji su objavljivali Uskočke iskaze. Radilo se o stotinama razgovora i SMS poruka, tvrdio je Sanader. A što je proizašlo iz te, očito žive, komunikacije?

Tijekom protekle godine Mladen Bajić dao je samo jedan kraći intervju, a u medijima je zabilježeno svega nekoliko njegovih izjava, iako ih je, sudeći po kontaktima s novinarima, trebalo biti na desetke ili stotine. Ako nije davao izjave, što je onda novinarima davao glavni državni odvjetnik? I to baš onima koji su se najviše istaknuli u prepisivanju tajnih iskaza, pretvarajući to u jednu vrstu zaštitnog znaka.

Unatoč svemu tome, Ostojić je jučer ustao u obranu Mladena Bajića, a policijske službenike koji su otkrili izvor curenja podataka prozvao zbog prekoračenja ovlasti te najavio istragu protiv istražitelja!? Na koji način su te ovlasti prekršene, to nije rekao, a u konfuznom obraćanju javnosti, koje je postalo karakteristično za cijeli njegov resor, bilo je i takvih besmislica poput one da je  Mladen Bajić "praćen neizravno" odnosno "indirektno", tj. putem "izlista telefona". Da zna što je u stvari rekao, Ostojić bi se, vjerojatno, ugrizao za jezik.

A potvrdio je, zapravo, kako su policijski istražitelji izlistavajući telefone novinara došli i do izvora podataka. Mladen Bajić ne pojavljuje se slučajno kao centripetalna sila famoznih novinarskih izlista. Javna je tajna da je curenjem tajnih iskaza kupio naklonost izdavača koji su nekad, kao i sam Bajić, predstavljali stupove Sanaderova režima, ali i naklonost Kukuriku koalicije. Lanjska operacija koju bismo mogli nazvati i "udruženi izdavački pothvat" nije imala za cilj rušenje Sanadera, nego njegove nasljednice Jadranke Kosor s kojom je borba protiv korupcije i započela. Nije se, dakle, radilo o rušenju nekog zločinačkog poretka, nego o smjeni jedne loše vlade, zbog čega nije trebalo derogirati zakone ili žmiriti na njihovo očito kršenje. A to je upravo ono što čine ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i vlada Zorana Milanovića, kada izvlače Mladena Bajića iz očite afere. 

Jučerašnja tiskovna konferencija ministra Ostojića potvrdila je da u vladi postoje dvostruki kriteriji kada su u pitanju zakoni i njihovo provođenje, a to je već opasna stranputica. Glavnom državnom odvjetniku iz nekih je razloga dozvoljeno da krši čl. 351. KZ-a, zbog kojeg su, nedavno, uhićeni djelatnici PN Uskoka. Primjenjuju li se u Hrvatskoj zakoni jednako prema svim prekršiteljima, ili se oni odnose samo na one koji nemaju zaštitu vlasti i ne odrađuju političke zadaće? Nismo li takvu vrstu protekcionizma i selektivnosti imali i pod zloglasnim Sanaderom? Nisu li je provodili isti mediji i isti državni odvjetnik?

Pokrivajući kolaboraciju DORH-a s medijima, Vlada uvodi revolucionarne kriterije u dio kaznenog zakonodavstva i stvara pretpostavku za pravni, a možda i politički kaos. Jer, hoće li sutra jednako postupiti kada revolucionarno raspoloženi građani zatraže derogiranje drugih "problematičnih" zakona, ukidanje poreza i ovrha ili kamata na kredite?