Foto: Index

ČLANOVI inicijative "40 dana za život" od 18. veljače do 29. ožujka radnim danima od 6.30 do 18.30 sati, a od petka u 6.30 do nedjelje u 18.30 sati non stop mole pred KBC-om Sestre milosrdnice.

"MAMA čuvaj me", "Želim k tebi mama", "Molitvom spasimo život", "U ovoj bolnici pobaci se 500 djece godišnje" - neki su od transparenata mahom mladih prosvjednika. Molitvom ispred bolnice žele spriječiti žene da odu na pobačaj, koji smatraju zlom. Inicijativa ne podržava pobačaj ni u jednom slučaju, čak ni kad nerođeno dijete ima teške deformacije ili je majka žrtva silovanja.

Radnička fronta oglasila se povodom prosvjeda, a njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Pred KBC Sestre milosrdnice zadnjih dana opet bivamo svjedocima prosvjeda protivnikâ/ica prava na abortus. Skupine prosvjednika/ica naglas se mole pred ulazom u bolnicu, gnjave pacijente/ice kao i osoblje te ostale ljude koji prolaze pokraj njih. Takvo ponašanje problematično je prije svega zato što su bolnice mjesto dijagnosticiranja i liječenja bolesti od kojih su mnoge vrlo opasne po život. Stoga je pacijentima/icama i više nego potreban mir te očuvanje njihove privatnosti. Također je potrebno da liječnici/e i medicinske sestre rade u primjerenim uvjetima koji ne uključuju događaje poput navedenog.

Građani se žale na uznemiravanje

Radničkoj fronti javilo se već dosta ljudi koji su se požalili na smetanje i uznemiravanje od strane prosvjednikâ/ica. Prosvjednici/e protiv abortusa su, dakle, u svojim idejama vrlo militantni i ne prežu pred činjenicom da područje bolnice iz prethodno navedenih razloga nije mjesto za ovakav oblik skupa i promoviranja vlastitih ideja. Osim toga, riječ je o propagiranju vrlo retrogradnih i konzervativnih ideja koje direktno zadiru u raspolaganje tijelom žene te u njezina socijalna i ljudska prava.

Protivljenje abortusu dio je konzervativne klerikalne ideologije čije djelovanje seže i do odlučivanja o ljudskom tijelu od strane pretpostavljenog 'moralnog autoriteta'. Pravo žene da raspolaže svojim tijelom trebalo bi ostati njezino pravo te se u to nikakve pretpostavljene 'moralne instance' ne bi smjele miješati, naročito ne one iz klerikalnih krugova.

Međutim, pitanje prava na abortus nije samo pitanje 'prava na izbor'. Štoviše, ono uopće zapravo i nije 'pravo na izbor', već uglavnom posljedica egzistencijalne prinude – nemogućnost pružanja dostojnog života djetetu, mogućnost otkaza za vrijeme trudnoće i porodiljnog, male porodiljne naknade, itd. Boreći se za 'prava nerođenog djeteta', prosvjednici/e u potpunosti zanemaruju te konkretne socijalne okolnosti u kojima se žene sve češće nalaze.

Borba za društvo u kojem žena ima pravo odlučivanja o svom tijelu

Njihov bunt uopće nije orijentiran prema katastrofalnom stanju u društvu, već samo prema idejama svojih autoriteta koji sve više ulaze u javni prostor (osim ovog primjera utjecaja klerikalne ideologije na zdravstveni sustav, imamo stalne i dugogodišnje primjere djelovanja iste ideologije u obrazovnom sustavu).

Stoga, opravdano je postaviti pitanje, do koga je uopće stalo prosvjednicima/ama? S obzirom na spomenute društvene okolnosti, minimum koji se ženama može osigurati jest pravo na besplatan abortus u javnoj zdravstvenoj ustanovi izvršen pod paskom stručne osobe – liječnika/ice-ginekologa/inje. Na duži rok, umjesto rasprava o moralnosti takvih činova, na koje se nijedna žena olako ne odlučuje, svi bismo se trebali boriti za društvo u kojem će žena imati pravo odlučivati sama o svom tijelu, ali i za društvo u kojem nijedna žena neće biti prisiljena na pobačaj samo zato što si ne može priuštiti dijete zbog siromaštva, životnih okolnosti, nedostatka društvene brige za djecu itd.

Važnost sekularnosti u javnim institucijama

To je jedini racionalan i efikasan način borbe za smanjenje broja pobačaja - ako je nekome do toga stalo. Umjesto kvazimoralističkog osuđivanja svisoka žena u tom nezavidnom položaju, trebali bi se usmjeriti na borbu za veći dječji doplatak, za svima dostupne vrtiće, za javno financirano i svima dostupno školstvo i zdravstvo itd.

Osim toga, bolje je i ne pomišljati koliko bi zabrana abortusa u javnom zdravstvu povećala ilegalne abortuse koje bi izvršavale nestručne osobe, što bi nesretne žene dovelo u još težu egzistencijalnu situaciju, a možda i u životnu opasnost. Misle li protivnici/e abortusa o tome? Koliko bi bolesti i smrti tek stvorila kriminalizacija abortusa? Stoga je prosvjedničko ponašanje iznimno štetno, naročito zato što se odvija na način tobožnjeg djelovanja na liječničku savjest.

Pravo na prosvjedovanje ne bi se smjelo ukinuti, ali prostor bolnice je zbog navedenih razloga sasvim neprikladno mjesto, a sam prosvjed orijentiran je prema rješenjima koja zanemaruju svaki socijalni aspekt. Sve u svemu, smatramo da je važno izboriti i očuvati sekularnost u javnim institucijama, ali ponajviše ženska reproduktivna i socijalna prava koja se spomenutim idejama žele znatno ugroziti."