"PRIJATELJI suda" na suđenju bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću, zatražili su od Haškog suda da odbaci četiri i preispita još šest od 32 točke Miloševićeve optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, osporavajući da je oružani sukob u RH imao "međunarodni" karakter od upostave neovisnosti 8. listopada 1991., što tvrdi optužba, već da je takvim postao nakon međunarodnog priznanja zemlje 15. siječnja 1992.

"Kod optužbi za teško kršenje Ženevskih konvencija tužiteljstvo mora dokazati da je oružani sukob bio međunarodni. Tvrdnje da je sukob bio međunarodni od 8. listopada 91. optužba nije dokazala", navodi se u podnesku kojim "prijatelji suda" (amici curiae), Steven Kay i Branislav Tapušković, traže odbacivanje onih točaka optužbe za koje smatraju da ih optužba nije dokazala.

U podnesku, objavljenom u subotu na web stranici ICTY-a, "amicusi" iznose stajalište da je sukob u Hrvatskoj "postao međunarodni u jednom trenutku između 15. siječnja i 22. svibnja 1992".

Prvi je datum priznanja Hrvatske od EZ a drugi primanja u UN.

U zahtjevu koji su podnijeli u ime obrane, jer je Milošević zbog svojeg nepriznavanja suda to odbio učiniti, "amicusi" traže od raspravnog vijeća da utvrdi od kada se sukob u Hrvatskoj smatra "međunarodnim", ocjenujući kako je to od vitalnog interesa za suđenje i može voditi do odbacivanja nekih točaka optužnice.

U dokumentu, od čijih je 95 stranica 27 posvećeno hrvatskom dijelu optužnice, "amicusi" osporavaju da je Hrvatska stekla status države samim proglašenjem neovisnosti i tvrde da je do toga došlo tek nekoliko mjeseci kasnije međunarodnim priznanjem, pozivajući se na "Konvenciju iz Montevidea o pravima i statusu država".

U slučaju da raspravno vijeće prihvati datum državnosti RH koji predlažu "amicusi", oni traže da se Miloševića oslobodi od četiri točke optužnice (17.,22.,25.,28.) za teško kršenje Ženevskih konvencija počinjeno prije nego što je Hrvatska postala država a sukob međunarodni. Također traže brisanje iz optužnice paragrafa s činjeničnom osnovom tih optužbi.

U tim je točkama Milošević je optužen za "ubojstva, namjerno izazivanje velikih patnji, razaranje neopravdano vojnim potrebama i pljačku privatne imovine" počinjeno od kolovoza do prosinca 1991. u Vukovaru i selima istočne Slavonije, u Voćinu i drugim mjestima zapadne Slavonije te u Saborskom, Škabrnji, Nadinu i Bruški.

Pored toga zatražili su da vijeće utvrdi "postoji li dovoljno dokaza za zadržavanje u optužnici" još šest točaka koje se odnose na kršenje Ženevskih konvencija dijelom počinjeno nakon što je sukob po "amicusima" postao međunarodni.

To su točke 5.,9.,10.,11.,14.,i 16. optužnice u kojima se Miloševića tereti za "ubojstva, nezakonito zatvaranje, mučenje, izazivanje teških patnji, deportacije i transfere" na cijelom okupiranom području Hrvatske od 1. kolovoza 91. do svibnja 1992.

U podnesku se također iznosi analiza izvođenja dokaza optužbe na temelju koje se traži uklanjanje iz optužnice onih paragrafa s činjeničnom osnovom, za koje se smatra da su nedovoljno dokazani. Pritom se obično ukazuje da optužba nije izvela očevice zločina već svjedoke koji su čuli za zločin, da nije ponudila materijalne dokaze, ili da neke optužbe uopće nije dokazivala.

Ukupno se traži uklanjanje 16 paragrafa s činjeničnom osnovom povezanih s isto toliko točaka optužnice.

Tužitelji imaju 14 dana da odgovore na iznesene zahtjeve, a raspravno vijeće odluku treba donijeti prije početka drugog dijela suđenja - dokaznog postupka obrane - 8. lipnja.

Bivši jugoslavsnki predsjednik optužen je u 66 točaka za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje ratnog prava i običaja, i teško kršenje Ženevskih konvencija, koje su srpske snage počinile u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu tijekom 90-ih godina.