Foto: The EU Times (Ilustracija)

U VRIJEME dok se broj nezaposlenih nezaustavljivo penje prema 400 tisuća, dok više od 900 tisuća građana živi u riziku od siromaštva, a svaka peta obitelj ne može pokriti osnovne mjesečne troškove života, donosimo priče zagrebačkog taksista Ilije te umirovljenice Marije.

"Preživljavam, eto kako živim", kaže 56-godišnji taksist Ilija. Supruga mu ne radi, pa im je jedini prihod njegova plaća od oko 5 tisuća kuna.

"To je na knap, to je ono platite režije, nešto pojedete, to je tak", ističe Ilija.

"Sve je pokradeno i rasprodano"

Ne žali se, kaže, barem radi, no pita se koliko dugo.

"Došao sam jutros, a još nemam vožnju. Ljudi nemaju, bez posla su, bez stanova, teška je situacija. Kaj smo mi budalasta nacija da ne znamo ništa proizvesti, pa nekad su se i čavli proizvodili, pa su se prodavali. Sad nemamo ništa", naglašava Ilija.

Sa sjetom se sjeća vremena kada se, tvrdi, moglo pošteno živjeti od svog rada.

"Kad sam 80-ih godina radio u Dalekovodu imao sam najnižu plaću 1700 marka do 2 tisuće, a bio sam vozač. Ljudi sada nemaju ni 5 tisuća kuna, sve je pokradeno i rasprodano", kazao nam je ovaj taksist.

Djetetu ne može kupiti ni čokoladu

65-godišnja Marija živi sa suprugom, kćeri, zetom i unucima - školarcem i studentom. Ona i suprug primaju mirovinu od oko 2 i pol tisuće kuna, zet ima prosječnu plaću, a kćer radi, no ne prima redovito plaću. Nekako se, kaže, pokrpaju, no živi se teško, a kupuje se samo osnovno.

"Odem u dućan po to što mi treba za ručak i ništa drugo. Ne kupujem nove stvari. Evo otišla mi veš mašina pokrpala sam ju, nisam kupila novu. A hrana? Sve puno manje kupujem. Nije više onako kao što je bilo prije možda deset godina", kaže nam Marija.

Žalosti ju kada u dućanu vidi mamu koja svom djetetu ne može kupiti ni običnu čokoladu.

"Slušam dijete koje priča: mama je li to skupo. Zamislite dijete, ne znam je li imalo pet godina. Zašto dijete od 5 godina to mora znati, ako ono to želi. Dok je moja kćer bila mala toga nije bilo", prisjeća se Marija i zaključuje:

"Vrijeme je da oni odozgo napokon pogledaju malo prema dolje".