PARKINSONOVA BOLEST: OTKRIVEN UČINAK STIMULIRANJA MOZGA
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Francuski su istraživači ovih dana otkrili dosad nepoznate mehanizme djelovanja stimulacije mozga pomoću visoke frekvencije koja se uspješno primjenjuje u liječenju Parkinsonove bolesti. L
Stimulacija mozga koja je "već pomogla više tisuća osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti u svijetu, prerasla je u svakodnevnu terapiju", ističe profesor Pierre Pollak, neurolog u Grenobleu.
Temelji se na visokofrekventnim impulsima koje odašilju elektrode usađene u mozak i trajno smanjuje drhtanje i ukočenost, omogućujući smanjenje doze lijekova i njihovih posljedica (neprirodni pokreti).
Taj neurokirurški postupak, reverzibilan i prilagodljiv, namijenjen je tek deset posto oboljelih od Parkinsonove bolesti, upozorava dr. Alim-Louis Benabid koji ga je i otkrio.
Njegovi su mehanizmi djelovanja ipak nepoznati, jer su snimke aktivnosti živčanih stanica koji su dosad bili na raspolaganju, bile zamućene iz tehničkih razloga (paraziti).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dvije istraživačke ekipe iz Bordeauxa i Marseillea proizvele su uređaj koji uklanja parazite i omogućuje rasvjetljavanje utjecaja stimulacije na djelovanje neurona, prema studijama koje je objavio časopis Journal of Neuroscience.
Stalna stimulacija pomoću visoke frekvencije (u prosjeku 130 herca) trenutačno se ispituje u psihijatriji, u liječenju prisilne neuroze.
S druge strane, profesor Philippe Coubes, neurokirurg iz Montpelliera proširio je 1996. njezinu primjenu na liječenje opće mišićne distonije koja bolesnika može prikovati za postelju i otežati mu disanje i gutanje. Njegova je ekipa do danas operirala 86 slučajeva (od ukupno dvjesto koliko ih ima u svijetu).
Još treba utvrditi kako stimulacija djeluje i zašto je uspješna samo s visokim frekvencijama (iznad 80-100 herca) koje se eksperimentalno primjenjuju u terapijske svrhe.
Istraživači iz Marseillea i Bordeauxa napokon su odgovorili na pitanje koje je mučilo znanstvenike. Uspjeli su zabilježiti - in vitro - učinke stimulacije na neurone štakora, pošto su uklonili parazitske smetnje koje su dotad sprječavale analizu.
Zaključili su da stimulacija djeluje na dva načina: "poništava" patološku aktivnost ciljanih neurona i nadomješta ju aktivnošću koju određuje stimulacija. Ta dva učinka (inhibicija i aktiviranje) supostoje samo s frekvencijama koje se rabe u praksi.
(Hina) vrad dgk
Stimulacija mozga koja je "već pomogla više tisuća osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti u svijetu, prerasla je u svakodnevnu terapiju", ističe profesor Pierre Pollak, neurolog u Grenobleu.
Temelji se na visokofrekventnim impulsima koje odašilju elektrode usađene u mozak i trajno smanjuje drhtanje i ukočenost, omogućujući smanjenje doze lijekova i njihovih posljedica (neprirodni pokreti).
Taj neurokirurški postupak, reverzibilan i prilagodljiv, namijenjen je tek deset posto oboljelih od Parkinsonove bolesti, upozorava dr. Alim-Louis Benabid koji ga je i otkrio.
Njegovi su mehanizmi djelovanja ipak nepoznati, jer su snimke aktivnosti živčanih stanica koji su dosad bili na raspolaganju, bile zamućene iz tehničkih razloga (paraziti).
Dvije istraživačke ekipe iz Bordeauxa i Marseillea proizvele su uređaj koji uklanja parazite i omogućuje rasvjetljavanje utjecaja stimulacije na djelovanje neurona, prema studijama koje je objavio časopis Journal of Neuroscience.
Stalna stimulacija pomoću visoke frekvencije (u prosjeku 130 herca) trenutačno se ispituje u psihijatriji, u liječenju prisilne neuroze.
S druge strane, profesor Philippe Coubes, neurokirurg iz Montpelliera proširio je 1996. njezinu primjenu na liječenje opće mišićne distonije koja bolesnika može prikovati za postelju i otežati mu disanje i gutanje. Njegova je ekipa do danas operirala 86 slučajeva (od ukupno dvjesto koliko ih ima u svijetu).
Još treba utvrditi kako stimulacija djeluje i zašto je uspješna samo s visokim frekvencijama (iznad 80-100 herca) koje se eksperimentalno primjenjuju u terapijske svrhe.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Istraživači iz Marseillea i Bordeauxa napokon su odgovorili na pitanje koje je mučilo znanstvenike. Uspjeli su zabilježiti - in vitro - učinke stimulacije na neurone štakora, pošto su uklonili parazitske smetnje koje su dotad sprječavale analizu.
Zaključili su da stimulacija djeluje na dva načina: "poništava" patološku aktivnost ciljanih neurona i nadomješta ju aktivnošću koju određuje stimulacija. Ta dva učinka (inhibicija i aktiviranje) supostoje samo s frekvencijama koje se rabe u praksi.
(Hina) vrad dgk
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati