Komentar Drage Pilsela: Druže Papa mi ti se kunemo...
DRUG Papa, Ivan Pavao II., svoj je 84. rođendan jučer proslavio kako i dolikuje čovjeku koji je uvjeren da mu je Majka Božja spasila život (metak koji je u njega ispucao Turčin Ali Agca ugrađen je u kruni koja resi glavu Gospina kipa u Fatimi) - moleći i radeći, prema staroj formuli benediktinskih monaha ora et labora.
Primao je izaslanstva i čestitke, a obljetnicu je obilježilo i pojavljivanje u knjižarama nove Papine knjige "Ustanite, idemo!", u kojoj Karol Wojtyla piše o događajima i razmišljanjima otkako je postao biskupom 1958. do izbora za Petrova nasljednika 1978. godine (Papa je knjigu napisao lani), odnosno svečano predstavljanje te autobiografije u palači predsjednika Talijanske Republike Quirinale.
"Ustanite, idemo" je knjiga prepuna detalja i zanimljivosti, poput događaja iz 1958. kad je Wojtyla, postavši biskupom, drugim svećenicima predstavljen riječima "Imamo Papu", a koje su se 20 godina poslije pokazale proročanskima, u trenutku kad je postao 264. nasljednik apostola Petra.
Ne navodim ovaj detalj iz knjige slučajno jer mi se čini da odgovara stanju svijesti Pape, čovjeka koji, očito, nije spreman odstupiti s položaja rimskog biskupa uvjeren da mora svoju misiju odraditi do kraja, do zadnjeg daha života.
A ima onih koji bi željeli da odstupi. Doduše, bude li Parkinsonova bolest i drugih zdravstvenih poteškoća od kojih pati poglavar Katoličke crkve nastavile narušavati zdravlje tog, mnogima na svijetu dragog starčića, to bi se i moglo dogoditi. Uostalom, sam je Papa rekao da će raditi dokle god bude mogao.
U otvorenom pismu Papi koje je naslovljeno na švicarske biskupe, četrdesetak predvodnika župa, među kojima je osam svećenika, predlaže da se, načelno, svaki Papa, povuče u mirovinu u 75. godini, kao i drugi biskupi.
Švicarska biskupska konferencija jako je loše primila pismo u trenucima kad se brat Karol, župnik svijeta, priprema za posjet Bernu 5. lipnja, što bi trebao biti njegov prvi posjet inozemstvu u posljednjih šest mjeseci. Biskupi su to pismo doživjeli kao izravan poziv Papi Ivanu Pavlu II. da ode u mirovinu. Objaviti takvo pismo na dan Papina rođendana "gnusno je i podmuklo", ocijenio je bazelski biskup Kurt Koch u izjavi objavljenoj na internetu.
Hajde, u redu, takvih izljeva odanosti, ovdje dobro poznatih kod onih koji su se zavjetovali da neće skrenuti s puta Tita, Tuđmana i sličnih, ne treba uzeti previše ozbiljno. Uostalom, većina hrvatskih katolkinja i katolika načelno također pjeva nešto poput Druže Papa mi ti se kunemo da sa tvog puta ne skrenemo..., a privatni im je život usklađen s katoličkim moralom, posebno na seksualnom planu, koliko i ponašanje Milana Bandića prema općepriznatom bontonu.
Nego, zašto bi bilo gotovo bogohulno očekivati da i Papa postane penzioner? Zašto i od kud ta nedodirljivost, taj prenaglašeni kult ličnosti kad je Isus rekao da se pred nikim živim ne klanjamo i da nikoga osim Boga Stvoritelja ne nazivamo ocem ili gospodarom?
I kada smo već kod onih koji bi, da mogu, i puzali pred Papom, treba pohvaliti onih par mudrih rečenica u Sanaderovoj čestitci jer je, pored obaveznih fraza, dodao i ono važno što Hrvatine zaboravljaju: Papinu trajnu brigu za oblikovanje moralne i dostojanstvene Hrvatske na dobrobit svih njezinih građana.
Premijer je Papi zahvalio i za podsjećanje na zadaću "promicanja oprosta i pomirenja, solidarne ljubavi i zajedništva". "Sloboda, mir i poštivanje drugačijeg, naglašavali ste, nada je Europe i znak pomirbene ljubavi Božje, ljubavi koja je svrha i smisao našega svakodnevnog hoda", poručio je Sanader.
Eh, sa tog puta, sa tog hoda, druže Papa, ni ja ne želim skrenuti.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati