Komentar Drage Pilsela: Ministar smrti
TKO IMA love za odlazak privatnom liječniku, taj neka si sam plati lijekove. Eto, tako glasi najnoviji napad ministra Andrije Hebranga na standard, ali i na Ustav naše zemlje.
Jer bolesnici privatnim liječnicima ne odlaze zato jer imaju viška novaca, nego zato jer su spremni, da bi izbjegli čekanja koja mogu biti i smrtonosna (kada imaju ozbiljan zdravstveni problem), iz vlastitog džepa platiti tu uslugu.
Uostalom, zar nam Ustav ne daje pravo i na drugo, treće ili bilo koje drugo stručno mišljenje?
Evo primjer iz Rijeke koji poznajem iz prve ruke. Gospođa Ljudmila se loše osjećala. Krvna slika je pokazala da nešto s njom nije u redu. Kada su joj rekli da bi na red za ultrazvučno kontroliranje unutarnjih organa mogla doći za par mjeseci iznervirala se i opet pošla svojoj liječnici u ambulanti. Ona joj je rekla da s takvom krvnom slikom nema čekanja i neka ode liječniku specijalistu interne medicine u privatnoj praksi. Učinila je to i spasila si je život.
Pronađen joj je tumor (kasnije se ispostavilo da je bio zloćudan), omotan oko bubrega, koji samo što nije metastazirao. Hitno je operirana. Nije bilo šale. Izvadili su joj bubreg i kompletan tumor. Rekli su da se moglo dogoditi da je čekala još koji mjesec i da bi zbog toga bilo prekasno. Da bi joj se rak razlio po cijelom abdomenu.
Gospođa Ljudmila je bila uspješno operirana. Vratila se doma i svojim umirovljeničkim aktivnostima. Bila je gotovo kao nova a još nije bio stigao onaj rok za ultrazvučni pregled u državnoj bolnici. Ergo, da ga je čekala, rekao joj je doktor nakon operacije, bila bi najvjerojatnije mrtva.
Zašto navodim ovako ekstreman slučaj? Zato što ako prođe namjera ministara zdravstva Andrije Hebranga da moramo platiti svaki lijek što nam ga privatni specijalist preporuči, uskoro bi mogao biti nazvan ministar smrti. Ljudi će u siromaštvu popustiti i čekati u redovima pred državnim bolnicama, a neki će tu možda i umirati kako se moglo dogoditi Ljudmili da nije poslušala glas savjesti i savjete i krenula po privatno mišljenje specijaliste.
Po novim uputama HZZO-a naš obiteljski doktor ne smije nam propisati ono što nam je privatni specijalist preporučio. Ako liječnici u ambulantama koji imaju ugovor za HZZO, kako želi Hebrang, ne budu mogli propisati lijekove koje će nam preporučiti privatni doktori, neki će mjesečno izdvajati stotine i stotine kuna za lijekove na koje imaju pravo s iskaznicom zdravstvenog osiguranja. A što s onima koji plaćaju i dodatno, a neki još i dobrovoljno osiguranje koje ima ugovor s privatnim specijalističkim ordinacijama?
Ministar zdravstva i socijalne skrbi prof. dr. Andrija Hebrang tvrdi da je to rješenje zakonito i da vrijedi još od 1993. godine kad je donesen Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Ako je dosad postojala drukčija praksa, to je zato što nije bilo kontrole. Lijekove koji se izdaju na recept obiteljski liječnik može propisati samo na preporuku ugovornog specijalista, jasan je ministar. Zašto ugovore ne dobivaju specijalisti koji rade kvalitetnije, brže, s boljim rezultatima? Ministar to objašnjava ograničenim novcem za zdravstvo. Tako prenosi kolegica Nađa Berbić iz Novog lista, stručnjakinja za novinarsko praćenje zdravstvenih tema.
Zapitajmo se? Tko ima pravo specijalistima koji su dobili dozvolu za rad i školovali se, osporiti stručno mišljenje? Pa nisu to nadriliječnici nego ljudi kojima je zakon odredio mjesto u zdravstvenoj zaštiti! Pacijenti koji se dugo godina liječe kod specijalista što su iz bolnica otišli u privatnu praksu moraju od ugovornih liječnika dobiti uputnicu, i nakon plaćenih privatnih pregleda dodatno se naručivati kod ugovornih ili bolničkih liječnika, da bi im oni potvrdili terapiju koju je preporučio privatni specijalist! Bravo doktore Hebrang. Pa vi ovu naciju hoćete strpati u luđačku košulju.
I još nešto: ugovorni liječnici stručno nadziru neugovorne, a tko ima pravo na taj način se odnositi prema specijalistima i njihovim bolesnicima? To sigurno nije interes bolesnika, nego interes smanjenja troškova, ali ako specijalisti griješe onda je to pitanje stručne kontrole rada, a HZZO nema pravo osporavati propisivanje nužne terapije pacijentu samo zato jer je pacijent napravio privatni pregled. Razlozi su, jasno, financijske naravi, ali štednja ne može dezavuirati stručno utemeljeno, i dijagnostikom indicirano mišljenje, zaključuju prozvani doktori.
Ova sumanuta ideja ministra Hebranga, upozoravaju liječnici, mogla bi se pokušati srušiti pred Ustavnim sudom jer je smatraju protuustavnom. Staviti 750 privatnih specijalista u Hrvatskoj u nejednaku poziciju samo na osnovi različitih tumačenja propisa nije rješenje na koje Liječnička komora može pristati. Vodeća tijela Komore vjeruju da će situacija biti riješena tek ustavnom tužbom.
Na čudu su i doktorice i doktori u primarnoj zaštiti jer ne znaju kako se postaviti, a neki se dosljedno drže najnovijeg tumačenja. Ako se tako nastavi, po istoj se logici može dovesti u pitanje dijagnostika i nalazi privatnih liječnika, pa kolege mogu mirne duše zatvoriti ordinacije, a čitav niz kvalitetnih specijalista ima svoje bolesnike. Korektnije bi onda bilo reći da privatnici, koji ipak rasterećuju javno zdravstvo troškova i čekanja, nemaju mjesta u hrvatskom zdravstvenom sustavu.
Hebrang se može pjeniti protiv komunjara koliko hoće. Ali ovaj napad na slobodu izbora, koji je jedan od temelja liberalne demokracije njega samoga pretvara u komunjarskog monstruma.
Predlažem da se negdje otvori rubrika sa slikama naših poznanika i članova rodbine koji će teško oboljeti a onda možda i umrijeti zahvaljujući genijalnim rješenjima ministra smrti.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati