"NAŠ posljednji razgovor bio je upravo o cipelama. Htjela sam kupiti crne štikle, u stilu iz doba charlestona i zvala sam ga iz dućana da mu to kažem. Bila sam sa svojom dadiljom Vlastom i sjećam se da mi je rekao da ih on želi kupiti. Rekao nam je neka ih kaparimo i da ćemo popodne otići zajedno po njih. Bio je ponosan što sam odlučila kupiti štikle jer je uvijek govorio da izgledam kao klošarica. A duboko u sebi znam da to nije mislio i da mu je bilo potpuno svejedno kako sam obučena. Nakon tog razgovora više se nismo čuli", dočarala je svoj posljednji kontakt s ocem Sara Pukanić.

Kobna kupovina cipela

Upravo je kupovina cipela bila razlog zbog kojeg je Ivo Pukanić u četvrtak popodne, taman uoči eksplozije i pogiblje, napustio redakciju i krenuo prema svome stanu u Ilici, gdje ga je čekala kćer Sara, piše Nacional. "Zamisli ti, ona bi htjela štikle. Stvarno je odrasla. Idemo to danas kupiti. Mislim, kaj, pa ne bum ih ja biral, ja bum to samo platil. Ona s nekim frendicama ide sutra na večeru u restoran i valjda se hoće srediti. Moram to ići kupiti", pohvalio se ponosni otac svojim kolegama na jednom od svojih uobičajenih sastanaka. Nažalost, Pukanić nije dočekao Sarine prve štikle, pa će ona jednog dana morati kupiti sama, bez oca koji joj je bio najveća podrška i apsolutni oslonac u svemu.

"On će zauvijek biti u meni. Bio je moj idol. Bio je najbolji otac na s svijetu. Često mi je govorio da imam najboljeg tatu na svijetu i ja sam mu na to uvijek odgovarala - možeš si misliti. Sad znam da je tako. Pred njim nisam imala nikakvih tajni. Sudjelovao je u svim mojim planovima", kazala je Sara pokazujući na mobitela sliku cipela koje je htjela kupiti.

"Najveća gnjavatorica na svijetu"

Pukanić je nerijetko svojim kolegama pričao anegdote u vezi sa Sarom. Od milja ju je zvao "najvećom gnjavatoricom na svijetu", a tako ju je nazivao i u svojim kolumnama u kojima ju je često spominjao. Često je Saru vodio na putovanja po svijetu. "Tek kad sam izašao sa svojom kćeri Sarom, jednom nemogućom tinejdžericom od 17 godina, iz nove, supermoderne aerodromske zgrade novog pekinškog aerodroma, u sekundi sam shvatio da su sve priče o onečišćenju točne. Prvo Sarino pitanje je bilo: 'Tata, kaj bude ovdje stalno sparno?' Svojoj razmaženoj kćeri nisam se usudio reći istinu, nego sam nešto neodređeno promrmljao", kazao je svojedobno Pukanić.

"Moj tata je bio osoba koja ti se jednostavno zavuče pod kožu"

Svaki slobodni trenutak Pukanić je posvećivao upravo Sari. "Svako jutro smo se zajedno probudili i razgovarali, a nakon toga me vodio u školu. Interesiralo ga je sve što ima veze sa mnom. Često smo kasnili i kad bih mu prigovorila, vikao je u autu: 'Pa ne mogu letjeti! Reci im da sam ja kriv!' Posljednje jutro ušao je u sobu i pustila sam mu glazbu iz 'Dancehall Queen' i pitao me što je to. Svidjelo mu se i zajedno smo plesali u sobi. Moj tata je bio osoba koja ti se jednostavno zavuče pod kožu. Toliko smo se voljeli. Meni je moj tata bio sve!", kazala je Sara o čovjekom koji joj je usadio ljubav prema novinarstvu zbog čega je njezina najveća životna želja postati upravo novinarka - Pukanić je to odobravao i u Sari je vidio svoju nasljednicu, a znao je reći da ona piše bolje od novinara koji se kreću po njegovoj redakciji.

"Sara, ja još neću dugo"

“Sad, nakon ovoga što se dogodilo, ne znam hoću li se time baviti. Njegova je velika želja bila da završim gimnaziju u inozemstvu, ali ja nisam htjela otići. Govorio mi je da ova čitava država ide k vragu i da moram otići van. Bojao se silno za mene. Zadnjih dana sjedili smo zajedno u stanu i toliko mi je puta rekao: ‘Sara, ja neću još dugo. Osjećam da bi mi se moglo nešto dogoditi.’ Nisam mu vjerovala”, kazala je na koncu Sara.

Ig.M.
Foto: V.H.