Tiha većina je napokon popizdila

Tiha većina je napokon popizdila

Foto: Index, FAH

NO, POČELO JE, napokon smo pukli kao nacija. Čudom se čudim. Zar je doista hrvatski vazalski mentalitet dospio u konačnu kušnju? Ne mogu vjerovati. Hrvati od Kolomanove nagodbe početkom 12. stoljeća stalno traže “dobrog gospodara” i nikako da ga pronađu u vlastitom nacionalnom identitetu. Nije neki misterij, nemamo se za što zakačiti, osim kad 900 godina sluganstva europskim feudalcima uzvišeno nazivamo “vjekovnom državotvornom težnjom hrvatskog naroda za osamostaljenjem”. Neš‘ti, daleko smo dogurali.

>> NAJVEĆI PROSVJED U POVIJESTI HRVATSKE 40.000 građana ustalo protiv primitivizma

Elem, danas se diljem Hrvatske, u svim urbanim sredinama u kojima možete računati na trunčicu osviještenosti, odvija prosvjed u ime podrške provedbi Cjelovite kurikularne reforme. Unatoč neverama koje tuku, skupilo se puno ljudi, dovoljno da konačni broj nije važan. Ljudi su se organizirali, od presmiješnih majica i zviždaljki pa do toga da prosvjed bude prva tema na jutarnjoj kavi. Počeli smo se prepoznavati, dogovarati, razmišljati o temama koje nam život znače; dobar život, sigurna budućnost i mirna savjest. Od kad trpimo sranja političkih skorojevića koje neumjesno zovemo elitama? Predugo. Francuzi, Nijemci, Islanđani pa i Srbi, davno bi rastavili državni sustav na proste faktore.

I zato je izvanredna vijest da je “razumna, građanska Hrvatska”, kao što to veli znanstvenik Ivica Puljak, digla glavu i pustila glas. Naravno, postoji i konzervativan dio građanske Hrvatske koji ne dijeli to mišljenje. No, oni vjerni svom mentalitetu očekuju da im drugi ostvare njihove želje pa su zato i u ovom trenutku nebitni. Jednostavno, izaći sad na ulice znači spasiti vlastite guzice.

TWELVE POINTS CROATIA !

U domovini nam postoji dubok jaz u mentalitetu dviju društvenih struja, progresivne i nazadne Hrvatske. Prvoj zamjeraju da “napredak nije nužno dobar”, drugoj možemo zamjerati do jutra na zastarjelosti ideja. Ipak, postoje naznake kako se društvena struktura mijenja, praktički nema više nepismenih, srednju školu je završilo 55% punoljetne populacije, studij 20% upisanih, a svi oni, prema dostupnim istraživanjima, dominantno žele uljuđenu državu gdje će živjeti bez egzistencijalnog straha i kontinuiranog stresa.

I zato teško griješe oni koji ovaj prosvjed krste “skupom komunjara” ili “leglom zaboravnih”. Neočekivano se pobunio onaj dio populacije koji kolokvijalno zovemo “šutljivom Hrvatskom”, ljudima čije se rodbine sjetimo kod svakih izbora zbog njihove inertnosti. Usput budi rečeno, stvarno ih ima, dovoljno za kritičnu masu.

I upravo zato, ovaj prosvjed je točka loma politike koja društvo ne poštuje nego konzumira po potrebi, trenutak kad su sve ideološke podjele, nametnute klasne razlike i sulude medijske teme ustuknule pred građanskim tihim bijesom. Sloboda se ponaša poput vode, uvijek nađe svoj put. Želja da se skinu okovi teškog života, ovrha, neimaštine, nezaposlenosti, besperspektivnosti i dosade, proključala je na trgovima. Podjednako je važna i činjenica da je stvoren opći konsenzus oko krucijalne životne teme; obrazovnog sustava. Ukoliko želimo biti iole konkurentni u budućnosti, moramo postati društvo znanja. U suprotnom, postat ćemo zemlja jeftine radne snage, turističkog smještaja i glupih naraštaja.

Primjer vam mogu dati u vlastitom sinu & kolegama mu maturantima kojima sam uspješno prodao foru da je Hrvatskom neko vrijeme vladala stranka “Sex Pistolsi”. Toliko o tome.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ljudima je jednostavno dosta terora nezajažljivih političara, tajkuna sa sumnjivim podrijetlom imetka, korumpiranog pravosuđa, crkvenih moralnih zapovijedi i svekolikih budala poput Ladislava Ilčića ili Vice Batarela koji osobne životne nedostatke promoviraju kao važne društvene vrijednosti. Tako su dugo potiskivana sva ta sranja koja nam svakodnevno serviraju opskurni likovi poput Hasanbegovića ili Ćorića, da su doslovno izletjela iz psihološkog ošita. C’mon, too much is too much.

Volio bih biti siguran da će uzbuđenost hrvatskog društva dovoljno potrajati kako bi se načeo taj razoran, inertan mentalitet nacije sklon površnoj kritici i nikakvom djelu. Mnogi pametni ljudi vide današnji prosvjed kao “početak nečeg drugog”, novih ideja, odmaka od nacionalističkog obrasca i artikulaciju modernog društva. Iščezao je strah od neuspjeha jer su nas kontinuiranim pritiskom dotjerali do zida i prisilili na otpor. I osjećam da širi taj trenutak ponosa iracionalnog porijekla kao kad od voditelja Eurovizije začujemo “Twelve points, Croatia”.

VRIJEME LJUDI U ZENITU

Ipak, jedna pojava zbunjuje: dio obrazovnog sustava, mahom gdje su ravnatelji s HDZ-ovom članskom iskaznicom, bojkotirao je današnji prosvjed zbog navodne ispolitiziranosti prosvjeda, a priključio im se i nemali broj kritičara iz intelektualnih krugova koji su inzistirali da se “kurikularna reforma ne politizira”. Imam dojam da namjerno mute vodu jer kurikularna reforma nije čedo politike nego nahoče.

Znanstvenici, teoretičari, profesori, svi bi oni željeli dovršiti projekt od strateškog nacionalnog interesa bez upliva politike i dubokog grla Kaptola Ladislava Ilčića. Politika je pronašla kurikularnu reformu kao platformu za “duhovnu obnovu Hrvatske” o kojoj stalno palamudi Tomislav Karamarko. Svi oni koji zamjeraju dr. Borisu Jokiću da je “ispolitizirao slučaj” ne razumiju da je čovjek jednostavno želio dovršiti posao u miru.

Ukoliko mora zamoliti Muju iz Doboja da mu to omogući, učinit će to, ali mu neće zato skinuti gaće ili raditi političke ustupke. Posve pouzdano slično je prošla i medijatorska uloga predsjednice KGK-a kojoj je doslovno replicirano,“sve je to lijepo, ali možete li mi odgovoriti na temeljna pitanja?”. Da, tri famozna; imamo li podršku, kad ćemo provesti reformu i koliko novaca ste izdvojili u proračunu? Sve ostalo je ideološka magla zbog koje su ljudi danas izašli na ulice.

I dobro je da smo se počeli baviti politikom jer hrvatski populacijski cvijet, “ljudi u zenitu”, danas ima 35-45 godina i nema svoje predstavnike u strukturama vlasti. Ne znam kako se dogodila ta generacijska rupa, sigurno nešto postoji i u simptomu političke dugovječnosti zvane Šeks, ali držim da je napokon došlo njihovo vrijeme. Riječ je o ljudima koji su neopterećeni skorijom hrvatskom prošlosti, ali dovoljno odrasli da je pamte, obrazovani, usvojenih demokratskih standarda, životne filozofije koja počiva na pravednosti, toleranciji i obilju.

I više ništa nije kao što je bilo, iako nitko nema iluzija o brzom prevratu. Ekipa koja mi polako pristiže u dom nakon prosvjeda, puna je energije, brzo pričaju i sve u dahu žele izreći. Neobični su kao i činjenica da smo se digli iz fotelja, ostavili Facebook i stupili u neposrednu komunikaciju s vlasti. Upućen je brutalan udarac koji priziva svijesti.

Konačno, riječ je o demokratskom standardu koji i jest zamišljen kako korektiv vlasti, izlazak na ulice uvijek je grand finale novih društvenih vrijednosti i preduvjet modernog društva. Upravo onom u kojem se probudiš i tvoj jedini zadatak jest da živiš kako želiš. I zato je ovaj prosvjed uspio već utoliko što smo napokon stvorili horizont.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara