VIJEĆE članica Hrvatske udruge poslodavaca, nakon provedene stručne i detaljne analize Konačnog prijedloga, imajući u vidu nisku stopu konkurentnosti, pad investicija i teških uvjeta poslovanja, na svojoj je sjednici dana 30. lipnja 2014. godine, odlučilo da neće podržati navedeni prijedlog Zakona o radu jer ne pridonosi u dovoljnoj mjeri ublažavanju efekata krize u gospodarstvu, niti u znatnoj mjeri  poboljšava uvjete poslovanja, odnosno, neće dati nužan poticaj novom zapošljavanju, priopćila je Hrvatska udruga poslodavaca.

 

Socijalnim dijalogom koji je prethodio utvrđivanju Konačnog prijedloga dominirala su tri pitanja: organizacija radnog vremena, pojednostavljenje postupka otkazivanja, posebno u odnosu na poslodavce koji zapošljavaju do pet radnika te otvaranje šire mogućnosti za rad preko agencija za privremeno zapošljavanje, a Konačni prijedlog Zakona o radu značajno je nepovoljniji za poslodavce i od prijedloga upućenog u I. fazu zakonodavnog postupka, navode iz HUP-a.

 

 

U HUP-u su nezadovoljni i mogućnošću preraspodjele radnog vremena: “Kada govorimo o mogućnosti nejednakog rasporeda radnog vremena u Konačnom prijedlogu Zakona  definirano je da je maksimalno tjedno radno vrijeme, zajedno sa prekovremenim satima 50 sati (dva sata više od postojeće mogućnosti koja dopušta rad do 48 sati tjedno). Preraspodjela od 50 do 60 sati tjedno moguća je samo ako postoje kolektivni ugovori, čime se poslodavcima uvjetuje poticanje sindikalnog organiziranja radnika, a malim poslodavcima koji po broju subjekata čine 90 % hrvatskog gospodarstva time se potpuno onemogućuje fleksibilizacija radnog vremena.“

 

 

Odredbe o otkazu ugovora o radu ne predviđaju bilo kakve bitne izmjene, a to znači da će pri otkazivanju ugovora o radu jednake obveze imati poslodavci koji zapošljavaju stotine radnika, kao i oni poslodavci koji zapošljavaju njih nekolicinu. Takav pristup protivan je ideji poticanja malog i srednjeg poduzetništva kao glavnog čimbenika otvaranja novih radnih mjesta. Svim poslodavcima i dalje se nameće dugotrajan i skup postupak otkazivanja čime se destimuliraju nova zapošljavanja.

 

Poticanje zapošljavanja, posebno onog na neodređeno vrijeme, preko agencija za privremeno zapošljavanje se i dalje ograničava relativno brojnim zabranama, a zapošljavanje na neodređeno vrijeme čini neisplativim jer se agencijama nameće obveza da radniku i za vrijeme koje nije ustupljen korisniku, odnosno kada radnik ne radi, isplaćuje istu plaću kakvu su mu isplaćivale i za vrijeme rada kod korisnika, a koja ne smije biti manja od plaće koje korisnik plaća kod njega neposredno zaposlenim radnicima koji obavljaju jednake ili usporedive poslove.

 

 

"Promjene nisu primjerene težini gospodarske i socijalne krize i rješenju kojem trebaju pridonijeti. Predloženi Zakon o radu ne doprinosi rješavanju temeljnih problema postojećeg zakonskog uređenja koje hrvatska poslovna zajednica, ali Europska komisija u postupku prekomjernog deficita, ocijenila kao jednom od prepreka gospodarskom rastu. Njime se ne rješava problem rigidnosti i ne uvažavaju promjene koje su nastale u proteklih dva desetljeća gdje smo suočeni s višestrukim skraćivanjem trajanja radnog mjesta. Na žalost, predloženi ZOR neće u znatnoj mjeri pomoći nezaposlenima kao ni mladim osobama koje ulaze u svijet rada“, izjavio je Ivica Mudrinić, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca.