54.82.57.154 US
 

Karamarko umjesto da ode - pomaže Milanoviću

Piše: Goran Vojković
četvrtak, 9.6.2016. 13:54
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: FAH, Index

ŠAHISTI znaju – postoje situacije kada za pobjedu treba žrtvovati figuru, ponekad i kraljicu, najjaču figuru. Protivnik je tako posložio figure da obrana kraljice znači pad kralja, šah-mat. A HDZ se upravo nalazi u takvoj situaciji.

Figure su začudo posložili sami – nije im za ovo kriv ni Zoran Milanović, niti itko drugi iz bivše vladajuće koalicije. Nizom katastrofalnih poteza doveli su u situaciju da vlast praktično ne radi – a i kada radi bolje da ne radi, kao što je jučer osjetljiva tema istraživanja naftnih polja prošla bez ikakve rasprave.

No, tko je kraljica u ovom slučaju? Svakako – najjača figura u ovoj Vladi i ovoj koaliciji – predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Ono što je postalo problem HDZ-u, a onda i ovoj Vladi – Tomislav Karamarko ima previše afera i potencijalnih afera da bi bio prihvatljiv koalicijskim partnerima, a čini se i dijelu HDZ-a. Međutim, Tomislavu Karamarku ne pada na pamet da se žrtvuje kao što se kraljica žrtvuje u šahu, a žrtva u ovom slučaju ne bi bila odlazak iz Vlade, već odlazak s mjesta čelnog čovjeka HDZ-a.

Vlada bez šefova stranaka je glupost koja može trajati pola godine

Karamarko je istina ponudio alternativu – Vladu gdje bi otišli Orešković, Petrov i on, a došli, ne znamo još tko (spekulira se s imenima managera koji također nisu dobili izborni legitimitet). U tom slučaju Karamarko ostaje šef HDZ-a i pokušava riješiti unutarnju stranačku oporbu prije nego što unutarnja stranačka oporba riješi njega. Jer u HDZ-u su stvari jasne – bivši predsjednik se izbacuje iz stranke.

Slaganje nekakve tehno-vlade bez šefova stranaka je šarena laža koja bi možda potrajala još pola godine, do dana izglasavanja Državnog proračuna za 2017. godinu. Razlog? U narednoj godini imamo vratiti brat-bratu desetak milijardi kuna više državnih obveznica ukoliko ih ne reprogramiramo.

Da li će strani kreditori vjerovati Vladi u kojoj ne sjede šefovi stranaka, a u Saboru ovisi o hrpi na brzinu interesno prikupljenih ljudi? Vjerojatno neće, jer ne vjeruju ni ovoj (već smo to vidjeli pred koji tjedan s državnim obveznicama). To znači da su u 2017. potrebni zaista rezovi – koji bi trebali zahvatiti sve – uključivo i socijalna davanja i mirovinske transfere. Tko očekuje da takva tehnička Vlada može predložiti rezanja, a da se onda to još i potvrdi u Saboru?

Stvari su jasne i pokazale su se i sada – upravo u Vladi trebaju sjediti politički šefovi, trebaju sjediti ljudi s političkim legitimitetom, trebaju sjediti šefovi stranaka, oni na izborima odabrani od naroda, upravo i zato kako bi provoditi politiku koju su zacrtali, izravno i bez okolišanja. I da bi (ne manje važno) uz provođenje politike preuzeli i odgovornost za tu politiku – bila ta politika dobra ili loša. Vlada je naime i po definiciji političko tijelo, a ne neki skup stručnjaka (inače bi se ministri po svjetskim vladama birali na natječaju!).

Dakle, ideja neke nove „presložene“ Vlade u kojoj ne bi bilo Oreškovića, ali ni Petrova ni Karamarka – nešto je teorijski moguće, ali u pitanju bi bila hrpa ljudi koja ne bi imala legitimitet ni za što, niti bi imala snage pokrenuti kakvu reformu. Posebno u Hrvatskoj – gdje je radi cijelog niza razloga državna služba i cijeli javni sektor inertan i bez inicijative, pa ako inicijativa ne dolazi od politički imenovanog dužnosnika, onda inicijative ni nema. A nama itekako treba inicijative.

Nije ovo Italija gdje se vlade mogu mijenjati svakih 10 mjeseci, a državna služba i privatni sektor rade svoj posao te država ulazi u grupu najrazvijenijih na svijetu. Budimo realni – ako se ovdje žele napraviti reforme, a reforme nam trebaju, one moraju krenuti upravo od izvršne vlasti.

Karamarkov očajnički potez

Stvari su jasne – ako ste najjači koalicijski partner, onda upravo te najjače stranke treba biti premijer. Drugo, vidjeli smo, ne ide. Tako je u svijetu, tako treba biti i u nas – ne treba nešto puno izmišljati u modelu parlamentarne demokracije, skoro sve je već viđeno.

Dakle, ako HDZ želi biti u vlasti, štoviše i prema broju zastupnika najjači koalicijski partner, onda šef HDZ-a treba biti upravo toj vlasti. Po mogućnosti – premijer. Šef najjače stranke treba biti premijer jer drugo je samo neki drugi Tim Orešković u neučinkovitoj vladi koja po svako mišljenje mora ići u stožere koalicijskih stranaka.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Isto treba biti, dakle šef najjače stranke, šef vlade, i ukoliko vladu slaže SDP ili da je najjača stranka nekim čudom netko treći, recimo HSS. Onda taj šef stranke i šef vlade ima i moć i utjecaj i odgovornost, izravnu odgovornost s imenom i prezimenom i listom ljudi koje je odabrao i nema opravdanja ako nešto radi loše, tj. to „loše“ će se iskazati na narednim izborima.

Ova ideja gdje bi se svi čelnici stranaka povukli iz Vlade – samo je Karmarkov očajnički potez kako bi ostao šef HDZ-a. Jer, premijer Karamarko ne može biti, a ukoliko da ostavku na stranačku funkciju, njegova politička budućnost najvjerojatnije znači – izbacivanje iz stranke i potpuna politička marginalizacija, osim možda pisanja na kakvim opskurnim portalima. Čime bi se uostalom sa svojom biografijom sutra bavio? Premlad je za mirovinu, prestar da krene u nešto sasvim drugo.

Karamarko stoga smišlja ideju „tehničke vlade“, gdje nema njega, ali nema ni Petova – pa se može računati da je to neki „fer“ odnos, tako se „moralo“, a pri tome Karamarko naravno ostaje igrač iz sjene, što mu i najviše odgovara, ali i predsjednik najjače stranke – HDZ-a, te se lagano sprema za nove parlamentarne izbore.

No, to ne ide. Karamarko na čelu HDZ-a više nikome ne treba. Niti HDZ-ovcima. Svaki tjedan izlaz neka nova ili obnovljena stara afera, HDZ sam se pomalo po pitanju Karamarka dijeli, stalno se pojavljuju novi „oporbeni“ glasovi unutar stranke koja je rađena kako bi bila monolitna i još k time – popularnost HDZ-a pada.

Karamarko, da bi HDZ opstao, mora biti žrtvovana kraljica. A on to ne želi. I trenutno, kao takav, radi za samo jednog čovjeka – Zorana Milanovića i SDP.

Stari novi SDP je oduševljen Karamarkom

Figure su već posložene, „kraljica“ Karamarko treba biti žrtvovana, no ne da se, i sada kao u filmu dolazi osvježeni, opušteni i odmoreni Zoran Milanović i sjeda sa druge strane šahovskog stola. Može se samo nasmijati. Bio je spreman za četiri godine oporbe, nije u ničem ni popravio ni reformirao stranku nakon izbornog poraza (osim što je Gordan Maras naučio za vijek vjekova da se na gradilište ide s kacigom na glavi) i sada – ni krivom ni dužnom – smiješe mu se skori izbori i skora izborna pobjeda. I to zahvaljujući velikim dijelom – Tomislavu Karamarku.

Sve dok Karamarko stoji na čelu HDZ-a, valjda svaki sat SDP dobiva jednog birača, a dodatno jedan HDZ-ov biva toliko razočaran da neće izići na izbore. Kraljica suprotne strane – u ovom slučaju Karamarko, Zoranu Milanoviću, koji se doslovno ušetao na uličnu partiju šaha, svakim potezom sve više osigurava pobjedu. Milanoviću se ne žuri – figure miče usporeno i lepršavo, znajući da ima stratešku prednost i da je vrijeme na njegovoj strani. Što HDZ bude više branio svoju kraljicu, to će šah-mat SDP-a biti jači i uvjerljiviji.

Dodatno, Milanoviću idu na ruku i još neki potezi HDZ-a: sam HDZ je skrenuo desno, gotovo na neke linije pravaša, uključio u Vladu iznimno desno orijentirane ministre i ostavio prazan centar – centar koji je u hrvatskom izbornom tijelu iznimno bitan kada dođe dan izbora.

Osim SDP-a, taj centar sada napada i reformirani HSS, novi šef Krešo Beljak, mlad, no već politički iskusan, gradonačelnik uspješnog Samobora – svjestan je da HSS ima danas malu popularnost, no ima i stranačku organizaciju, pa uz dobar rad može privući dio tradicionalnog biračkog tijela koji je HDZ iz bilo kojeg razloga razočarao.

Usamljena kraljica na šahovskoj ploči

Tomislav Karamarko je opkoljena kraljica na šahovskoj ploči. Sve kombinacije tipa „tehničke vlade“ o kojoj se priča zadnjih par dana, tipa vlade koju bi vodio sadašnji ministar Financija Zdravko Marić – pokušaj su kupovanja novih pola godine života HDZ-ove vlade.

Stvari su jednostavne – HDZ da bi politički opstao mora se riješiti Tomislava Karamarka. Mora na mjestu šefa stranke imati čovjeka koji će stranci podizati, ne rušiti popularnost, i mora na mjestu šefa stranke imati čovjeka koji može biti premijer u koaliciji koju vodi HDZ. U situaciji u kojoj smo sada – svaki dan donosi jedan novi potez kojim jača Zoran Milanović, a za što je začudo najviše zaslužan Tomislav Karamarko.

Ili da se od šaha maknemo na nogomet – u utakmici HDZ-SDP, Karamarko je kralj autogolova. Boljeg igrača Milanović na drugoj strani ne bi mogao poželjeti. Ako uskoro ne da ostavku na mjestu predsjednika HDZ-a, Karamarko će za SDP dati više golova nego što bi cijeli SDP s koalicijskim partnerima mogao i zamisliti.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije