Komentar Drage Pilsela: Nastavlja se krvni terorizam
U TJEDNU u kojem se u Bangkoku, pod pokroviteljstvom UN-a, raspravljalo o AIDS-u i shvatilo da rasprava koja je okupila više od 17 tisuća sudionika ostavlja više sjene nego svjetla (XV. međunarodna konferencija, najveća do sada, završila je prošli petak), Hrvatsku je potresla vijest da su se dva pacijenta koja su se liječila na KBC-u Rebro i Klinici za traumatologiju u rujnu i listopadu prošle godine zarazila virusom HIV-a putem transfuzije krvi.
Godišnje se u Hrvatskoj testira 170 tisuća doza krvi a mogućnost zaraze iznosi jedan slučaj na tri milijuna ljudi. Dakle, pri transfuziji ne postoji tzv. nulti rizik. To jest, nema 100-postotne sigurnosti testa koji bi otkrio HIV na početku zaraze i zato je ministar zdravstva Andrija Hebrang pošteno priznao da nema garancije da se ovakav slučaj zaraze neće ponoviti.
Dakle, da bude potpuno jasno, do zaraze nije došlo zbog pogreške djelatnika Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu. Nije riječ o stručnoj pogrešci ili nesavjesnom postupanju pri obradi krvi. Iako razloga za paniku nema, strah je opravdan. Jasno je da bez sustava dobrovoljnog davanja krvi zdravstvo ne može funkcionirati.
Rizik zaraze postoji jer standardni testovi na antitijela HIV-a mogu detektirati prisutnost virusa u krvi tek tri tjedna nakon zaraze. Postoje napredni testovi koji otkrivaju virus već 11 dana nakon zaraze. U SAD-u je razvijem test koji je, navodno, 25 puta sofisticirani od postojećeg a uskoro bi se mogao pojaviti na svjetskom tržištu.
No, sve su to periferne priče. Srž problema je da se nastavlja krvni terorizam, da je do sada od posljedice AIDS-a umrlo preko 20 milijuna ljudi, da bogate zemlje, posebno SAD, i dalje štite interese multinacionalnih farmakoloških kompanija i ne žele, kao što čini Brazil, pokretati jeftine lijekove.
Potrebe za liječenje zaraženih u 2005. godinu su deset milijardi dolara, 12 milijardi za 2006. i preko 20 milijardi za 2007. A u Bangkoku je prikupljeno tek deset milijardi za idućih pet godina. Koliko se pak troši na naoružanje? Bolje da o tome ne razmišljamo! S pravom je glumac Richard Gere izjavio da je svota koju je Busheva administracija potrošila do sada u Iračkoj avanturi dovoljna da se olakšaju patnje mnogih bolesnika u Africi, kontinent u kojem se najviše pati od te bolesti. Polovina zaraženih čine mladi u dobi između 15 i 25 godina.
Slogan kongresa "svima omogućiti lijekove" upućuje na to koliko je važno da se u svjetskim elitnim političkim i ekonomskim krugovima dogodi veći stupanj solidarnosti. S kongresa je upućen poziv da se ujedinjenim snagama pobijede predrasude i diskriminacija nad onima koji su zaraženi virusom HIV-a, te je zbog velikih potreba upozoreno na nužnost dodatnih novčanih sredstava.
Globalni fond za AIDS, malariju i tuberkulozu poslao je značajna sredstva u zemlje Trećega svijeta, dok su vlade pojedinih zemalja za tu svrhu izdvojile premalo novca. Konferencija je, između ostaloga, upozorila na opasnost koja prijeti Aziji, gdje bi broj osoba zaraženih virusom AIDS-a mogao prerasti onaj u Africi te uzrokovati katastrofalne posljedice.
Važno je da se tišina prekine jer šutnja znači smrt. Koliko se još ljudi ima zaraziti prije nego što se iskreno krene u adekvatnu zaštitnu i zdravstvenu politiku? Vrijeme je da se sruši zid političkog i vjerskog podobnog šaputanja o sidi. Sada je vrijeme da laičke i medicinske zajednice podignu glas i da uporno zahtijevaju poduzimanje mjera iz rakursa pravoga čovjekoljublja.
Izgleda kao da nas tužna priča Nine i Ele nije dovoljno motivirala. Ne vide se kampanje sustavne edukacije. Jesmo li zaista toliko blesavi da svjesno biramo život u neznanju, bez zaštite i bez kontrole, kada ionako moramo prihvatiti rizik suživota s virusom HIV-a?
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati