"Slučaj Lora": Vrhovni sud o žalbi na oslobađajuću presudu odlučuje 25 ožujka
Tekst se nastavlja ispod oglasa
VRHOVNI će sud 25. ožujka odlučivati o žalbi splitskoga Županijskog državnog odvjetništva na oslobađajuću presudu osmorici optuženika, bivših vojnih policajaca, u tzv. slučaju Lora, potvrdio je danas voditelj Odjela kaznene pisarnice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu zatražilo je da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, s obrazloženjem da su bitno povrijeđene odredbe Zakona o kaznenom postupku te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer nisu saslušani svjedoci iz Srbije i Crne Gore.
Peteročlano vijeće Županijskog suda u Splitu pod predsjedanjem suca Slavka Lozine oslobađajuću presudu za osmoricu optuženika jednoglasno je donijelo 22. studenoga 2002. nakon pet mjeseci i 41 raspravnog dana. Ispitano je 60-ak svjedoka, a svjedoci iz SCG-a nisu bili ispitani jer se nisu odazivali višekratnim pozivima.
Bivši vojni policajci, prvooptuženi Tomislav Duić, kojem se od početka sudilo u odsutnosti, Anđelko Botić, Ante Gudić, Emilio Bungur, Davor Banić, Tonči Vrkić, te Josip Bikić i Miljenko Bajić, koji su u bijegu od kolovoza 2002., kad im je ukinuta odluka o puštanju iz pritvora, oslobođeni su tada optužbe da su od ožujka do rujna 1992. u Vojnom istražnom centru Lori u Splitu suprotno odrebama Ženevske konvencije bez pravnog razloga držali te psihički i fizički zlostavljali, ubijali, mučili i općenito nečovječno postupali prema civilima uglavnom Srbima, čime su počinili kažnjivo djelo ratnog zločina protiv civilnog stanoviništva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sudsko je vijeće u obrazloženju oslobađajuće presude istaknulo kako nema sumnje da je u Lori bilo mučenja i da su dvije osobe smrtno stradale. Međutim, opsežnim postupkom i izvedenim dokazima navodi iz optužnice optuženicima nisu dokazani, ustvrdilo je Sudsko vijeće. Također je rečeno kako u inkriminirano vrijeme Split nije bio ratno područje niti je bio okupiran, a da svi su zatvorenici oštećenici bili hrvatski državljani. Četvorica krunskih svjedoka u postupku, također bivši vojni policajci, nisu izravno teretili optuženike, a ni sami oštećenici, saslušani kao svjedoci, nisu spomenuli njihova imena niti su u njima prepoznali svoje mučitelje. Kako se ratni zločin ne može počiniti prema vlastitim državljanima, a uz to nije bilo dokazano da su djela iz otpužnice počinila osmorica optuženika, Vijeće je ocijenilo kako nema ni elemenata kažnjiva djela ratnog zločina.
Sudsko je vijeće tada odbacilo i zamjerke odvjetništva jer je odustalo od ponovna pozivanja 14 svjedoka iz tadašnje SRJ, ustvrdivši kako su oni više puta pozivani diplomatskim putem i na vrijeme uz zajamčenu sigurnost.
U izvješću američkog Ministarstva vanjskih poslova, utemeljenu na mišljenju Misije OESS-a u Hrvatskoj, ističe se kako je "slučaj Lora" pokazao više nepravilnosti, a sam postupak vođen je pristrano, za razliku od suđenja tzv. gospićkoj skupini.
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu zatražilo je da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, s obrazloženjem da su bitno povrijeđene odredbe Zakona o kaznenom postupku te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer nisu saslušani svjedoci iz Srbije i Crne Gore.
Peteročlano vijeće Županijskog suda u Splitu pod predsjedanjem suca Slavka Lozine oslobađajuću presudu za osmoricu optuženika jednoglasno je donijelo 22. studenoga 2002. nakon pet mjeseci i 41 raspravnog dana. Ispitano je 60-ak svjedoka, a svjedoci iz SCG-a nisu bili ispitani jer se nisu odazivali višekratnim pozivima.
Bivši vojni policajci, prvooptuženi Tomislav Duić, kojem se od početka sudilo u odsutnosti, Anđelko Botić, Ante Gudić, Emilio Bungur, Davor Banić, Tonči Vrkić, te Josip Bikić i Miljenko Bajić, koji su u bijegu od kolovoza 2002., kad im je ukinuta odluka o puštanju iz pritvora, oslobođeni su tada optužbe da su od ožujka do rujna 1992. u Vojnom istražnom centru Lori u Splitu suprotno odrebama Ženevske konvencije bez pravnog razloga držali te psihički i fizički zlostavljali, ubijali, mučili i općenito nečovječno postupali prema civilima uglavnom Srbima, čime su počinili kažnjivo djelo ratnog zločina protiv civilnog stanoviništva.
Sudsko je vijeće u obrazloženju oslobađajuće presude istaknulo kako nema sumnje da je u Lori bilo mučenja i da su dvije osobe smrtno stradale. Međutim, opsežnim postupkom i izvedenim dokazima navodi iz optužnice optuženicima nisu dokazani, ustvrdilo je Sudsko vijeće. Također je rečeno kako u inkriminirano vrijeme Split nije bio ratno područje niti je bio okupiran, a da svi su zatvorenici oštećenici bili hrvatski državljani. Četvorica krunskih svjedoka u postupku, također bivši vojni policajci, nisu izravno teretili optuženike, a ni sami oštećenici, saslušani kao svjedoci, nisu spomenuli njihova imena niti su u njima prepoznali svoje mučitelje. Kako se ratni zločin ne može počiniti prema vlastitim državljanima, a uz to nije bilo dokazano da su djela iz otpužnice počinila osmorica optuženika, Vijeće je ocijenilo kako nema ni elemenata kažnjiva djela ratnog zločina.
Sudsko je vijeće tada odbacilo i zamjerke odvjetništva jer je odustalo od ponovna pozivanja 14 svjedoka iz tadašnje SRJ, ustvrdivši kako su oni više puta pozivani diplomatskim putem i na vrijeme uz zajamčenu sigurnost.
U izvješću američkog Ministarstva vanjskih poslova, utemeljenu na mišljenju Misije OESS-a u Hrvatskoj, ističe se kako je "slučaj Lora" pokazao više nepravilnosti, a sam postupak vođen je pristrano, za razliku od suđenja tzv. gospićkoj skupini.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati