"Hanjo" u četvrtak u Teatru &TD
U ČETVRTAK, 22. studenog, s početkom u 20 sati, u Teatru &TD će biti održana premijera predstave "Hanjo", prema motivima drame Yukia Mishime, u režiji Senke Bulić.
"Tragična ljubavna priča o mladoj ženi poremećenog uma. Mlada i lijepa djevojka lišena razuma provodi dane po bilo kakvom vremenu na klupi čekaonice na kolodvoru u... U ruci drži otvorenu lepezu. Pažljivo prati svakog putnika koji se iskrcava iz vlaka, zatim, se svaki put razočarano vraća na svoju klupu. Na pitanje koje joj je postavio novinar u prolazu odgovorila je da je njezina lepeza pripadala Hanjo, nekada čuvenoj gejši. Muškarac kojeg je jednom upoznala na nekom mjestu zamijenio je svoju lepezu s lepezom djevojke kao obećanje da će se sastati u budućnosti. Djevojka nosi mušku lepezu koja predstavlja pejzaž; u snijegu; nevjerni ljubavnik ima njezinu lepezu ukrašenu crtežom ljepotica noći. Taj se muškarac nikada nije ponovo pojavio i ostavljena mlada žena je poludjela. Zove se Hanako i po pričanju službenika kolodvora stanuje kod gospođe koja je slikarica, Jutsiko Honda, na broju 25 ulice X...", odlomak je s početka Mishimine drame Hanjo.
Hanjo je napisan 1956. (u isto vrijeme kada i Zlatni paviljon) i dio je Pet modernih No drama Yukia Mishime, skupa kratkih komada čije su teme nadahnute starim No dramama. Moderni Hanjo, za razliku od stare drame, ne završava ispunjenjem obećanja. Gejša koju voli jedna slikarica nada se da će prepoznati svojeg nestalog ljubavnika, kao i da će on prepoznati nju. Nevjerni ljubavnik jednog se dana pojavi na zaprepaštenje prijateljice i zaštitnice mlade žene…
Hanjo je polazišna točka istraživanja, no predstava na scenu donosi i likove vezane za mentalni svijet autora, koji teže nekoj vrsti realizacije opsesivne ljubavi. Kod Mishime se vrlo često radi o opsesijama i razdirućim strastima. Nerealizirana ljubav ja leitmotiv koji se pojavljuje u svim Mishiminim djelima. Ljubav prema idealiziranom tijelu i patnja kroz koju tijelo prolazi ne bi li se približilo idealiziranoj slici najbolje utjelovljuje Mishimina fascinacija Svetim Sebastijanom, idealnom ljepotom tijela koje pati.
Ljepota patnje – vrhunski doživljaj rožnice koji se prenosi tijelom, a tijelo doseže orgazmičko iskustvo. Mishimino prvo takvo iskustvo bilo je dok je promatrao Svetog Sebastijana baroknog majstora. Mishima je u jednom periodu svojeg života razvio teoriju o tijelu od čelika rekavši kako se najbolje osjeća u tijelu kojeg su mišići potpuno napeti i koje je oprženo suncem. Mishima se tada potpuno posvetio izgradnji ratničkog tijela u tradiciji samuraja ne bi li tako postigao potpunu spremnost za borbu. Hanjo istražuje tijelo kroz Mishimine postavke o njemu.
Predstava istražuje i sliku i pokret japanskog klasičnog teatra, ali i njihovo uništenje. Uništenje slike realizira se kod Mishime neovladanim strastima, vječnim čekanjem umišljenih ljubavnika koje dovodi do ludila pa time i do slika koje su plod halucinacija, sve do smrti. Smrt kao manifest o nesavršenosti. Smrt kao jedini izlaz iz ropstva slikama koje opsjedaju Mishimu od samog rođenja. No, za Mishimu je smrt i politički manifest. Mishima je javno počinio samoubojstvo seppuku u čast cara i time ušao u ikonografiju svjetskih martira.
Inspiracija za ovo kazališno istraživanje su i filmovi japanskog režisera Yasuza Masumure koji na svoj način koristi Mishimine leitmotive, ali i samog Mishimu koji glumi u jednom od njih. Jedan od prvih estetskih šokova za Mishimu bio je posjet kabuki teatru. Svijet kabuki teatra i zatvoreni svijet “zelenih kuća”, koje su sinonim za bordele, svijet prepun erotizma, zasigurno je obilježio Mishimu. Namjera je pokušati pronaći u japanskim tradicionalnim umjetnostima ključne estetske momente bitne za Mishimu. Hanjo je predstava o autoru i njegovim fantomima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati