URAGANI i tropske oluje pojavljivat će se do kraja stoljeća manjim intenzitetom kao posljedica i rezultat klimatskih promjena, zaključili su stručnjaci.

Za razliku od uragana Katrina koji je 2005. godine poharao New Orleans i Louisianu i bio, prema tvrdnjama stručnjaka, pravi "proizvod" globalnog zagrijavanja, za nedavni Nargis, koji je opustošio Mianmar, nije toliko krivnje palo na globalno zagrijavanje.  Tomu je tako, najvjerojatnije, zbog brzog razvoja znanosti koja proučava uragane i klimatske promjene, piše BBC.

Čovjek i globalno zagrijavanje nisu krivci

Rezultati mnogih znanstvenih istraživanja koji su odobreni od strane ugledne Nacionalne oceanske i atmosferske uprave (NOAA) objavljeni u časopisu "Nature Geoscience" smanjuju krivnju globalnog zagrijavanja i ljudskog utjecaja na katastrofe. Tim stručnjaka koji je detaljno i sustavno proučavao aktivnosti atlantskih uragana tijekom globalnog zagrijavanja 21. stoljeća, zaključio je kako su tropske oluje po broju pojavljivanja u padu za 27 posto, dok su uragani 18 posto rjeđi, a njihove brzine vjetrova tek su neznatno brže.

"Često su bila objavljivana različita mišljenja i istraživanja o ljudskom utjecaju na uragane, međutim ovo objavljeno istraživanje se s takvim tvrdnjama ne slaže", napomenuo je glavni autor Tom Knutson, meteorolog s Princetona.

Uragani rjeđi, ali snažniji

Iako studija prikazuje to da će u budućnosti pogibeljnih nevremena biti sve manje, bit će rjeđi, međutim loša je vijest ta da ukoliko se uragani pojave bit će mnogo snažniji. Prethodno istraživanje NOAA-e pokazalo je kako zagrijavanjem morske površine, koja pokriva gotovo tri četvrtine Zemljine površine, za svaki stupanj Celzijus povećava se učestalost oluja za četiri posto. No, glavni pokretač velikih uragana je upravo temperatura mora koja nakon 26,5 stupnjeva Celzijusevih postaje "plodno tlo" katastrofa.

Tijekom prethodnih desetljeća, većina oceana ugrijala se za 0,5 stupnjeva Celzijusevih što je, prema vjerovanju IPCC-a, prouzročeno povećanjem stakleničkih plinova u atmosferi.

"Tek" tri desetljeća kvalitetnog proučavanja

U siječnju 2006. godine okupili su se svjetski znanstvenici pod okriljem Svjetske meteorološke organizacije kako bi proučili ljudski utjecaj na učestalost i snagu ciklona. Zaključna izjava imala je dokaze za i protiv postojanja antropogenih utjecaja u meteorološkim promjenama, međutim čvrst zaključak nije bilo moguće donijeti.

Jedan od razloga nesigurnosti bile su promjene i razlike u proučavanje oceana, posebice prije 1850. godine, a izviđački letovi koji su dali puno više podataka o uraganima i olujama započeli su tek 1944. godine. Nakon tog razdoblja, znanstvenici su mogli prikupljati informacije o posljedicama "klimatskih promjena", ne samo iz brodskih zapisa i uragana koji su nastajali na kopnu već i iz zraka, a nakon 1960. i iz satelita. Dakle, pouzdani podaci i zapisi o nastanku, kretanjima i uzrocima uragana sežu "samo" 35 godina unazad.

Iskustvo i zapisi ipak nisu dovoljni za zaključak

Suradnik i koautor Toma Knutsona, Isaac Held, rekao je kako su primijenili drukčiji pristup prethodnom trudu proučavanja što im je dalo veliku uvjerljivost i pouzdanost podataka.

"Većina literature o uraganima sadržavala je statistička izvješća, zatim vrijeme pojavljivanja i temperature mora", rekao je Held. Ti rezultati u prethodnim istraživanjima nisu upućivali na ništa drugo doli na rast uragana koji nas "navodno" očekuje u skorijoj budućnosti, što prema najnovijem istraživanju nije tako.

U prilog toj tvrdnji ide i podatak kako su od 1935. godine zabilježene četiri "razorne" sezone s uraganima pete ili više kategorije. Dvije sezone dogodile su se u protekle tri godine, 2005. uragani Emily, Katrina, Rita i Wilma, a 2007. godine Dean i Felix što je bilo dovoljno da se zaključi kako globalno zagrijavanje toliko utječe na klimatske promjene da nas u budućnosti ne čeka suprotno.

Posljednja kriza koja se odvija u Mianmaru potaknula je autora knjige "Storm World", Chris Mooneya na izjavu kako: "postoji puno opakija stvar od globalnog zagrijavanja, a to je Mianmarska hunta", sa čime se, pak, povlači paralela kad je spasiocima nakon tsunamija u Tajlandu trebalo nekoliko tjedana da dođu do stradalih i prebroje poginule.

Glavni znanstveni zaključak je taj da nema dokaza o utjecaju stakleničkih plinova na povećanje, ili smanjenje uragana ili tropskih oluja koje su u opadanju sve dok se ne poveća temperatura mora.

V.M.