Put hrvatske glagoljice u Norvešku
Tekst se nastavlja ispod oglasa
HRVATSKA glagoljska baština raspršena je u čak 24 strane države, u oko 60 gradova, većinom u nacionalnim knjižnicama i muzejima, a jedna od njih je i Norveška. .
Predsjednik Društva prijatelja glagoljice Darko Žubrinić lani je putem Interneta otkrio da Nacionalna knjižnica u Oslu među svojom reprezentativnom građom nudi kratak opis i vrlo lijepu fotografiju jedne hrvatske glagoljske stranice koja se čuva u zbirci Martina Schoyena u Norveškoj, pod signaturom MS 1391.
´U dopisu koji sam nakon toga dobio iz Nacionalne knjižnice u Oslu´, kaže Žubrinić, ´doznao sam da je riječ o dva glagoljska lista iz fonda Schoyenove zbirke, pisana početkom XV. stoljeća u nepoznatom mjestu na otoku Krku´.
´Točnije, riječ je o pravilima jedne naše svjetovne bratovštine, pisanim mješavinom hrvatskog čakavskog i hrvatskog crkvenoslavenskog jezika, s prekrasnim glagoljskim slovima i divnim inicijalima´, piše Žubrinić na Internet stranici (www.hr/darko/etf/norway.html).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Iz popratne dokumentacije koju sam dobio ljubaznošću Martina Schoyena, dodaje Žubrinić, doznao sam da su listovi bili u vlasništvu Predraga Milovanovića iz Beograda, koji ih je prodao gospođi I. Požarić iz Zagreba. Godine 1991. otkupio ih je Jeremy Griffits, kolekcionar iz Oxforda, a prije nekoliko godina Martin Schoyen za svoju zbirku u Norveškoj.
Žubrinić napominje da je od Schoyena doznao da njegova zbirka osim toga sadrži i tri vrlo stara hrvatska rukopisa iz Dalmacije, pisana beneventanom na latinskom jeziku, iz XI., XII. i XIII. st., s tekstovim sv. Augustina i sv. Grgura Velikog, po čemu bi se moglo zaključiti da su to dijelovi časoslova.
´Nema sumnje da su dva spomenuta glagoljska lista dio veće cjeline, o čemu možda znaju više nekadašnji vlasnici listova iz Beograda i Zagreba´, drži Žubrinić.
Po njegovim riječima, stručnjacima u Hrvatskoj ti su glagoljski listovi novost i znanstvena poslastica jer predstavljaju najstarija poznata pravila neke naše bratovštine pisana glagoljicom.
U tekstu se spominju Senj, Rab, Rijeka, te otok (Krk?). Spominju se ´Mikula, knez krčki, modruški, senjski i pročaja´ i žena njegova ´gospa kneginja Dorotija´. Knez Mikula je ´kneza Anža sin´, a spominju se i knez Ivan, ´bana Mikule sin´, i ´kneginja gospa Elizabeta´.
´Zanimljivo je, pa i neobično, da se na Internet stranicama Schoyenove zbirke (a time i preko Nacionalne knjižnice u Oslu) jedan hrvatski glagoljski list nudi među reprezentativnom građom tako uglednih institucija´, ističe Žubrinić.
Dodaje kako se nada da će to biti znak našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, državnim i crkvenim arhivima, da jedan izbor najreprezentativnijih stranica iz hrvatskih glagoljskih, i ne samo glagoljskih, rukopisa i knjiga predoče našoj i svjetskoj javnosti.
Predsjednik Društva prijatelja glagoljice Darko Žubrinić lani je putem Interneta otkrio da Nacionalna knjižnica u Oslu među svojom reprezentativnom građom nudi kratak opis i vrlo lijepu fotografiju jedne hrvatske glagoljske stranice koja se čuva u zbirci Martina Schoyena u Norveškoj, pod signaturom MS 1391.
´U dopisu koji sam nakon toga dobio iz Nacionalne knjižnice u Oslu´, kaže Žubrinić, ´doznao sam da je riječ o dva glagoljska lista iz fonda Schoyenove zbirke, pisana početkom XV. stoljeća u nepoznatom mjestu na otoku Krku´.
´Točnije, riječ je o pravilima jedne naše svjetovne bratovštine, pisanim mješavinom hrvatskog čakavskog i hrvatskog crkvenoslavenskog jezika, s prekrasnim glagoljskim slovima i divnim inicijalima´, piše Žubrinić na Internet stranici (www.hr/darko/etf/norway.html).
Žubrinić napominje da je od Schoyena doznao da njegova zbirka osim toga sadrži i tri vrlo stara hrvatska rukopisa iz Dalmacije, pisana beneventanom na latinskom jeziku, iz XI., XII. i XIII. st., s tekstovim sv. Augustina i sv. Grgura Velikog, po čemu bi se moglo zaključiti da su to dijelovi časoslova.
´Nema sumnje da su dva spomenuta glagoljska lista dio veće cjeline, o čemu možda znaju više nekadašnji vlasnici listova iz Beograda i Zagreba´, drži Žubrinić.
Po njegovim riječima, stručnjacima u Hrvatskoj ti su glagoljski listovi novost i znanstvena poslastica jer predstavljaju najstarija poznata pravila neke naše bratovštine pisana glagoljicom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U tekstu se spominju Senj, Rab, Rijeka, te otok (Krk?). Spominju se ´Mikula, knez krčki, modruški, senjski i pročaja´ i žena njegova ´gospa kneginja Dorotija´. Knez Mikula je ´kneza Anža sin´, a spominju se i knez Ivan, ´bana Mikule sin´, i ´kneginja gospa Elizabeta´.
´Zanimljivo je, pa i neobično, da se na Internet stranicama Schoyenove zbirke (a time i preko Nacionalne knjižnice u Oslu) jedan hrvatski glagoljski list nudi među reprezentativnom građom tako uglednih institucija´, ističe Žubrinić.
Dodaje kako se nada da će to biti znak našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, državnim i crkvenim arhivima, da jedan izbor najreprezentativnijih stranica iz hrvatskih glagoljskih, i ne samo glagoljskih, rukopisa i knjiga predoče našoj i svjetskoj javnosti.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati