U funkcioniranju standardnih jezika triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini ima zaista mnogo problema i treba priznati da su ti problemi stvarno teški, piše akademik Dalibor Brozović u prvom broju 50. godišta ´Jezika´, časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika.

U kraćem tekstu ´Genetskolingvistički i sociolingvistički kriteriji u sistematizaciji južnoslavenskih idioma, s posebnim obzirom na BiH´, glede naziva bošnjačkoga standarnog jezika, Brozović napominje kako je u ovom dijelu svijeta uobičajeno da se standardni jezici zovu atributom po imenu naroda kojemu služe.

´Sami pak Bošnjaci žele svoj jezik zvati bosanskim. U načelu, na to imaju pravo i drugi ih u tome ne smiju sprječavati, ali s druge strane, drugi narodi ne moraju u svojoj vlastitoj jezičnoj praksi prihvatiti taj naziv´, smatra Brozović. Upozorava, međutim, kako se, nazivajući bošnjački jezik bosanskim, nesumnjivo sugerira da je bošnjački jezik u samoj državi ´ravnopravniji´ od druga dva zakonski i ustavno ravnopravna jezika.

Za bošnjački pravopis tvrdi da je ´za sada u praksi posve neodređena, samo ´misaona´ kategorija´. ´U pisanoj praksi vlada posvemašnja razrožnost i potpuni nered, iako su već izašli neki gramatički, rječnički i pravopisini priručnici´, navodi Brozović. Napominje kako se u ´ozbiljnoj publicistici prilično jednostrano i selektivno obrađuju podatci o narodnim govorima u BiH i o njihovu historijatu´.

´Čini se kao da se izbjegava reći da bošnjački i hrvatski narodni govori predstavljaju jedan tip, a srpski drugi´, ističe, dodajući, ako je uzrok tomu strah da se s hrvatske strane ne bi postavljali neki ´zahtjevi´, onda je takav strah neopravdan.

Cjelovit Brozovićev tekst o navedenoj temi, koji je lani podastrijeo na međunarodnom savjetovanju u Beču, bit će objavljen u Zborniku izlaganja.

U novom broju ´Jezika´ objavili su tekstove i Steffan Rittgasser ´Mijene u leksiku hrvatskoga jezika´, Stjepan Babić ´Iz bliske prošlosti hrvatskoga jezika´, peti nastavak, Josip Grbelja ´Najizazovniji dokument o jezičnoj politici u Hrvatskoj´, prvi nastavak, Stjepan Babić ´Hrvatski sabor 1887. o ćirilici´ te Agneza Szabo ´Hrvatski sabor nije zasjedao 14. svibnja 1887. i nikada nije donio zaseban zakon o ćirilici, ali ...´.