Ilustracija: 123rf

PRVA polovica ove godine najtoplija je u povijesti mjerenja, s prosječnim temperaturama 1.3 stupnja Celzija iznad prosjeka u 19. stoljeću.

Prošli je mjesec srušio lipanjske rekorde, čime se nastavio neprekinut niz od 14 mjeseci tijekom kojih su zabilježene rekordne temperature.

Američka agencija zadužena za praćenje stanja u oceanima i atmosferi, NOAA, podatke o temperaturi bilježi još od 80-ih godina 19. stoljeća. Niz od 14 mjeseci rekordnih temperatura  najduži je zabilježen u 137 godina mjerenja.  

Padaju rekordi

Posebno zabrinjava količina leda na Arktiku koja se u posljednjih nekoliko desetljeća smanjuje zabrinjavajućim tempom, pa danas pokriva 40 posto manje površine od onoga što je za ovo doba godine bilo normalno prije tridesetak godina. Količina leda na Arktiku je najmanja u rujnu, a posljednja mjerenja pokazuju da se u svakom desetljeću smanjuje za 13 posto.

NASA, koja satelitima motri količinu morskoga leda, poručuje da je ova, rekordno topla godina, posebno ekstremna na Arktiku:

"Ovakve su temperature u kombinaciji s neobičnim klimatskim obrascima dovele do dosad neviđenog smanjenja ledenih površina", tvrde iz američke svemirske agencije. Drastičan rast temperature na Arktiku mogao bi imati katastrofalne posljedice na cijelu Zemlju, što će se najprije očitovati kroz opasne oluje na sjevernoj polutki.

Dr. Peter Gleick iz kalifornijskog Pacifičkog instituta smatra da je očito što se događa, ali posljedice je teško predvidjeti.

Stižu oluje, teške suše i razorni požari

"Mi zapravo provodimo eksperiment na jedninom planetu koji imamo. Premda nismo sigurni oko toga kakve će biti posljedice, prilično je jasno da neće biti dobre, osim ako ste brodarska kompanija koja teret želi prevoziti preko Arktika, ili tragate za jeftinim fosilnim gorivima."

Da bi povećanje globalne temperature od svega tri stupnja moglo imati katastrofalne posljedice, u svojoj knjizi "Šest stupnjeva: Budućnost na toplijem planetu" predviđa Mark Lynas. Po njemu, indijski monsun o kojem ovise milijarde ljudi mogao bi naprosto nestati, amazonska prašuma bi se mogla osušiti, a Ameriku bi redovito pogađale teške suše i razorni požari.

"Poplave u New Yorku će postati uobičajene, ekstremne atlantske oluje redovito će pogađati Britaniju, Španjolsku i Francusku, a u mediteranskim zemljama će nastati dosad neviđena pustinjska područja", predviđa Lynas.