Stručnim skupom danas su u Novom Vinodolskom završile četverodnevne priredbe u povodu 190. obljetnice rođenja pjesnika i političara Ivana Mažuranića (1814.1891.).

U hrvatskoj književnosti proslavio se spjevom "Smrt Smail-age Čengića", a u politici je ostavio velik prinos kao prvi hrvatski ban pučanin.

O tim dvjema Mažuranićevim osobinama govorili su akademici Nedjeljko Fabrio i Petar Strčić.

U sklopu programa proslave Dana pjesnika i bana Ivana Mažuranića, što su u pjesnikovu rodnom Novom Vinodolskom počeli 8. kolovoza, predstavljena je i nova knjiga akademika Nedjeljka Fabrija "Triemeron" te dopisnica sa žigom s likom Ivana Mažuranića. Time su Novljani ujedno označili i početak priprema za proslavu 200. obljetnice rođenja Ivana Mažuranića (rođen 11. kolovoza 1814. u Novom Vinodolskom, umro 4. kolovoza 1891. u Zagrebu).

Mažuranić se nakon apsolutizma posvetio politici te najprije postaje narodnim zastupnikom u Hrvatskom saboru, zatim državnim nadodvjetnikom za Hrvatsku i Slavoniju, prvim hrvatskim kancelarom, a nakon revizije Hrvatsko-ugarske nagodbe i prvim banom neplemićem, nazvan "banom pučaninom" (1873.-1880.) U tijeku njegova banovanja u Hrvatskoj je reorganizirana uprava i sudstvo, unaprijeđena prosvjeta, osnovane mnoge škole i hrvatsko sveučilište.

Pjesničku slavu Mažuranić je stekao djelom "Smrt Smail-age Čengića" (napisanim 1846.), koje je tiskano u više od 160 izdanja te prevedeno na mnoge jezike.

Još u prvim djelima Mažuranić polazi svojim izvornim putom, jer pokušava na hrvatsko pjesništvo primijeniti elemente klasičnog metra, ali istodobno piše i u duhu usmene književnosti te dubrovačkih petrarkista.

Spjev "Smrt Smail-age Čengića" temelji se na sporednu povijesnom događaju, koji je Mažuraniću poslužio da naglasi osjećaj čovječnosti povezan s religijskim osjećajem. Njegov glavni junak je bayronovski tip s mnogo psiholoških nijansa, pa je naglašena i njegova lirska osobnost. U osnovi je djela ideja nacionalnog oslobođenja te sukob islama i kršćanstva, etičko pitanje svjetla i tame, tj. tiranstva i slobode, s univerzalnom vizijom o propasti zla.

Ivan Mažuranić je književno sintetizirao tradiciju hrvatske književnosti i dao joj vlastit estetski obol te se zato smatra njezinim najvećim imenom u prvoj polovici 19. stoljeća i utjecajnim i danas.

(Hina) xfder/sp ysp