RTS prešutila ubojstvo Đinđića zbog uplakane zamjenice direktora
VEČERAS je na programu RTS-a peta obljetnica atentata na srpskog premijera Zorana Đinđića obilježena dokumentarnim filmom "Atentat na Zorana Đinđića: Medijska pozadina" u kome se iznosi brojni detalji o tome kako su se srpski mediji ponijeli na dan ubojstva.
Neki od najzanimljivijih detalja filma - kojeg je režirao Filip Švarm - se tiču činjenice da je državna Radiotelevizija Srbije puna dva sata nakon atentata o njemu nije objavljivala nikakve informacije.
Kao objašnjenje se nudi specifičan splet okolnosti u kome se tadašnji direktor RTS-a Aleksandar Crkvenjakov našao na putu u Švicarskoj. Njega je 12. ožujka 2003. godine zamjenjivala glavna i odgovorna urednica Informativnog programa Bojana Lekić. Čim se čulo za atentat, Lekić se zaključala u svoj ured i isključila telefon.
Kao rezultat svega toga, nitko u RTS nije mogao dobiti instrukcije kako da postupi u takvim okolnostima te je državna televizija - usprkos toga što je većina srpskih i svi svjetski mediji objavili vijest o ubojstvu - nastavila s emitiranjem redovnog programa.
Stanje se normaliziralo tek kada je Dejan Mijač, predsjednik Upravnog odbora RTS, provalio u ured Bojane Lekić i tamo je našao uplakanu.
Nekoliko sati kasnije ta ista RTS je od Vladimira Bebe Popovića, šefa Ureda za komunikacije pri Vladi, dobiva fotografije i imena članova Zemunskog klana te instrukcije da objavi da su upravo oni osumnjičenici za ubojstvo. Beba Popović je taj materijal uručio zamjeniku predsjednika Upravnog odbora Aleksandra Mandića, a on je u zgradu RTS-a stigao neposredno prije večernje emisije Dnevnika.
Mandić u filmu svjedoči kako je bio iznenađen brzinom s kojom su se srpske vlasti locirale počinitelje, a drugi sugovornici se pitaju kako je - s obzirom da su Vlada i sigurnosne službe raspolagale s tako detaljnim informacijama - uopće došlo do mogućnosti da se izvrši atentat.
Posljednji dio filma se tiče uvođenja izvanrednog stanja u Srbiji koje je uslijedilo nakon atentata, kao i ambivalentnog odnosa medija prema njemu, odnosno straha da će ga tadašnja vlast zloupotrijebiti. Također se navodi kako je već na dan ubojstva započela priča o tome da su mediji svojom kritikom Đinđićeve vlade pripremali teren, odnosno bili jedan od suučesnika u njegovom ubojstvu.
R.R.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati