54.196.182.102 US
 

Komentar Jovana Dragišića: Gdje su novci, gospodo?

Piše:
srijeda, 4.4.2007. 14:54
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

UOBIČAJENO je da veliki poslovi u Hrvatskoj imaju neku čudnu računicu, po kojoj su procijenjeni troškovi samo dio novca koji se uloži u neki projekt. Tako je, na primjer, prilaz autocesti u Zadru, koji se upravo gradi, stajao skoro duplo više nego što je procijenjen prije raspisivanja natječaja. Najnoviji takav primjer je trošak preuzimanja Plive i njene integracije s Barrom. Taj trošak iznosi zanimljivih 112 milijuna dolara, koje je platila sama Pliva.

U razgovoru koji je Večernji list proveo s dr. Vladom Brkanićem, ovlaštenim revizorom i računovođom, on je rekao da ne shvaća odakle toliki troškovi. "Pliva nije mijenjala ime, sve se dogodilo potkraj godine. Organizacija i provedba procesa due diligence, zajedno s troškom Plivinih pravnih savjetnika i odvjetnika, mogli su se kretati između pola i milijun eura". Brkanić je naveo neke druge olakotne okolnosti koje bi mogle opravdati troškove, a uprava Plive odgovorila je da se izvanredni troškovi vezani uz "preuzimanje odnose na savjete vanjskih konzultanata i opcijske dionice direktora".

Nekolicina upućenih sugovornika rekla je Večernjem da organizacija procesa due diligence nije mogla stajati više od 1-2 milijuna dolara, pravni savjetnici i Deutsche Bank mogli su uzeti između 20 i maksimalno 50 milijuna dolara, što je za svakog savjetnika za transakciju ove veličine "fantastičan i rijedak ulov".

Uz maksimalnu računicu, dakle, trošak preuzimanja izlazi na 52 milijuna dolara, što je skoro dvostruko manje od novca utrošenog na proces. Čovjek se jednostavno mora zapitati gdje je onda nestalo ostalih 50 milijuna dolara.

Čovjek bi, da je zloban, mogao pomisliti da je dio procesa due dilligence uključivao i isplatu naknada i bonusa ljudima koji su potpomogli cijelom procesu preuzimanja Plive, pa bi se mogao sjetiti nekih tajnih, manje tajnih i sasvim slučajnih susreta nekih "vanjskih suradnika", nekih direktora i nekih ljudi koji su odlučivali o tome kome će Republika Hrvatska prodati Plivu, ali mi nismo zlobni, pa tako nešto ni u kom slučaju ne bismo ustvrdili. Nipošto.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Iako, budući da je oko prodaje Plive i s njom povezanih događanja bio frapantan broj slučajnosti, ipak ne možemo ne primijetiti da se sasvim slučajno ispostavlja da u 4 godine rada ove vlade u državi postoji niz projekata koji ispadaju puno skuplji nego što se to na početku činilo, pa kad čovjek uzme u obzir prihode, rashode, bilance, proračune, troškovnike, račune, nedostavljene račune večere, opere, i slične stvari, ne može se ne zapitati kako je moguće da tu ima toliko nedosljednosti.

Jedino logično objašnjenje bilo bi da se novac u Hrvatskoj raspodjeljuje u maniri Broja 1 iz Alana Forda: jedan tebi, jedan meni, dva tebi i jedan, dva meni... Iako, kad se građani jedne države moraju pozivati na logiku stripova, to je prilično dobar pokazatelj da nešto smrdi.

Jovan Dragišić

>>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije