ODVJETNIČKI tim generala Ante Gotovine u ponedjeljak je reagirao na neka medijska osporavanja odluke Sabora o dostavi dokumenata haškim optuženicima, iznoseći kao presedan vladinu odluku iz studenoga 2001. kojom je odvjetniku optuženika iz BiH Paška Ljubičića, tada nedostupnog Haagu, odobren rad na dokumentima u Hrvatskom državnom arhivu.

Ljubičićev odvjetnik Tomislav Jonjić potvrdio je za riječki "Novi list", u broju od ponedjeljka, da mu je Vlada omogućila uvid u dokumentaciju ali "na temelju istrage pokrenute u RH prije nego što se znalo da će ICTY optužiti Ljubičića za pokolj u Ahmićima".

Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić u priopćenju demantira te navode istučući kako je "optužnica ICTY-a protiv Ljubičića potvrđena 26. rujna 2000. a odluka vladinog Savjeta za suradnju s ICTY-em nosi datum 16. studenoga 2000., dakle nakon podizanja optužnice".

Prema podacima ICTY-a, optužnica protiv Ljubičića potvrđena je navedenog datuma ali je oznaka tajnosti s nje skinuta tek 30. listopada 2001., što Gotovinini odvjetnici ne spominju.

U prilogu priopćenju dostavljena je preslika "Odobrenja za rad na predmetima koji se odnose na Srednju Bosnu i slučaj Ahmići", s potpisom tadašnjeg predsjednika Savjeta Gorana Granića.

Iz činjenice da je odobrenje potpisao Granić "potpuno je jasno

da se predmet rada odnosi na predmet pokrenut od ICTY-a, a ne nikako od nekoga tijela RH", ističe Gotovinin odvjetnik.

Vladini pravni stručnjaci, zaduženi za suradnju s ICTY-em,

odriču iznesenom primjeru vrijednost pravnog presedna, navodeći kako je uvid u dokumente zakonito odobren jer se protiv Ljubičiča vodila istraga pred hrvatskim sudom, nevezano za ICTY.

Vladin pravni savjetnik u slučaju Gotovina, Ivan Mikuličić, ocijenio je da postoje bitne razlike između dokumentacije koju je Vlada predala ICTY-a od dokumentacije u Hrvatskom državnom arhivu.

"Presedan je slučaj koji se u puno više detalja podudara oko pojedinog pravnog ili činjeničnog pitanja, a ovdje ne vidim puno dodirnih točki", ocijenio je Mikuličić.

Pretpostavku da je vlada znala za tajnu optužnicu ICTY-a protiv Paška Ljubičića, ocijenio je neosnovanom, dodajući da prema njegovom poznavanju tehnologije rada za zapečećenim optužnicima ICTY-a "nitko, a najmanje vlada države od koje se traži pravna pomoć, nije upoznata s imenima na zapečaćenim optužnicama".

U Uredu za suradnju s ICTY-em potvrđuju da je odvjetniku Jonjiću odobren uvid u arhiv ali naglašavaju kako se "radilo o hrvatskoj istrazi, hrvatskom sudu i opunomoćenom hrvatskom odvjetniku".

Nasprot tome, kod "slučaja Gotovina" ne postoji istraga hrvatskog, već međunarodnog suda pa je za verifikaciju punomoći odvjetnika ovlašteno samo Tajništvo ICTY-a, napominju u Uredu.

"Prvi slučaj se vodio po pravilima hrvatskog kaznenog zakonodavstva a drugi se vodi po pravilima ICTY-a u kojem Hrvatska nije stranka u postupku, već treća strana koja je dužna poštovati pravila Suda", istaknuo je dužnosnik vladinog Ureda.

Hrvatska je Ustavnim zakonom preuzela Statut i Pravila postupka ICTY-a i u konkretnom slučaju se mora ravnati po tim pravilima koja određuju da se pravo na imenovanje odvjetnika stječe tek kada je optuženik u pritvoru ICTY-a, a tada mu se dostavljaju i dokumenti.

Zaključak Sabora kojim se vladu obvezuje da Gotovininim odvjetnicima dostavi dokumente za čije ih primanje ICTY nije legitimirao, suprotan je obvezama koje je RH preuzela Ustavnim zakonom o suradnji s ICTY-jem i vjerojatno će vlada zatražiti mišljenje Ustavnog suda o toj odluci.

"To je parlamentarni zaključak prvenstveno političke, a ne pravne naravi kojim se Sabor miješa u rad pravosuđa, jer donosi zaključak

o nečemu što je predmet sudskog postupka koji nije pravomoćno okončan", ocijenio je vladin savjetnik Mikuličić.

Na pitanje o mogućnosti da Vlada zatraži odluku Ustavnog suda o spornom zaključku, ocijenio je kako jedino Ustavni sud može riješiti "prijepor dviju vlasti u državi - izvršne i zakonodavne -koje očito različito razmišljaju o istoj stvari".

Navodeći kako se i on osobno zalaže da se zatraži odluka Ustavnog suda, kazao je kako bi i Ustavni sud sa svoje strane, uvažavajući i političku dimenziju tog pitanja, trebao reagirati "dosta brzo".