Pukanić peti ubijeni novinar na Balkanu
IVO PUKANIĆ tek je peti novinar u zemljama bivše Jugoslavije, a istodobno prvi novinar u Hrvatskoj, ubijen izvan ratnih akcija. Od ostalih, troje novinara ubijeno je u Srbiji, jedan u Crnoj Gori, a poveznica među ta četiri slučaja je što niti jedno od ubojstava nije razjašnjeno.
Dosad možda najpoznatiji i najistaknutiji slučaj ubojstva novinara na ovim prostorima je ubojstvo Slavka Ćuruvije, jednog od najistaknutijih kritičara režima Slobodana Miloševića za vrijeme nemira na Kosovu i bombardiranja Srbije od strane NATO-a krajem 90-ih. Ćuruvija je ubijen 11. travnja 1999., na pravoslavni Uskrs.
Ćuruvijinom ubojstvu prethodilo je podosta dugo razdoblje kampanje vlasti protiv njegovih novina "Europljanin" i "Dnevni telegraf", u kojima je oštro kritizirao vlast. Kasnije se pokušalo podmetnuti kako je Ćuruvija sve do 1998. bio u prijateljskim odnosima, stoga i u nekakvom sukobu interesa, kampanja koju je vlast provela protiv novina koje je objavljivao to je demantirala.
Usko vezani za Ćuruvijinu smrt su i politička situacija koja se tada odvijala oko Srbije i Kosova, kao i stupanje na snagu ozloglašenog Zakona o informiranju. Radi se o gestapovskom zakonu koji je predviđao novčane kazne za medije koje bi prijavili savjesni građani, a jedino što se moralo dokazati bila bi sumnja na protudržavno i subverzivno djelovanje. Ćuruvijine novine bile su prva, a ostale su i najčešće proganjana žrtva tog zakona, kojeg je potpisao Aleksandar Vučić, sadašnji zamjenik Tomislava Nikolića, a tadašnji ministar informiranja u Srbiji.
Ćuruvija je žestoko istupio protiv srpskog djelovanja na Kosovu, kao i protiv samog Zakona, a stvar je otišla tako daleko da su ga iz ešalona vlasti optuživali da "priželjkuje napad NATO-a na Srbiju". No, jedina stvar koja ga je mogla ušutkati bila je smrt. Izrešetan je u tijeku bombardiranja Srbije, ispred ulaza zgrade u kojoj je živio u Beogradu, usred bijela dana. Sve do danas nije otkriven njegov ubojica niti nalogodavac ubojstva, iako su kasnije istrage uvelike uputile na Službu državne bezbednosti, u kojoj je i radio prije nego je počeo s novinarskom karijerom.
Prvo ubojstvo u zemljama bivše Jugoslavije od 90-ih na ovamo još uvijek nije službeno potvrđeno kao ubojstvo. 8. travnja 1994. u svom stanu u Novom Beogradu pronađen je leš Radislave Dade Vujasinović, novinarke "Duge". Prvotna policijska istraga utvrdila je da se radilo o samoubojstvu lovačkom puškom, iako je ta istraga pala pod žestoku kritiku zbog svoje nemarnosti i šlampavosti. Službena verzija, da si je Vujasinović pucala lovačkom puškom u lijevu dojku, raznijela si taj dio tijela sve do pazuha, a nakon toga iskrvarila, sumnjiv je sam po sebi.
Još 1994. obitelj poginule novinarke dostavila je državnom tužiteljstvu vještačenja koja su ukazala na to da Vujasinović nije sama sebi mogla nanijeti ozljede nađene na njenom tijelu. Tijekom godina trajala je prava borba za traženjem dodatne istrage slučaja Vujasinović, ali gotovo neprestano nailazilo se na bahato i nelogično ponašanje vlasti i pravosudnih institucija. Povremeno su srpski mediji pisali kako se namjerava prekvalificirati slučaj iz samoubojstva u ubojstvo, ali još nije došlo do službenog poteza.
Treći srpski novinar ubijen u mirnodopskim uvjetima je Milan Pantić. 11. lipnja 2001. dopisnik "Večernjih novosti" iz grada Jagodine u pomoravskom području napadnut je, kao i Ćuruvija, u ulazu zgrade u kojoj je živio. Više udaraca tupim predmetom u glavu s leđa uzrokovalo je smrt.
Pantić je prije smrti u "Večernjim novostima" objavio seriju članaka o privrednom kriminalu u pomoravskom području. Pisao je o korupciji u lokalnoj pivovari i popovačkoj cementari. Njegov ubojica također nije nađen, iako novinari redovno na godišnjicu njegove smrti traže od vlasti detaljniji angažman u traženju ubojice.
Duško Jovanović
Osim tri srpska, dogodilo se i jedno ubojstvo novinara u Crnoj Gori. Duško Jovanović, glavni urednik oporbenog lista Dan, ubijen je u noći s četvrtka na petak 29. svibnja 2004, ispred ulaza u zgradu redakcije svojih novina. Upucan je trenutku kad je sa suradnicima petnaestak minuta prije ponoći napustio redakciju u Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, i krenuo prema svom automobilu, kada je u njega iz auta marke Golf 3 iz automatske puške ispaljen rafal. Umro je tri sata kasnije na operacijskom stolu bolnice u Podgorici. Jovanović je bio odgovoran za objavljivanje tekstova koji su optuživali crnogorsku vlast za krijumčarenje droge i ljudi.
Kasnije je i nađen jedan od mogućih počinitelja, izvjesni Damir Mandić, bivši karate borac. Mandiću se sudilo pod sumnjom da je u Golfu iz kojeg se pucalo na Jovanovića bio s još trojicom nepoznatih počinitelja. Mandića je Kazneni sud oslobodio optužbi krajem 2006., ali je prizivni sud u veljači ove godine ukinuo oslobađajuću presudu i vratio slučaj na novo suđenje, ali s potpuno izmijenjenim sudskim vijećem. Javnost je za presudu prizivnog suda saznala u travnju ove godine.
Jovanović je jedini od ubijenih novinara u zemljama bivše Jugoslavije nakon rata za čiju smrt postoji osumnjičeni. Ipak, suđenje još uvijek nije potvrdilo da je osumnjičeni Mandić zaista bio ubojica. Ova ubojstva svake su godine povod prosvjedima u kojima se traži da se slučajevi riješe. Hoće li Ivo Pukanić biti prvi novinar čije će ubojica biti brzo nađene, ili će se pridružiti svojim kolegama čije su smrti do dana današnjeg nerazjašnjene, pokazat će vrijeme.
J.D.
Foto: Index/Danas/B92/Fondacija Duško Jovanović/dadavujasinovic.com
Foto: Index/Danas/B92/Fondacija Duško Jovanović/dadavujasinovic.com
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati