Prije 50 godina mladi znanstvenici James Watson i Francis Crick otkrili su molekularnu strukturu DNK i time potpuno promijenili biologiju.

´Ova struktura ima nova obilježja koja bi mogla biti vrlo bitna za biologiju´, napisali su tada u uvodu studije koju je 25. travnja 1953. objavio časopis Nature.

Bez njihova otkrića ne bi se mogao dešifrirati ljudski genom, ne bi postojali testovi za dokazivanje očinstva, a nemoguće bi bilo i razumijevanje brojnih bolesti poput raka.

Početkom pedesetih godina u laboratoriju Cavendish u Cambridgeu Watson i Crick istraživali su viruse bakterija i strukture bjelančevina. Istraživanje strukture deoksiribonukleinske kiseline bilo im je profesionalni hobi: kombinirajući tvari koje grade DNK pokušavali su prema svim pravilima kemije izgraditi stabilnu molekulu.

´Činilo nam se da se tu skriva tajna života´, rekao je jednom prilikom Watson. ´Mislili smo da je to najvažniji problem koji biolozi moraju riješiti.´

Neke ideje za istraživanje Watson i Crick crpili su iz rada Mauricea Wilkinsa i Rosalind Franklin s Kraljevskog koledža u Londonu. Rosalind Franklin bombardirala je molekule DNK rengenskim zrakama, a Watson i Crick marljivo su proučili snimke pravilnih obrazaca crnih točaka. Iz toga su zaključili da bi DNK morala biti pravilno izgrađena molekula.

Nakon niza neuspješnih pokušaja, napokon su uspjeli izraditi nacrt uvjerljive strukture: izdužene molekule sastavljene od dva lanca nanizanih nukleotida koji se svijaju u obliku dvostruke spirale, a svaki nukleotid na lancu sadrži jednu od četiriju baza: adenin (A), timin (T), gvanin (G) i citozin (C). Baze strše u unutrašnjost uzvojnice i povezuju dva lanca.

Watsonu i Cricku odmah je bilo jasno da ključ strukture leži u rasporedu baza. Pri tome na jednoj stepenici u određeno vrijeme mogu stajati ili gvanin i citozin ili adenin i timin. Oba lanca s bazama ponašaju se poput originalne slike i negativa. Ako se zna struktura jednoga iz njega se može izvesti struktura drugoga.

´Primijetili smo da bi specifično povezivanje u parove moglo biti mehanizam kopiranja genetskoga materijala´, napisali su znanstvenici u stručnom časopisu Nature prije 50 godina. Baš ta replikacija nasljednoga materijala temelj je razmnožavanja i evolucije.

Međutim, otkriće stoljeća skrenulo je malo pozornosti. O otkriću je izvijestio samo britanski News Chronicle.

Povjesničara znanosti Roberta Olbya to uopće ne čudi jer se, kako je istaknuo, tada još nije sa sigurnošću moglo znati da je DNK molekula nasljeđa i time odgovorna za prenošenje nasljednih osobina. Osim toga, Watson i Crick nisu prikazali gotovo nikakve eksperimentalne dokaze strukture.

Te su dokaze Watson i Crick, te drugi znanstvenici pronašli tek u godinama koje su uslijedile. Pri tome su naučili da redoslijed baza na okosnicama DNK predstavlja šifru života u kojoj su zapisani planovi gradnje staničnih bjelančevina, te konačna izgradnja cijelog organizma. Ta su slova u knjizi života znanstvenici naučili čitati potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća.

Godine 1962. Watson, Crick i Wilkins dobili su Nobelovu nagradu za medicinu. Rosalind Franklin umrla je četiri godine prije toga od raka jajnika.

Francis Crick danas ima 87 godina, počasni je predsjednik i profesor u Institutu za biološka istraživanja Salk u San Diegu. Posvetio se istraživanjima neurobioloških temelja svijesti.

James Watson, 75, od 1994. predsjednik je Laboratorija Cold Spring Harbor na Long Islandu. Godine 1989. bio je direktor Nacionalnog centra za istraživanja ljudskoga genoma pri Nacionalnom institutu za zdravstvo (NIH) i jedan od pokretača svjetskoga projekta izrade ljudskoga genoma.

Kada je riječ o utjecaju otkrića strukture DNK na istraživanja i društvo, odnosno na razumijevanje podrijetla, gensko testiranje i proizvodnju lijekova, često se zaboravlja da sama molekula DNK još skriva mnoge tajne. Danas znanstvenici još nisu posve sigurni kako vrlo dugačka molekula DNK može upravljati onime što se događa u stanici. Knjiga života je zatvorena, zapečaćena i složena, a na koji način stanice u njoj čitaju, za znanstvenike ostaje zagonetka.