Komentar Drage Pilsela: Težak put pomirenja
MOJ KOMENTAR o skandaloznoj izjavi mostarskog biskupa Ratka Perića koji je namjerno imao hiper-provokativni naslov "Biskup ratni zločinac" postigao je svoj efekt. Jučer je bio najčitaniji politički tekst na Indexu a, pošto je iritantni naslov potaknuo mnoštvo emocija čitatelja, dobio sam mnoštvo reakcija. Po prvi puta od kada pišem za ovaj news portal, moj je sandučić elektronske pošte bio zasut reakcijama, uglavnom gnjevnih ljudi koji su nedostatak argumenata, ali i kulture, zamijenili čitavom lepezom osobnih uvreda. Osjećam da je dobra prilika da posvetim pažnju svojim kritičarima. Imam dojam da su baš oni moji najbolji branitelji.
"Ne mogu se načuditi budalaštinama koje skoro svaki dan imam priliku čitati na Indexu a koje vi pišete", navodi stanoviti Kristijan Marković, čiji komentar citiram jer spada među najblesavijima koje sam dobio. "Lako je sjediti u Zagrebu i pričati priče o suživotu. Volio bih da mi pokažete jednog Hrvata iz Mostara koji u tom mostu vidi simbol suživota", kaže K.M. Odgovaram: eno vam Predraga Matvejevića, Hrvata iz Mostara.
"Svako tko je bio imalo u Mostaru zna da taj most ne spaja Muslimane i Hrvate nego Muslimane i Muslimane", nastavlja bulazniti K.M. U tom mostu ima puno simbolike. Gradio ga je Turčin u stilu izvorne islamske arhitekture. U njemu nema ničeg Hrvatskog (...) Nemam ništa protiv što je most popravljen ali on je ipak najprije islamski simbol (?!) Glupo ga je nazivati simbolom pomirenja (...) Ako ste stvarni zagovornik suživota i dijaloga sa Muslimanima, predlažem vam da rasprodate svu svoju imovinu koju imate u Zagrebu i doselite zajedno sa svojom obitelji u Mostar, njegov Istočni dio i da na svojoj koži u praksi osjetite suživot, toleranciju i europeizam koji zrači među tamošnjim Muslimanima.
Probajte onda među njima naći posao za sebe i svoju ženu, upisati djecu u školu ili otići liječniku. Siguran sam da bi vaša djeca, s obzirom na prirodnu inteligenciju naslijeđenu od oca, vrlo brzo savladala arapski jezik (...) Tko zna, možda bi sina dali i obrezati u znak boljeg suživota i zajedništva?"
A sada drugi primjer nacionalističkog slijepila iako se radi o kulturnijem pismu:
"Gospodine Pilsel" (piše osoba koja se predstavlja kao Bojan Šunjić i tvrdi da je iz Mostara): "sami ste napisali kako je biskup Perić, odmah nakon rušenja Mosta, davne i zlokobne 1993.godine, napisao: "Ljudi su kadri klesano bijelo kamenje stare ćuprije sutra izvaditi iz Neretve i rekonstruirati novi most. Neka se u ovom Mostaru, koji je trenutačno bez mostova, uskoro ljubav i vjernost sastanu, pravda i mir zagrle, a mostovi ljudskog povjerenja i bijelog kamenja što prije podignu!"
Biskup je u svom pismu, uljudno pripomenuo kako postoje i drugi simboli ljubavi i mira, a ne samo Stari most. A Križ, simbol mira i ljubavi postao je trn u oku svima koji ljubav, mir i suživot u ovom gradu preziru. Smeta im sve što nije njihov simbol, pa tako i križ na Humu. Jeste li se poistovjetili s njima?
"Rekoste kako se hvalio (biskup Perić, op. D.P.) starim mostom u svom grbu. Ostatak dijela Vašeg komentara o tom grbu nije vrijedan spomena. Možda je vrijedan prijezira, jer sami, bez argumenata zaključujete i ostalim sugerirate, kako biskup tobože sad proklinje vlastiti grb. Prije bih rekao, gospodine Pilsel, kako je upravo učinio ono čime se taj grb kao simbol ponosi: zatražio istovremeno poštivanje svih simbola mira, ljubavi i suživota. Nažalost vi ste odobrili jedan simbol, svjesno ili nesvjesno, potirete ostale bez obzira na njihovo značenje. To nije tolerancija i to nije poziv na suživot.
Stoga, molim Vas, ne pišite više o simbolima ljubavi pomirenja i suživota, bar ne nama koji smo strahote rata u ovom gradu proživjeli i osjetili na vlastitoj koži. Vaš komentar o biskupu i Starom mostu suprotan je tim težnjama. Poziv je na netoleranciju, nepoštivanje drugačijeg (u ovom slučaju križa na Humu). "
Što reći onima koji ne žele a možda i nisu u stanju ćuti i prihvatiti argumente jer, ili su još uvijek blokirani nagomilanom mržnjom odnosno strahotama rata, pa su im srca okamenjena, ili pak otvoreno preziru Islam ili Bošnjačke muslimane, ma što bio razlog takvome preziru?
Kao prvo, da sam i ja imao razlog mrziti one koji su mi u listopadu 1991. ubili brata Branka ali da sam, stojeći pred njima 1997. u Crnoj Gori, milošću Božjom u sebi našao snagu i volju da se oslobodim prezira i da oprostim jer je to zapovijed koju se u kršćanstvu, želi li se slijediti put Isusa iz Nazareta, ne može i ne smije izbjeći.
Zatim, da su sve nedaće koje su se dogodile Mostarcima i Mostaru ne isključivo, ali uvelike posljedice političke volje Franje Tuđmana i HDZ-a, onog iz Hrvatske i onog satelitskog iz BiH ili tzv. HR H-B, da u suradnji s ocem rata na prostoru bivše Jugoslavije, balkanskim kasapinom Slobodanom Miloševićem, rasturi BiH i uzme jedan njen dio da ga aneksira Republici Hrvatskoj što je bilo u suprotnosti sa činjenicom da je Republika Hrvatska priznata od UN-a na temelju Avnojskih granica. To znači da bi eventualno mijenjanje granica međunarodno priznate Republike Hrvatske lako moglo dovesti do gubitka djela njena teritorija: Vukovar ili Dubrovnik s Prevlakom, pa i druge dijelove domovine.
Treće, da ako je biskup Perić 1993. smatrao da Stari most simbolično spaja tzv. istočni i tzv. zapadni svijet i da je o samome mostu pisao biranim riječima i to, kako je objasnio, zato što je, kao i prethodnik na biskupskoj stolici u Mostaru, dr. Petar Čule, koji je to učinio 1942., i Perić 1992. godine unio taj most u svoj biskupski grb jer je riječ o simbolu Mostara iznad kojega Krist blagoslivlja i grad i rijeku, kuće i kule, nije logično da danas razmišlja drugačije.
Most, napisao je Perić za "Glas Koncila" neposredno nakon njena rušenja, simbolično je povezivao istočne strane i nacije sa zapadnima, od Rima od Istanbula. Stari most na Neretvi bijaše protagonist raznih događaja i svjedok ljudskih dostignuća i neuspjeha, ne samo iz mostarske kotline, nego i iz mnogo širih prostora.... Kad bi izlizane ploče s ćuprije mogle govoriti (...) kakve bi nam sve priče ispričale! Stara ćuprija izvor je inspiracija i iluzija, dodao je biskup, istaknuvši čak i to da se je bio poprište ljudskih sudbina i zaljubljivanja, da je most bio osovina grada, legendarni junak s rijeke Neretve!
Stoga, poštovani kritičari, zaista djeluje šokantno biskupova izjava da most nije znamen pomirenja ni znak obnove suživota i mira. Naime, pogođen njegovim rušenjem, Perić odmah nakon tog kulturocida je pokazao koliko mu je stalo do Staroga mosta jer je napisao da su ljudi kadri klesano bijelo kamenje stare ćuprije sutra izvaditi iz Neretve i rekonstruirati novi most. Tada, kada je osjetio potrebu da se obrati cjelokupnoj katoličkoj javnosti, pa i Svetoj Stolici, nadom da se u Mostaru, koji je tada bio bez svih svojih sedam mostova, uskoro ljubav i vjernost sastanu, pravda i mir zagrle, želio je da se mostovi ljudskog povjerenja i bijelog kamenja što prije podignu.
Rušenje Staroga mosta bilo je naređeno od samoga Franje Tuđmana kao početak operacije u kojoj je trebalo iz Mostara protjerati muslimansko stanovništvo. To rušenje, piše jučerašnji španjolski dnevnik El Pais, ušao je u europsku povijest kao jednu od njenih najcrnjih stranica.
Samo budala može vjerovati da će sama obnova mosta popraviti odnose Hrvata i Bošnjaka. To nitko razuman i ne kaže. Svi shvaćaju koliko je težak put pomirenja. Pa onda i nema potrebe da Ratko Perić to podcrtava. Ali je obnova znak dobre volje da se, ljudskim zalaganjem za mirotvorstvo, prepreke mogu nadvladati a život može oplemeniti.
Želim svima vama, posebno onima koji smatraju da me mrze, obilje mira i dobra. Ili, kako je napisao biskup Perić 1993. godine: da se uskoro ljubav i vjernost sastanu, pravda i mir zagrle. Bog s vama.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati