TRI NACRTA zakona o državnoj naknadi za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata, koje je u prošli četvrtak hrvatska Vlada uputila u saborsku proceduru, ne rješavaju pravne probleme koje je 2002. zabilježio Europski sud za ljudska prava i stoga ih treba revidirati, priopćila je u utorak misija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Hrvatskoj. 

Hrvatska Vlada je u prošli četvrtak utvrdila tri zakonska prijedloga kojima će se regulirati odgovornost države za štetu koju su prouzrokovali pripadnici oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (od 17. kolovoza do 30. lipnja 1996. godine), štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija te za štetu nastalu u bivšoj SFRJ, ali samo ako je oštećenik hrvatski državljanin i ako je šteta nastala u Hrvatskoj.

U priopćenju Misije OESS-a kaže se da bi ti ´zakoni trebali osiguravati potpuna rješenja za one koji su bili pogođeni odlukom Sabora 1996. godine o prestanku svih sudskih postupaka u kojima se tražila naknada za štetu uzrokovanu terorističkim aktima, pokrenutih prema članku 180. Zakona o obveznim odnosima´.

´Na sličan način oni bi trebali osiguravati pravni lijek za one koji su bili pogođeni odlukom Sabora iz 1999. godine o obustavi svih sudskih postupaka za štetu koju su počinile Hrvatske oružane snage i policija između 1990. i 1996. godine. I konačno, oni bi trebali uređivati obveze za štetu nanesenu pojedincima koje je Hrvatska naslijedila kao sljednica bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ)´, nastavlja se u priopćenju.

Prema priopćenju OESS-a, nacrt Zakona o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata, koji je prošlog četvrtka proslijeđen Saboru, dopušta samo tužbe zbog osobne povrede, iako je obustavljeni zakon dopuštao tužbe zbog oštećenja i uništenja imovine.

´Nije u skladu s međunarodnim zakonskim obvezama Hrvatske da se sudske presude kojima se dodjeljuje naknada za oštećenje imovine, kao i neriješene tužbe, retroaktivno prekidaju. To bi bio slučaj ukoliko bi Sabor usvojio nacrt Zakona o odgovornosti za štetu uslijed terorističkih akata, kakav je sada napisan´, rekao je, prema priopćenju, voditelj misije OESS-a u Hrvatskoj Peter Semneby.

Vladina obveza reguliranja ovog pitanja proizlazi iz presude Europskog suda za ljudska prava iz ožujka 2002. u predmetu Kutić protiv Hrvatske, kojom je odlučeno da prekidanje neriješenih sudskih postupaka od strane sabora prema članku 180. Zakona o obveznim odnosima, uslijed nepostojanja novih zakona, predstavlja kršenje prava na pristup sudu.

Prema Zakonu koji je Vlada predložila, obitelj Kutić, koja je tražila naknadu zbog uništenja imovine, više ne bi mogla tražiti naknadu štete, tvrdi OESS.

Nacrt Zakona o naknadi štete počinjene od strane pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i policije u razdoblju od 1990. do 1996. godine, na sličan način ne omogućuje pravni lijek za saborsku obustavu procesuiranja neriješenih slučajeva iz 1999. godine. Čini se kako nacrt Zakona isključuje praktički svu naknadu za štetu počinjenu od strane oružanih snaga i policije, s obzirom na široku retroaktivnu definiciju ´ratne štete´ za koju država nije odgovorna. Nedavno je Europski sud prihvatio reviziju nekoliko slučajeva kako bi ustanovio postoji li u obustavi procesuiranja neriješenih sudskih slučajeva iz 1999. godine povreda prava na pristup sudu, navodi OESS.

Predloženi zakon o odgovornosti za štetu koju su uzrokovali pripadnici oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata predviđa da država odgovara za štete koje nemaju karakter ratne štete. Ratnom štetom se smatra šteta koja je nastala u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija (npr. bombardiranje).

Hrvatska ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović rekla je prilikom predstavljanja zakonskih prijedloga da međunarodno pravo ne obvezuje ni jednu državu da bilo kojoj osobi nadoknadi ratnu štetu, dodajući da je Hrvatska to činila i čini kroz obnovu u kojoj se prema svim građanima postupa jednako.

Treći nacrt Zakona regulira obvezu Hrvatske na plaćanje naknade za štetu počinjenu pojedincima za koju je bila odgovorna bivša SFRJ prije neovisnosti Hrvatske. Predloženo ograničenje na zahtjeve državljana i nedržavljana iz država s uvjetom uzajamnosti izaziva zabrinutost da bi neke oštećene osobe mogle ostati bez pravnog lijeka, stoji u priopćenju OESS-a.