PREDSJEDNIK Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Josip Bozanić, posjetio je uredništvo Večernjeg lista. Nadbiskup Bozanić je želio pokazati da Crkva osobito razmišlja o važnosti medija, odnosno, kako je rekao, "koliko Crkva cijeni i poštuje one koji rade za javnost".

Bila je to prilika da se čelnik Katoličke crkve u RH pobliže upozna s novinarskom profesijom ili, točnije rečeno, sa procesom stvaranja jednog dnevnog lista i sa teškoćama s kojima se novinari susreću u svome poslu.

Šteta što kardinal Bozanić to nije učinio ranije, što ne susreće predstavnike medija češće, što nema s nama bolje kontakte i što nije našao vremena da medijske djelatnike posjećuje u redakcijama. Možda bi se izbjegli neki nesporazumi i možda se ne bi dogodilo da se nadbiskup sasvim krivo oglasi o nama i o našem novinarskome poslu. A nije mu se to dogodilo samo jednom.

Spomenut ću jedan od njegovih posljednjih gafova, onaj koji mu se dogodio prilikom posjete VII. zagrebačkoj gimnaziji. Tada je izjavio da je u pozadini našega pisanja samo interes, da objavljujemo ono što nam urednici nalože i da pišemo naručene tekstove protiv vodstva Crkve, to jest, da smo ucijenjeni i da na to pristajemo jer moramo brinuti o obitelji odnosno zaraditi plaću.

Mislim da je pokazao kako, naprosto, ne razumije što je to kultura informiranja, što je to sloboda stvaralaštva, što je sloboda informiranja. Njegove riječi su svjedočile i o stanju svijesti crkvene hijerarhije.

Ta svojevrsna kardinalova uvreda novinara (pa i onih koji se smatraju katoličkim novinarima i rade za njega, jer ako je kardinal u pravu i svi novinari pišu naručene tekstove, onda se to događa i onima u katoličkim medijima) pokazala je i to da se nejasno izražen i shvaćen identitet (pa i pripadnika jedne profesije kao što je naša) pretvara u pomanjkanje poštovanja našim posebnostima. A bez njih se usporava i demokratizacija društva, koja nije moguća bez nužne političke kulture (a nje nema bez poštivanja autonomije novinstva), ni bez dokaza o konstituiranju subjekata demokratskog procesa (što slobodno informiranje jest).

Pluralizam bez postojanja javnosti i civilnoga društva, inače, nužno je doveo i dovodi do oblika totalitarizma nacionalističke provenijencije. Razlog više da se gospodin kardinal potrudi shvatiti koliko je važno poštivati a ne samo prozivati novinare.

Konačno, monolozi u jurišima koji se kod nas često koriste i demagogijska interpretacija položaja specifičnih (žrtvovanih) skupina unutar hrvatskog društva (dogodilo se i događa se to i novinarima), stvaranje privida o važnosti određene nacije, stranke ili države (stalni motiv na stranicama katoličkog tjednika kojim, u krajnjoj liniji, zapovijeda gospodin Bozanić), samo mobiliziraju javnost protiv pozitivno vrednovanih očekivanja koja se odnose na sam opstanak svih kolektiva i pojedinaca.

Kardinal Bozanić je rekao da o nama ovisi i budućnosti nekih ljudi i života. Volio bih da budete osjetljivi za ljudske sudbine, naglasio je. Vjerujem da članovi izuzetno sposobne, mlade i poletne redakcije koja vam posreduje ovaj komentar to imaju na umu i da ispunjavaju kardinalovu želju, da su osjetljivi prema drugima. A nadam se da je kardinal o nama novinarima nešto i naučio. Da će biti manje grub i da nas neće u budućnosti tako olako diskvalificirati kao što mu se dogodilo pred gimnazijalcima.

Zašto? Iz više razloga. Između ostalog jer je od izuzetne važnosti da gajimo dijalog i da, ako se želi pokazati da Crkva osobito razmišlja o važnosti medija i da nas se cijeni i poštuje, to bude vidljivo uvijek a ne samo onda kada  se navraća u važnu redakciju i kada bonton nalaže da se to kaže.

U svakom slučaju, hvala gospodinu kardinalu na priznanju i na to što je (nadam se da nisam naivan) ispravio svoje krivo gledanje na način na koji branimo demokraciju i opće dobro i teškom mukom zarađujemo svagdašnji kruh.

Drago Pilsel