MEDITERAN je u prošlosti bivao pogođen tsunamijima i u 2000. godini zabilježeno ih je gotovo 20, kazali su stručnjaci i upozorili na nepostojanje sustava za rano uzbunjivanje u Mediteranu.

Neki od tsunamija (plimnih valova) u prošlosti bili su smrtonosni kao onaj 551. godine duž libanonsko-sirijske granice ili oni u Egiptu u 4. i 14. stoljeću, odnosno u Messini (Sicilija) 1908. godine.

Tsunami je moguć i u Jadranskom moru, kazao je za Slobodnu Dalmaciju od utorka dr. Nenad Leder iz Hrvatskog hidrografskog instituta u Splitu i pritom uputio na zapise o dubrovačkom potresu iz 1667., koji kažu da se tada pojavio tsunami amplitude nekoliko metara.

No, poglavito je osjetljiva Grčka jer je 50 posto europske seizmičke aktivnosti koncentrirano u toj zemlji, tvrde stručnjaci kao što je Gerasimos Papadopulos s Geodinamičkog instituta pri atenskom opservatoriju koji je za agenciju France presse kazao da su osjetljiva i područja Italije i Sicilije te alžirska i tuniska obala.

"Bilo je i bit će tsunamija u Mediteranu iako je ta pojava ovdje rjeđa i manje snažna nego li u oceanima", kazao je Papadopulos.

Posljednji veliki udar zabilježen u Grčkoj dogodio se 9. srpnja 1956., kada je potres 7.7 Richterove ljestvice bacio vodeni zid visok 25 metara na otoke Ciklade u Amorgosu te pogodio čak Egipat, podsjetio je seizmolog Vasilis Papazahos.

Godine 1908., plimni val u Mesinskom tjesnacu (Italija), izazvan potresom kao što se dogodilo i protekle nedjelje u Indijskom oceanu, usmrtio je više od tisuću ljudi na Siciliji i u Kalabriji.

Papadopulos poziva da se u Mediteranu uspostavi "sustav za uzbunjivanje" kakav postoji u Pacifiku od 1948. godine, no koji je tako okrutno zakazao ovoga vikenda kad je tsunami usmrtio više od 66.000 ljudi u Tajlandu, Šri Lanki, Indoneziji, Maleziji, Indiji i drugim zemljama.

Kostas Sinolakis, stručnjak iz Kalifornije, isključuje mogućnost da Grčka bude pogođena tsunamijem intenziteta kakav se dogodio u Aziji ali se zauzima za uvođenje novih mjera i upozorava da "svi koji žive blizu mora moraju znati da nakon potresa treba odmah otići što dalje od obale".

Europska proučavanja učinka tsunamija u Mediteranu provode se od 1992., a grčki seizmolozi 10 godina surađuju s japanskim stručnjacima u izradi karata za Egejsko more.

Prema stručnjacima, 80 posto tsunamija događa se u Pacifiku, 10 posto u Indijskom oceanu, a pet do 10 posto u Mediteranu gdje je njihov intenzitet u prosjeku slabiji. No, dok je Pacifik opremljen sustavom rane dojave u kojemu sudjeluje 26 zemalja takvim sustavom ne raspolažu niti Mediteran niti Indijski ocean.

Patrick Simon, čelnik ureda za prirodne nepogode pri francuskom ministarstvu za okoliš rekao je da je Francuska upravo počela procjenjivati učestalost opasnosti od tsunamija.

"Ono što bi komplicirao uzbunjivanje u Mediteranu jest to što je Mediteran samo 1.000 kilometara širok, a tsunami tu udaljenost prijeđe u nešto manje od sat vremena".