Ilustracija: Guliver Image/Getty Images

DISKRIMINACIJA manjina i šikaniranje Roma česta su tema. No, što kad borba za njihova prava dovede do toga da romska djeca postanu "jednakija od drugih"? U redakciju lokalnog portala eMeđimurje.hr pristiglo je pismo jednog tate koji se osvrnuo na nedavno predstavljen projekt EU koji se u nekim međimurskim školama provodi za učenike romske nacionalne manjine. Roditelja jednog dječaka najviše je zasmetalo što se romskoj djeci, kako on tvrdi, dovozi ručak iz restorana. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

Pismo tate: Romskoj djeci ručak iz restorana, ostalima pašteta na kruhu

"Novi projekt kojeg financira Europska unija je onaj Produženi boravak za učenike romske nacionalne manjine iz osnovnih škola Tomaša Goričanca Mala Subotica - PŠ Držimurec - Strelec, Dr. Ivana Novaka Macinec i Jože Horvata Kotoriba. Informaciju koju sam saznao iz medija je da će projekt koštati više od 178 tisuća eura, a kroz njega će posao pronaći, barem privremeno, devet osoba, a u njemu će sudjelovati dvjestotinjak djece romske nacionalne manjine.

Oni će poslije škole pisati zadaću i učiti hrvatski jezik. Ništa me od toga ne smeta, kao ni činjenica da će dobivati besplatni ručak. No, ono zbog čega ovo pišem i što me najviše zasmetalo u svemu tome da im taj ručak dovoze iz restorana.

`Tata zašto mi jedemo paštetu na kruhu, a neka djeca dobivaju puno bolju hranu od nas?`, upitao me sin vrativši se iz škole. Kaže kako su kriomice promatrali sa strane dok su druga djeca jela i pitali se zakaj oni tak ne dobivaju. Vjerujte nisam mu znao odgovoriti jer nisam znao o čemu se radi.

Djetetu sam pokušao objasniti, ali sam sebi ne mogu. Pitam se zašto netko ima pravo na sve to, a druga djeca to nemaju. Zar nisu sva djeca jednaka? Koliko je ljudi bez posla, bez primanja i tko ih pita što će im djeca jesti… Snađi se druže! Koliko novaca neke obitelji dobivaju na temelju socijalne pomoći i porodiljnih naknada i opet sve imaju besplatno jer ih ima manje. Ma, da! Takve teme odmah mi dignu tlak.

Djecu bi trebalo učiti i kako ne krasti, kako ne vrijeđati ljude na cesti, kako se kulturno ponašati i kako obavljati osobnu higijenu…Toga se očito nitko nije sjetio i zatražio takvu vrstu pomoć od strane EU.  O njihovom teškom životu i ne higijenskim uvjetima u međimurski kraj dolaze izvještavati novinari iz svih krajeva lijepe naše i hrvatskoj javnosti prenose njihovu patnju. Pozivam ih da ne dolaze na jednodnevni izlet, već da budu objektivni i u informiranju hrvatske javnosti te iznesu sve važne činjenice i probleme.

Kaže se imaš prava - ali imaš i obaveza. Da, ja ih imam i ponekad zbog njih ne mogu zaspati jer ne znam što će donijeti idući dan. Jer ne znam odakle ću platiti struju, vodu te djetetu knjige i školsku kuhinju, jer ne znam da li ću sutra ostati bez posla i prebijene kune. To su stvari koje, ne da muče samo mene, nego i veliki dio hrvatskog naroda. Ako netko tako dobro zna svoja prava, e onda mora DOBITI I NEKE OBAVEZE. Samo tko im se usudi dati?

Ručak iz restorana - još mi ne ide iz glave! Za taj novac su sva djeca mogla dobiti besplatnu kuhinju u spomenutim školama. Sramota, ne samo za EU, nego i za Međimurje što ne koristi mnoge naše potencijale koji se mogu kandidirati prema fondovima.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv te djece, ali imam protiv njihovih roditelja koji ih zanemaruju u odgoju (ne svi) s tim više da za njih dobivaju novac koji troše za `neke druge namjene`. Očigledno se s tom problematikom nitko previše ne opterećuje. Ali, trebalo bi se! - jer vrijeme će pokazati svoje…"