LOŠA konstrukcija, još lošiji materijali i nepoštivanje građevinskih propisa, glavni su uzroci velike smrtnosti i razaranja u potresu koji je prošloga tjedna pogodio jugoistočni iranski grad Bam, objašnjavaju u utorak iranski dužnosnici i strani stručnjaci.

Za razliku od potresa slične jačine koji je prošloga tjedna pogodio Kaliforniju i odnio samo dva ljudska života, broj poginulih u Bamu mogao bi se, prema nekim očekivanjima, popeti i do 50.000.

Iranski građevinski propisi postroženi su nakon što su u potresima posljednjih desetljeća poginuli deseci tisuća ljudi. Dužnosnici i strani stručnjaci upozoravaju ipak da je njihova provedba više nego nezadovoljavajuća.

Bahram Akašeh, profesor geofizike na Teheranskom sveučilištu, napominje da su potres u Kaliforniji 22. prosinca i potres u Bamu bili gotovo iste jačine i na gotovo istoj dubini - iranski potres bio je jačine 6,3 stupnja prema Richteru, 16 kilometara ispod površine.

Nameće se stoga pitanje zašto je u Kaliforniji poginulo samo dvoje ljudi, a u Iranu deseci tisuća. Odgovor je jednostavan.

"Tip gradnje je posve različit. Ovdje postoje građevinski propisi koji se ne poštuju. Zakoni postoje ali samo u teoriji. Nitko na njih ne obraća pozornost. Vlasti ne nadziru gradnju", ističe Akašeh.

Mohsen Rezaei, tajnik moćnog iranskog Vijeća za moral, ističe također kako problem nije u propisima već u građevinarima koji ih ne poštuju, a ne postoji ni adekvatan nadzor gradnje.

Krivnju treba tražiti i u ciglama od blata koje se često koriste u gradovima poput Bama. Jeftine su i omiljene jer su kuće izgrađene od njih ljeti svježe a zimi tople. No, lako se razbijaju zbog čega izazivaju gušenje žrtava koje prežive prvi udar potresa.

"U Iranu... su kuće u biti sagrađene od prašine", ističe Enzo Boschi, predsjednik talijanskog Nacionalnog instituta za geofiziku. "Pri rušenju zgrada od betona ostaju zračni džepovi u kojima možete disati i preživjeti dva, tri, možda čak i pet dana. S kućama od blata to nije slučaj i zbog prašine pri njihovu urušavanju umire se mnogo brže", objašnjava on.

Stručnjaci ističu, međutim, da je to samo dio problema i upozoravaju da je čak i Teheran, u kojem postoje brojne moderne zgrade od armiranog betona, izložen opasnosti od velikog razaranja čak i pri potresima umjerene jačine od oko 6 stupnjeva prema Richteru. Potres jačine 7 stupnjeva smatra se granicom oko koje se mogu očekivati velike ljudske žrtve.

Uz odgovarajuće metode gradnje gradovi mogu preživjeti i mnogo jače potrese. Tako je, npr., u potresu jačine 8 stupnjeva prema Richteru u rujnu u Japanu ozlijeđeno samo 500 ljudi a nitko nije poginuo.

"Potresi per se nisu opasni, već su način gradnje i vrijeme udara ono što određuje smrtnost", ističe Boschi. "Potres u Bamu dogodio se ujutro, kada su ljudi još bili u krevetu, nesvjesni i bespomoćni", objašnjava on.

Stavos Joannides, ciparski građevinar koji je 70-ih godina radio u Iranu, objašnjava da cigle od blata nisu dovoljno fleksibilne. "Kada se izgubi elastičnost i kada nema čelika ni armiranog betona, zgrada će popustiti i to bez upozorenja. Kod kuća od blata ne padaju prvo samo gips ili cigle kao kod betonskih kuća. One se odmah ruše", objašnjava on.