U nastavku suđenja bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY), optužba je izvela zaštićenog svjedoka B1011 i svjedoka Mehmeda Musića koji su govorili o zločinima koje su srpske snage počinile u Brčkom i u okolici Sarajeva u proljeće 1992. godine.

Također je vođena rasprava o dokaznoj vrijednosti 245 presretnutih razgovora optuženog, koje je optužba prošloga tjedna uvela u spis preko iskaza jednog zaštićenog svjedoka.

Zaštićeni svjedok B-1011 opisao je kako su paravojne snage iz Srbije, uz pomoć JNA, 4. i 5. svibnja 1992. zauzele Brčko, pri čemu su izbacivali nesrbe iz kuća i izdvajali muškarce. Zajedno s 30-ak muškaraca, B-1011 odveden je u policiju gdje su zlostavljani.

Svjedok je rekao da je u Brčkom vidio 22 vrste vojski, uključujući "arkanovce" i Crvene beretke "kapetana Dragana". Opisao je i kako je Goran Jelisić, kojeg je ICTY osudio zbog zločina u Brčkom, rafalima iz automatske puške strijeljao skupinu zatočenika.

Svjedok Musić rekao je da su srpske snage 20. svibnja osvojile njegovo selo Musići kod Hadžića, u okolici Sarajeva, te kako je zatočen s velikim brojem mještana, uključujući žene i djecu.

Rekao je da su u sporskoj dvorani u Hadžićima "arkanovci" i "Bijeli orlovi" ubijali i zlostavljali zatočenike te da je u lipnju u skupini od 47 muškaraca prebačen u vojarnu Lukavica.

U Lukavici su zatočenici premlaćeni u špaliru "Crvenih beretki" za koje je "po naglasku" Musić zaključio da su iz Srbije. U vojarni su zatočenike zlostavljali i dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, koje su nazivali "vikend-četnicima, dodao je svjedok.

Skupina od 47 zatočenika, među kojima je bio i svjedokov brat, u Lukavici je nestala i nitko ih više nije vidio.

Milošević je u protuispitivanju osporavao iskaze obojice svjedoka, inzistirajući na nelogičnim ili nepreciznim detaljima iz njihovih pisanih izjava koje je optužba uvela u spis.

U raspravi o dokazima "prijatelj suda" Steven Kay otvorio je pitanje autentičnosti snimljenih razgovora i zakonitosti njihovog pribavljanja. Naglasio je kako je na optužbi teret dokazivanja da su ti razgovori "autentični izvan razumne sumnje" i relevantni za suđenje. Predložio je izdvajanje 20-ak najvažnijih razgovora.

Optuženi Milošević iznervirano je odrekao svaku dokaznu vrijednost snimljenim razgovorima ističući kako je "aposlutno uvjeren da su razgovori manipulirani i da su prekrajani te da potiču od jedne tajne službe koja se bavila manipulacijama kako bi opravdala politiku svoje vlade i podršku secesiji".

Tvrdim da se radilo o visokom stupnju manipulacije, zloj namjeri i zavjeri. "Fabricirani" su dokazi kako bi se opravdala secesija i prebacila krivnja na drugu stranu, rekao je Milošević.

Glavni tužitelj u predmetu Geoffrey Nice, rekao je da se radi o snimkama i transkriptima 245 razgovora optuženog, koji pokrivaju "suradnju optuženog s drugim sudionicima zajedničkog zločinačkog pothvata, političko planiranje, vojno planiranje i izvršenje".

Kazao je da je spomenuti svjedok izradio dokumentaciju snimljenih razgovora i potvrdio njihovu autentičnost kao i zakonitost pribavljanja, jer je "ustav bivše SRFJ dopuštao snimanje".

"Naši su dokazi neoborivi", zaključio je Nice i podsjetio da optuženi nije uspio izdvojiti ni jedan navodno "montirani" razgovor, izuzev jednog koji je bio pogrešno datiran.

(Hina) dh vk