Screenshot: HRT

INICIJATIVA rektora zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa o uvođenju ćirilice u hrvatske škole izazvala je brojne reakcije, a o ovoj temi raspravljalo se i u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog".

Rektor Boras je javljanjem u emisiju istaknuo kako je njegov motiv, najiskreniji i čist te da se moramo okrenuti budućnosti.

"Naučiti čitati ćirilicu nije teško, a tim više što to jest hrvatsko pismo i na tome treba inzistirati. To je naravno pismo i naših susjeda i naših manjina", rekao je Boras dodavši kako za učenje ćirilice treba vrlo malo vremena.

Istaknuo je kako se time otvaraju i prostori razumijevanja još nekih bliskih jezika - crnogorskoga, bugarskoga, srpskoga i makedonskoga.

"Bit stvari je da jednostavno maknemo političke konotacije od toga pisma koje, uvijek naglašavam - jest hrvatsko. Moram reći da sam dobio nekoliko reakcija. SMS-om sam dobio veliku podršku, a preko e-maila rektoru sam dobio i nekoliko zabrinutih, većinom ipak pristojnih pisama, i ja to razumijem, u svakoj odluci ima osjetljivosti", kazao je Boras koji se zalaže i za učenje glagoljice.

S druge strane prof. dr. Ante Bežen, umirovljeni profesor zagrebačkog Učiteljskog fakulteta kaže da je ćirilica mrtvo pismo.

Kazao je kako mu se čini da su Borasove namjere plemenite, no da ćirilično pismo nije suvremeno hrvatsko pismo i da u tom obliku nije više živo pismo.

"Ćirilica je pismo prošlosti"

"Ono je bilo hrvatsko pismo u prošlosti, u srednjem vijeku, i to kako je ono tada izgledalo, upotrebljavalo se pretežno u južnoj Hrvatskoj", rekao je Bežen.

Dr. sc. Dušan Marinković, predstojnik Katedre za srpsku i crnogorsku književnost, čiji je Boras bivši kolega, ovu je inicijativu nazvao razumijevanjem vlastite kulture.

Odgovara i na Beženov komentar pa kaže da je "ćirilica kao ćirilica" europsko pismo.

Odgovarajući na pitanje bi li fakultativno podržao ćirilicu, ili možda treba okrenuti stvar posve ekstremno, pa reći "u zemlji u kojoj ni 10 posto ljudi nema visoko obrazovanje, već je sporan i problem osnovne pismenosti, a kamoli posvećivanja jezicima koji više nisu živi", Bežen kaže da, ako postoji interes za učenje ćirilice kod nas, onda to može biti prihvaćeno za one koji to žele, ali da to bude pismo koje uče sva hrvatska djeca danas, uz latinicu koje je danas jedino pismo hrvatskoga jezika, to po njegovu sudu ne bi bilo prihvatljivo.