Shin Bet podbacio u Gazi

OVIH je dana pred Winogradovim povjerenstvom u Izraelu svjedočio Yuval Diskin, šef Shin Beta, izraelske obavještajne služne za unutarnju sigurnost. Winogradovo povjerenstvo istražuje neupsjeh rata u Libanonu ovog ljeta, a ime nosi prema Eliyauu Winogradu, umirovljenom sucu koji povjerenstvom presjeda.

Shin Bet jedna je od tri glavne obavještajne službe u Izraelu, pored Mossada i Vojno-obavještajne službe. Disikin je svjedočio pred povjerenstvom u funkciji dužnosnika koji je bio prisutan na sastancima vojno-obavještajnog vrha koji je donosio odluke u ratu.

Shin Bet je u Libanonu bio prisutan 18 godina, od 1982., kad je Izrael izvršio invaziju na tu zemlju, zbog sukoba s PLO-om, koji je glavnu bazu tada imao u Bejrutu. Povlačenje Izraela iz Libanona 2000. godine premjestilo je dobar dio odgovornosti za prikupljanje podataka iz Libanona na Mossad i Vojno-obavještajnu službu. Dok god Hezbollah ima kontakte s Hamasom ili izraelskim Arapima, Shin Bet je još uvijek u doticaju s Libanonom, ali Libanon više nije njegova odgovornost.

I, dok Diskin ne mora biti zabrinut zbog Libanona, izraelske novine kažu da je imao sreće što ga nisu ispitivali oko Pojasa Gaze, jer se čini da je Shin Bet tamo podbacio. Ovo se prvenstveno odnosi na lipanj ove godine, kad je u Gazi otet  vojnik Gilad Shalit, čije je puštanje jedan od glavnih kamena spoticanja izraelske vanjske politike s Palestincima.

Nedavno je Shalitovu otmicu istraživalo povjerenstvo generala Giore Elianda, s kojim je Shin Bet odbio surađivati. Rezultat toga je bio taj da je većina krivnje pala na Izraelske obrambene snage, a da je Shin Bet iz toga izašao "čist".

Diskin odgovara direktno premijeru Ehudu Olmertu, i nije pod nadležnošću niti zapovjednika vojnog stožera, niti ministarstvu obrane. To mu daje veliku slobodu i moć, a istodobno čini odnose između Shin Beta, vojske i ministarstva napetim.

Odnosi između pojedinih obavještajnih službi također nisu ružičasti, a neki se pitaju koliku ulogu tu igra politika. Druge obavještajne službe također znaju odbiti suradnju s vojskom i ministarstvima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Primjerice, Vojno-obavještajna služba nije podijelila podatke s vojskom, za koje neki smatraju da bi spriječili otmicu vojnika na libanonskoj granici, koja je bila povod izraelskom napadu. Također se smatra da je Izrael samo tražio povod ulasku u rat i da je ovo prešućivanje bilo usmjereno prema tom cilju.

Shin Bet, iako je pomalo podbacio prije otmice Gilada Shalita, trpi kritiku najviše zbog akcija nakon toga. Nakon otmice Shin Bet nije uspio prikupiti dovoljno podataka koji bi omogućili planiranje akcije Shalitovog oslobađanja. Kritičari kažu da je Diskinovim ljudima lakše naći podatke o pojedinačnim teroristima koje se poslije pogubi, nego pronaći nekog tko bi im rekao gdje se nalazi zarobljeni izraelski vojnik.

Neuspjeh Shin Beta i Izraelskih obrambenih snaga nanio je sramotu vladi pri pregovorima s palestinskom samoupravom. Ona se trenutno nalazi u položaju u kojem mora pregovarati o puštanju zarobljenih Hamasovih militanata u zamjenu za Shalita. Opći stav izraelske javnosti je da je za Shalitovu otmicu i neuspjeh njegova oslobađanja kriva vojska, ali u zadnje vrijeme se oštrica kritike usmjerava i prema Shin Betu i Yuvalu Diskinu, njegovom tajnovitom šefu.

Dakle, unatoč općem stavu da su izraelske vojne i obavještajne službe jedna višeglava zvijer koja funkcionira besprijekorno i sinkronizirano, slučaj Shin Beta, ako nijedan drugi, pokazuje da u tim krugovima postoji velika doza napetosti, međusobne kritike i unutarnjih borbi za moć i utjecaj.

J. D.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara