54.162.181.75 US
 

Sveti Wolinski

Piše: Viktor Ivančić/portalnovosti.com
subota, 10.1.2015. 16:32
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Hina

VREMENOM će, barem meni, Wolinski nedostajati sve više i više, zbog bezbroj razloga među kojima su i oni sentimentalne prirode, kao i Tignous, Charb i drugi drugovi iz 'Charlie Hebdoa', ali u ovome mučnom trenutku nedostaje ponajprije zbog jednog: da svojom otrovnom duhovitošću, inteligentnom ironijom i čudesno jednostavnom linijom ismije značajan broj onih koji ga danas, mrtvoga, slave kao mučenika i heroja koji je 'pao za našu stvar', piše  Viktor Ivančić za portalnovosti.com

Do jučer su mu takvi, uključujući tronute vedete političkog establišmenta, uključujući zadrigle desničare s nabrušenim očnjacima, uključujući napuhane crkvene dostojanstvenike u pozlaćenim prnjama, sistematično kopali grob, da bi ga danas – suočeni s nenadanim truplom, palim s neba, takoreći – zajedničkim cviležom u globalnome ritualu oplakivanja upisivali u martirologij 'zapadnih vrijednosti'.

Grob su dovršili i napunili njihovi arhetipski neprijatelji, a zapravo njihovi tajni suradnici, i taj nepriznati dosluh, zakriven ceremonijalnom patetikom i potmulim režanjem, ono je što uznemiruje: ima li, uostalom, ičega manje prirodnog od satiričara u ulozi sveca?

Prije dvadeset godina Wolinski nam je u redakciji 'Ferala', nonšalantno pušeći debelu cigaru, žmirkajući znatiželjnim očima, izbacujući crteže kojima je istoga trena (ovisno o temi razgovora) ironizirao svaki pokušaj da se stvarnost uozbilji do razine vjere u bilo što osim u nesputanu ličnu slobodu, ne bez ponosa govorio kako ga je tužio Jean-Marie Le Pen.

Svijet se pjeni od lažnih osjećajnosti

Jezivi paradoks da su ga smaknuli oni za čiju se emancipaciju zalagao – izvrgavajući ruglu fašistu čija je namjera bila da ih žigoše i progna iz zemlje – kao i činjenica da će mrtvoga Wolinskog, zahvaljujući ludilu vjerskih fanatika, kao žrtveni amblem koristiti i 'lepenovci', mnogo zdušnije od pristojnih ljudi, iako su mu za života željeli sve najgore, svjedoči o stravi svijeta koji se, unatoč rijekama krvi, pjeni od simplificiranih nadražaja i lažnih osjećajnosti.

Marine Le Pen, fašista starog kći, jučer je s novim elanom, s resursom u vidu leševa satiričara, obnovila svoj zahtjev za uvođenjem smrtne kazne. Opscenost se čini izvjesnom: mobilizirati 'za našu stvar' okorjele demobilizatore, organizirati zbijanje redova kroz masovne mise u čast onih koji su prezirali vjerske obrede.

"Svi smo Charlie"? Jeste kurac!

Samo u hrvatskoj pseudodemokratskoj vukojebini, u ovoj zapuštenoj i mračnoj europskoj periferiji, prvi su, bez imalo srama, svoj glas u obranu 'slobode govora' gromko dignuli osvjedočeni novinarski oportunisti, kukavice i režimlije, čak i medijski zločinci, čak i karikaturisti koji su svojim črčkarijama kontinuirano hranili ratnu mržnju i kržljavi likovni talent bez ostatka stavili u službu 'nacionalnog interesa'. 'Svi smo Charlie'? Jeste kurac!

Zbog toga ovoga trena bolno nedostaje Wolinski, kao i Tignous, Charb i drugi drugovi iz 'Charlie Hebdoa', da skalpelom svojih dosjetki na neugodnim mjestima rascijepe hinjenu kompaktnost, da prokažu zloupotrebu, da generalnu laž obasjaju cerekom poneke gole istine, između ostaloga i one koja bi ukazala na to kako današnje liberalne demokracije, na čelu s garniturama ideoloških manipulatora, podupiru slobodu koliko i organizirane religije ljubav.

Nedostaje Wolinski jer bi on možda uspio zdravom satiričkom skepsom obesmisliti nasilnu beatifikaciju Wolinskog, minirati vlastitu statuu, načiniti tako eksplozivan crtež da njegov spomenik pukne od smijeha i krhotinama lakše ozlijedi prijetvorne adorante, takve koji su 'palima za našu stvar' naumili potpaliti kolektivne strasti i investirati ih u buduće projekte širenja ksenofobije.

A budući da Wolinskog više nema, ako se već netko sličan njemu i njegovim drugovima ne lati posla, mogao bi slijediti upravo onakav 'odgovor na teror' kakvoga teror priželjkuje, kao što su – ako je suditi po živahnosti Marine Le Pen – stratezi dugoročnih 'odgovora na teror' dobili upravo onakav teror o kakvome su u potaji sanjali.

Njihova obrana 'zapadnih vrijednosti' od fundamentalističkog nasilja, rukovodimo li se dosadašnjim iskustvima, u pravilu teži ka dokidanju onoga što se nominalno štiti – naime slobode. Teror u punom smislu trijumfira u momentu kada otkrije vlastiti odraz u liku svog progonitelja.

Nevjerništvo francuskih satiričara bilo je mnogo kompleksnije i dublje od izrugivanja 'njihovome' bogu. Ti su divni i hrabri umjetnici godinama bez razlike podrivali sve religijske kultove, i najmanje što smo od njih mogli naučiti jest da su 'zapadne vrijednosti' – u čije ime se danas posvećuje mučeništvo 'Charlie Hebdoa' – religijski kult.

Viktor Ivančić/portalnovosti.com

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije