Foto: Goran Mehkek (Cropix)

PRIJE nešto više od mjesec dana, u finišu najnapetije predizborne kampanje u modernoj britanskoj povijesti, premijer Gordon Brown radio je ono što najviše mrzi: družio se s običnim ljudima. Na njegovu žalost, i s udovicom Gillian Duffy. Sam razgovor nije izazvao pozornost, već ono što se dogodilo nakon njega.

Ulazeći u automobil, uzrujani Brown zaboravio je da na sakou još nosi mali mikrofon Sky Newsa i pred suradnicima izgovorio pravu tiradu protiv 65-godišnje bivše glasačice laburista. "She's a bigoted woman ("Ona je zatucana")", čuvena je rečenica koja je otišla u eter i zapečatila sudbinu laburista na izborima. Jezik je bio brži od pameti, naknadna ispričavanja nisu upalila. Presudio je televizijski mikrofon.

Mesić radio što najviše voli

Ovoga ponedjeljka bivši predsjednik Stjepan Mesić radio je ono što najviše voli: tračao s kolegama. I baš poput Browna, zaboravio da televizijske kamere obično imaju i mikrofone, pa je Ivi Josipoviću došapnuo: "Ali taj Janša, on se meni ne čini baš uravnotežen".

Za razliku od Browna, Mesić se nije ispričao. I za razliku od britanske javnosti, hrvatska (a ni slovenska) javnost tom događaju nije pridala veliki značaj, registrirajući ga tek kao bizarnost. Uostalom, Mesiću to nije bio prvi put da mu je jezik brži od pameti. Uostalom, više nije na funkciji. Uostalom, taj Janša je stvarno malo pomaknut.

Brišu se granice privatnosti političara

I tako, ono što je mogao biti politički gaf na granici skandala, prošao je bez posljedica s obje strane. Slovenci su zaključili da Mesić zna biti nepromišljen, a budući da znaju sve o Janši, znali su da Mesić ne griješi previše. Bilo pa prošlo. I ne ponovilo se.

Pa ipak, Brownov i Mesićev gaf zanimljivi su na nekoliko razina. U prvom redu, pokazuju da se brišu granice privatnosti političara na javnim mjestima. Gdje je kamera, tu su i mikrofoni, po mogućnosti uključeni. Poznavajući Mesića, mogao je još svašta provaliti. Kao što se isprovaljivao Brown, iznerviran pitanjima žene zabrinute zbog navale stranaca u Veliku Britaniju.

Zašto se Brown ispričao, a Mesić nije?

Stoga, iz perspektive medija tu nema neke velike mudrosti: snimljen razgovor na javnom događaju vrijedan je objavljivanja. Odgovornost je na političarima. Brown ni jednom riječju nije problematizirao objavu nesretne tirade, već je učinio ono što jedino može, ali i mora: javno se ispričao biračima i građanima, ispričao se gospođi Duffy, otrpio lavinu kritika, a na kraju i poraz na izborima.

Mesić nije ni jednom riječju komentirao svoj gaf. Nije se oglasio, ni ispričao, čak ni protokolarno. Bivši predsjednik Hrvatske uvrijedio je bivšeg - a možda i budućeg - premijera Slovenije, i to oko graničnog pitanja na koje su svi jako osjetljivi. Istina, Mesić nije na funkciji, nije ni Janša, ali obojica su poznati političari. Pa ako išta, Mesić se barem mogao ispričati na ljudskoj razini. Nazvati nekog luđakom nije baš popularno. Ili Mesić misli da jest?

Licemjerni političari

I napokon, ne treba previdjeti ni licemjerje političara. Browna jednako kao i Mesića. Britanski premijer nije Gillian Duffy u lice rekao što misli o njezinu "zatucanom" propitivanju imigracijske politike. Ljigavo se nasmiješio, kako se to očekuje od kandidata na izborima, a zatim je izvrijeđao iza leđa. Nanijevši time veću štetu sebi i stranci.

Mesić je također pred kamerama bio slatkorječiv: "Mislim da će zaključak biti da smo zadovoljni referendumom". A onda pred (skrivenim) mikrofonima govorio da je Janša "neuravnotežen". Mogao je isto tako u kameru pozvati Janšu na red zato što stvara protuhrvatsku atmosferu, truje odnose i što sve ne. Ispao bi državnik. Ovako je ispao tračer. Nažalost, ne prvi put.

Koji je najveći grijeh modernog političara?

Međutim, ima jedna suštinska razlika između Brownova i Mesićeva gafa. Najveći grijeh britanskog premijera bila je uvreda običnog čovjeka, simpatizera i glasača. To je danas najveći grijeh modernog političara. Za to se ponizno odlazi po ispriku na kućna vrata i šutke trpi kad se ta vrata zalupe u lice. Nema više klasne distance između uzvišenog političara i malog čovjeka.

Sasvim je nešto drugo kad političar Mesić uvrijedi drugog političara Janšu. Pa makar to dovelo do međudržavnog incidenta. To je Mesićev stil, dok svi znaju kako Janša ima problema s "uravnoteženošću". Ovo je samo njihovo prepucavanje. To je dozvoljeno. Dozvoljeno je uvrijediti političara ili javnu ličnost. Ono što nije dozvoljeno, jest vrijeđanje običnog čovjeka. A upravo to je nešto što se Mesiću teško može dogoditi, u javnom nastupu ili pakosnom tračanju. Zahvaljujući tome ostvario je zavidnu političku karijeru. Za razliku od asocijalnog Gordona Browna.

P.S.

Na kraju, za one koji žele znati više... Tko je zauzeo Brownovo mjesto u Downing Streetu? David Cameron, šef konzervativaca. Onaj koji je u predizbornoj kampanji, na pitanje koji mu je omiljeni vic, ko iz puške odgovorio: "Nick Clegg". Onaj isti Clegg, vođa Liberalnih demokrata, koji ga je koalicijskim sporazumom doveo na vlast. Međusobno vrijeđanje političara nekad donosi ploda.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje