HRVATSKI institut za povijest objavio je opsežno znanstveno djelo ´Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941.1945.´ Zdravka Dizdara, koji istražuje povijest Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Dostupna dokumentacija, kako napominje autor, potrđuje da su četnički zločini nad Hrvatima i Muslimanima, nacionalnim manjinama i pripadnicima antifašističkog pokreta - partizanima u BiH imali genocidno obilježje, o čemu se dosad nije pisalo ili se vrlo malo pisalo.

Od 1941. do 1945. u BiH je bilo osnovano 14 četničkih korpusa, 76 brigada i dvije pukovnije te je kroz njih prošlo sto tisuća naoružanih pripadnika pokreta.

Po dostupnim dokumentima od četničkih progona i pokolja u BiH u Drugom svjetskom ratu izbjeglo je oko 100.000 Hrvata i više od 200.000 Muslimana. Primjerice nakon pokolja Hrvata u istočnoj Hercegovini u ljeto 1942. s područja lijeve obale Neretve izbjeglo je 26.000 Hrvata, a nakon pokolja Muslimana u Višegradu u rujnu 1943. iz Podrinja je od četničkog nasilja izbjeglo više od 100.000 ljudi.

Po dosadašnjim rezultatima istraživanja, koji su u početnoj fazi, kako napominje Dizdar, u izravnu teroru četnici su u BiH ubili oko 45.000 Hrvata i Muslimana, opljačkali, spalili i razorili na desetke tisuća domova, a potpuno uništili oko 300 sela i manjih gradova, velik broj katoličkih crkava i muslimanskih džamija.

´Četnički pokret bio je prožet najbrutalnijim velikosrpskim nacionalizmom i imao je sve karakteristike fašističkog pokreta´, ističe Dizdar, dodajući kako se taj pokret ´zalagao za uspostavu etnički čiste Velike Srbije na području BiH i najvećem dijelu Hrvatske´.

Za petogodišnjeg rata, kako u zaključku knjige napominje autor, četnici su najprije pod okriljem talijanskoga, a zatim njemačkog okupatora, uz potporu jugoslavenske izbjegličke vlade te Velike Britanije i SAD-a pokušali svojim postrojbama ostvariti planirani genocidni pokolj Hrvata i Muslimana. ´Zato uz četnike i svi spomenuti čimbenici snose dio odgovornosti za njihove zločine´, smatra Dizdar.

Četništvo je od osnutka (1902.) gotovo isključivo bilo sredstvo srbijanske nacionalističke i ekspanzionističke politike - do kraja Prvoga svjetskoga rata cilj tog pokreta bio je proširenje Srbije na jugoistok Balkana (Makedonija i Albanija) a nakon osnivanja Jugoslavije (1918.) djelovanje tog pokreta, poluvojne organizacije, usmjereno je na zapad (BiH i Hrvatska).

Problematikom ljudskih gubitaka koje je prouzročio četnički pokret Zdravko Dizdar počeo se baviti 1991. u sklopu znanstvenoistraživačkog projekta ´Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu´.