U ŠVEDSKOJ je zaposleno gotovo 300 stručnjaka za prevođenje na znakovni jezik gluhima i gluhoslijepima, dok se u Hrvatskoj ni za njih tridesetak ne može pronaći stalan izvor financiranja, rečeno je danas na međunarodnom stručnom seminaru o komunikacijskoj integraciji i kretanju osoba s gluhosljepoćom.

Na seminaru koji je organizirala Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba "Dodir" istaknuto je da gluhoslijepa osoba bez osobnog prevoditelja ne može obaviti niti najjednostavnije životne radnje, poput šetnje ili komuniciranja s drugim ljudima, a pogotovo ne može učiti ili putovati.

Gluhosljepoća je kombinacija oštećenja vida i sluha, tako da se gubitak jednog osjetila ne može donekle nadoknaditi drugim, što gluhoslijepe osobe, ako nemaju pomoć prevoditelja, neminovno vodi u izolaciju.

"Služba prevođenja u Švedskoj postoji već dvadesetak godina, svaka lokalna zajednica financira prevoditelje kako bi gluhoslijepim osobama bili svakodnevno na raspolaganju za sve potrebe, a tri posto proračuna svakog Sveučilišta također se troši na prevoditelje za gluhe i gluhoslijepe", kazala je Kerstin Bjork iz švedske Službe podrške za prevođenje i samostalno kretanje.

"Time je društvo zapravo na dobitku jer su gluhoslijepi samostalni i aktivni, a nisu bolesni i izolirani socijalni slučajevi", rekla je Bjork.

U Hrvatskoj se pak 135 gluhoslijepih osoba još uvijek bori za zakonsko pravo na osobnog prevoditelja, te za njihovo sustavno financiranje.

Udruga "Dodir" osnovala je prije nekoliko godina Službu podrške po uzoru na švedski model, no njihovih tridesetak stalnih prevoditelja uglavnom radi volonterski ili ih dijelom financiraju iz domaćih i stranih donacija.

"Problem je što našu Službu podrške deklarativno podupiru

nadležna ministarstva i ustanove, ali čak od nas i sami traže besplatne usluge prevođenja za gluhe ili gluhonijeme kad imaju neke svoje skupove, ali Služba nije ozakonjena niti imamo siguran i stalan izvor prihoda", upozorila je predsjednica udruge "Dodir" Sanja Tarczay.

U "Dodiru" stoga smatraju da bi u Hrvatskoj trebalo zaposliti barem šest stalnih prevoditelja s punim radnim vremenom, kojima bi to bilo jedino zanimanje, te veći broj povremenih prevoditelja, za ispomoć na izletima i drugim zbivanjima s većim brojem sudionika.