54.147.40.153 US
 

Vaša iskustva s burzom: "HZZ nikome nije pomogao u pronalasku posla, ukinite ih ili plaćajte prema učinku!"

Piše: I.M.
petak, 29.11.2013. 11:04
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Index (M.P.Š.)

PITALI smo vas: Je li vam burza pomogla/odmogla u traženju posla? Evo dijela reakcija čitatelja Indexa koji redom poručuju kako je Hrvatski zavod za zapošljavanje besmislena institucija od koje nisu dobili nikakvu pomoć u pronalasku posla te predlažu da se "uhljebe iz HZZ-a" plaća prema učinku!

> 1.309 zaposlenih u HZZ-u plaćamo 122 milijuna kuna godišnje: Jesu li vam pomogli u traženju posla?

"Taj posao upisivanja datuma u računalo kad sam se javila mogla sam i sama obaviti kod kuće. Uštedjela bih benzin, vrijeme, živce i ponos"

"Iako je moja savjetnica predivna žena i u najgore doba u mojem životu pružila mi je tračak nade, riječi utjehe i barem nekakvu pomoć (predlagala je volontiranje, javne radove, u krajnjem slučaju i samozapošljavanje), prvi njezin savjet kad sam prvi put ušla u njezin ured je bio da potražim posao vani. Nekoliko dana prije toga sam diplomirala i još sam prije diplome počela samostalno tražiti posao, ali bez uspjeha. Mislila sam da će mi HZZ pomoći (za rad u prosvjeti).

Shvaćam da je previše nezaposlenih u državi, da je poslova premalo, ali čak i kada smo prijavljeni na HZZ-u, prepušteni smo sami sebi u traženju posla. Što onda rade u HZZ-u? Imam osjećaj da se previše bave papirima, premalo ljudima.

Sve poslove koje sam do sada radila našla sam sama. Pa čak i volontiranje (1.600 kn) koje sada obavljam u školi. Obavijesti od HZZ-a za poslove na koje se trebam javiti bile su rijetke, možda jedna u 6 mjeseci (a ja sam na mjesec sama pronašla 10-15 poslova u okolici koje je i HZZ oglašavao na svojim stranicama - dobro je što imam računalo i net, a što je s onima koji nemaju?). Često sam dobivala te obavijesti SMS-om, sat prije ponoći na dan kad je oglas prestao vrijediti. Više su mi pomogle stranice Moj posao i Posao.hr jer imaju opciju dnevnog informiranja o novim poslovima prema mojem obrazovanju i radnom iskustvu. Čak sam i za Sajam poslova u mojem gradu saznala sama, preko medija. Kasnije, kad sam pričala s prijateljicama, saznala sam da su neke dobile poziv od HZZ-a i evidencijski listić, a neke ne.

Moji mjesečni odlasci na javljanje u HZZ izgledali su otprilike ovako: Dobar dan, osobnu i knjižicu molim! Imate evidenciju traženja posla? Oooo, bili ste marljivi (10 stranica gusto ispisanih na mjesec). Hvala! Doviđenja!

O slobodnim poslovima ni riječi. Taj posao upisivanja datuma u računalo kad sam se javila mogla sam i sama obaviti kod kuće. Uštedjela bih benzin, vrijeme, živce i ponos. Glavno da netko sjedi za šalterom, dobiva 4.500 - 5.000 kn na mjesec da broji nezaposlenima dane, mjesece i godine" - Petra.

"Ne znam nikoga kome su ikad našli posao! Ta savjetovanja su čisto gubljenje vremena jer su tu samo da ispune formu... niti jedna od tih savjetnica nema pojma o životu i stvarnom svijetu rada izvan HZZ-a"

"Konačno da je netko počeo pisati i o tom leglu nerada pod krinkom socijale. Ove godine sam provela 3 tjedna na burzi između dva ugovora na određeno u firmi u kojoj radim. U ta tri tjedna sam sa HZZ-om imala samo probleme. Dakle, osim što sam morala biti na inicijalnom seminaru od sat vremena, koji je čisto vrijeđanje inteligencije, gdje se prezentiraju najosnovniji termini i prava nezaposlenih osoba, i jednog neuspjelog osobnog savjetovanja (na koje nisam otišla, jer sam već bila na novom radnom mjestu), sa HZZ-om sam imala i pismenu komunikaciju.
 
Prilikom registracije na biro, svaki nezaposleni dobije hrpu nekih papira, koje nema prilike tamo proučiti, nego ih po inerciji potpiše, uzme i ode. Između ostalog, na jednom od tih papira su kontakti osobe zadužene kao savjetnika za dotičnu nezaposlenu osobu: telefon, fax i e-mail. Odmah na šalteru dogovorite termin za grupno savjetovanje (to je ono gore navedeno vrijeđanje inteligencije) i termin za osobno savjetovanje. Pravilo je da, ukoliko ne možete pristupiti bilo kojem od "savjetovanja", u roku od 3 dana javite opravdani razlog zašto niste ili nećete biti u mogućnosti doći, kako ne biste izgubili pravo na novčanu naknadu.
 
Tako sam i ja dogovorila termine i odradila prvo savjetovanje. Na drugom se nisam pojavila, jer sam već počela raditi i smatrala sam svojom obvezom (želim dobiti novčanu naknadu) javiti se mailom savjetnici čiji kontakt sam dobila, jer na taj način ostaje pisani trag da sam ispoštovala pravila igre. Međutim, moja savjetnica se nikad nije javila. Nakon 4 dana što nisam dobila odgovor, ponovno sam je kontaktirala mailom i stigao mi je automatski odgovor od poslužitelja da je inbox pun i da moja pošta neće biti isporučena primatelju. Dolazim poslijepodne doma i nalazim u sandučiću plavu kuvertu od HZZ-a sa jednim od najnerazumljivijih dopisa koje sam ikad u životu vidjela. Uglavnom, to je neki zaključak gdje se navodi hrpetina članaka iz zakona i objava u narodnim novinama i jedino što sam mogla pročitati, a da razumijem o čemu se radi, da se moram očitovati oko novčane naknade da li je želim primiti po novonastalom obračunu. U tom trenutku, ja mislim kako mi žele ukinuti naknadu jer nisam došla na osobno savjetovanje i krećem pisati protestno pismo svima u niz od Ministarstva do HZZ-a.
 
Zaključak koji su mi poslali nije razumjela niti moja kolegica, koja je pravnica sa 10 godina radnog iskustva i onda mi je ona savjetovala neka nazovem pravnicu u potpisu tog zaključka kako bi mi ona objasnila o čemu se radi. To sam i napravila. Gospođa me pitala po kojem obračunu želim isplatu... Nisam je razumjela, jer ne znam o kojim obračunima je riječ... Onda mi je objasnila da sam bila na burzi i prije 4 godine i da po tom obračunu imam jedne uvjete, a po novom obračunu druge uvjete. Ja ne razumijem kako su oni mislili da bih ja trebala znati o kakvim se obračunima radi?!? Osim što sam VSS i govorim nekoliko stranih jezika, volim čitati i smatram se obrazovanom osobom, ali ja njihov dopis nisam razumjela! Kako oni očekuju da ga razumije itko, osobito ako je slabije obrazovan?! I gdje i kad sam dobila informaciju da imam otprije zaslužnu novčanu naknadu temeljem godina rada... ne razumijem.

Nakon što sam se sa pravnicom dogovorila koji obračun isplate želim, zovu me sa HZZ-a na mobitel. Neka vrlo bezobrazna gospođa me kontaktirala i kaže: Gospođo, vi ste nama poslali neki prigovor, pa ja sad moram nešto raditi. Recite mi o čemu se radi. ?!?!?!?!?!?!?!? Ona sad mora nešto raditi! Jadna. Ja joj objasnim da sam sama riješila problem, a kaže ona: Znate, kolegica kojoj ste pisali mail je već dugo na bolovanju... Rekoh, sorry nisam Vidoviti Milan pa da dobijem informaciju iz svemira da je gospođa bolesna. Za to postoji out of office reply ili jednostavno ne tiskajte njeno ime na obrascima za nezaposlene. I sad da ne prepričavam sva prepucavanja, reći ću samo ono što je gospođa na kraju rekla: Nadam se da ćete ovaj put uspjeti zadržati posao malo duže. Da sam mogla kroz slušalicu do nje, bila bih na vašoj naslovnici sljedećeg dana. :))
 
Uglavnom, da skratim priču: poanta svega je da su jako neorganizirani i nesposobni i lijeni i inertni i da ja ne znam nikoga kome su ikad našli posao! Ta savjetovanja su čisto gubljenje vremena jer su tu samo da ispune formu... niti jedna od tih savjetnica nema pojma o životu i stvarnom svijetu rada izvan HZZ-a. Njihov savjet je da šaljemo molbe na oglase sa portala moj posao i posao.hr i na njihove oglase. Kao, možemo ići i na neke radionice, ali najbolji savjet koji one mogu dati je da ne gubimo nadu, jer statistika kaže kako ćemo na 20% molbi dobiti odgovor, na 10% biti pozvani na razgovor, itd... bullshit, ne? Da mogu, uvela bih im proviziju na plaću. Minimalac + provizija za broj ljudi koje su maknuli sa državnog proračuna iliti naknade za nezaposlene" - Morana.

"Objavljuju lažne oglase i ne provjeravaju poslodavce, a prijete ti brisanjem iz evidencije ako se ne prijaviš na takve poslove"

"HZZ mi nije pomogao - niti meni, niti sestri, niti ikome koga znam. Ne računam rad za 1.600,00 kn. Dakle, svojevremeno kad sam i sama tražila posao, HZZ me obavijestio da dođem na sastanak 24.7., točno u podne. Ne moram objašnjavati da je bila vrućina takva da i najuporniji odustaju, ali ne i mi. Nas 20 stiglo je na vrijeme, svi mahom ekonomisti. Posao: prodavanje magle, iliti financijsko savjetovanje. Sat vremena sam slušala priče o piramidama, al ne ovim povijesnim, nego kako namamiti baku i dedu da unuku daju 100 eura i na koji način ostatak obitelji i prijatelja uvjeriti da je to dobro. Naravno, posao je honoraran, naravno, sam plaćaš početnu edukaciju, a ''direktor'' je osoba koja je dobila otkaz u banci, ima propali posao u nekakvoj mjenjačnici i bio je neki direktor u propaloj štednoj banci... Hvala Bogu što ne živim u velegradu pa svatko o svakom sve zna. No, HZZ-u to nije ništa sporno, kao ni to da je to honoraran posao i ovisi o proviziji, glavno da sam dobila pečat i da sam nakon tog dana mogla i dalje ostati u kolektivu nezaposlenih pod okriljem HZZ-a. Hvala im što su se na takav način brinuli o meni.

Kad sam pomagala članu obitelji naći posao, i kad smo oboje odustali od traženja posla u struci, počela sam tražiti oglase za konobarenje ili rad u trgovini. To mi je s vremenom postala zabava. Čak takva da sam jednostavno počela slati mailove s pitanjima i samom HZZ-u obzirom da su na svojim stranicama objavljivali, ja to zovem lažne poslodavce, bez ikakve provjere. Radi se o tome da sam primijetila da HZZ uopće ne provodi kontrolu poslodavaca, a s druge strane nezaposlene kontrolira kao najveće zločince u državi. Oglas objavljen na HZZ-u odnosio se na posao konobarenja u jednom ugostiteljskom objektu registriranom kao obrt. No, činjenica je da zahvaljujući internetu, jednostavnom pretragom na obrtnom registru naišla sam na podatak da navedeni obrt ne postoji već 3 mjeseca, ali vlasnik obrta postao je direktor d.o.o.-a i sada je kafić registriran kao d.o.o. Javim se HZZ-u s upitom kako je moguće da na njihovim službenim stranicama stoji oglas nepostojeće firme, da li oni uopće vrše kontrolu poslodavaca? Odgovor je bio jasan i kratak: Ne, to nije naš posao, mi smo samo posrednici. Zatim ih pitam, kakvi ste vi to posrednici kad vaši djelatnici nude taj posao ljudima uz uvjet ako ne prihvate brišu ga sa evidencije, a uz to gube i sva prava oko osiguranja. No, odlučili su ipak provjeriti poslodavca i promijenili oglas.

Bilo je još poslodavaca koji su tražili radnike, a HZZ nije bilo briga, jer su oni samo posrednici, što ti isti poslodavci imaju blokirane račune, ali isto su tako slali ljude prijavljene na HZZ-u na razgovore i tjerali ih da pišu molbe pod prijetnjom brisanja iz evidencije. A ono najbolje, kada ti isti poslodavci pokucaju na vrata HZZ-a, ni sami ne znaju kakav profil radnika bi trebali za posao prodavača u dućanu pa im gospođe sa HZZ-a pomognu u tom smjeru i oglas za radno mjesto glasi otprilike ovako: trgovačka ili ekonomska škola, najmanje 10 godina radnog iskustva, napredno znanje rada na računalu, njemački i engleski jezik... Ponovo na moj upit kakvo je to napredno znanje rada na računalu, jer ja pod tim smatram programiranje, njihov odgovor je: tako je tražio poslodavac, a odgovor poslodavca: ne znam, tako su mi na HZZ-u popunili obrazac...

Svrha HZZ-a: uhljebljenje podobnih, osim ako niste manjina, bez uvrede nekom, ali biti Rom u Hrvatskoj je dobro, jer uistinu, HZZ preko fondova EU jedino može naći posao i nudi posao manjinama" - Marta.

"6-7 godina na burzi. Ni jednom mi nije ponuđen nikakav posao. Nikad me nisu zvali ni za razgovor"

"6-7 godina na burzi. Ni jednom mi nije ponuđen nikakav posao. Nikad me nisu zvali ni za razgovor. Kad sam pokušao da mi prekvalifikacija bude plaćena preko Zavoda samo što me nisu ismijali. Platio sam školu sam i uvidio da je trećini polaznika školovanje plaćeno preko Zavoda. Pitao sam kako su to uspjeli? Veze na Zavodu.

Znam hrpu ljudi koji desetak i više godina nikad nisu dobili poziv iz Zavoda u vezi posla. Gledam u mom gradu, Splitu, kako se zapošljavaju ljudi koji su se tek prijavili na Zavod jer imaju veze na Zavodu dok se ogroman broj prijavljuje reda radi i nikad neće dobiti od Zavoda nikakvu pomoć. Ja osobno sam se prestao prijavljivati prije par mjeseci jer sam postao uvjeren da je HZZ samo još jedna činovnička uhljebljana.

Svi govore o zapošljavanju mladih. Nemam ništa protiv, dapače, ali šta je sa ljudima preko 40 godina? Mladi imaju cijeli život pred sobom, puno manje obaveza i većina ima roditelje koji će im pomoći. Ljudi koji prođu srednje godine većinom imaju puno više obaveza o kojima se moraju brinuti i puno manje vremena da naprave nešto u životu. Mladi jesu naša budućnost, ali na starijim ljudima leži odgovornost za njih i njihove bližnje.

Mladi čovjek bez posla je problem, ali čovjek od 50 godina bez posla je problem sa familijom. Što da radi čovjek od 55 godina koji je ostao bez posla? Tko će njemu pomoći?" - Damir.

"Na burzi sam se svaki put osjećala kao da mi je netko iz zezancije pripremio montipajtonovski skeč i gleda moje reakcije iz prikrajka"

"Burza i njezini zaposlenici toliko su mi pomogli u traženju posla nakon što sam 2009. godine postala tehnološki višak da sam ubrzo shvatila kako je odlazak po mjesečni žig i na kojekakva individualna i ina javljanja/usavršavanja teško gubljenje vremena. Sve te njihove akcije i mjere zapošljavanja, pa ako hoćete i samo postojanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, samo je održavanje na životu još jednog zastarjelog i neučinkovitog birokratskog aparata. Oni su tamo radi svoje plaće, svojih beneficija, dobro uhljebljeni.

Na burzi sam se svaki put osjećala kao da mi je netko iz zezancije pripremio montipajtonovski skeč i gleda moje reakcije iz prikrajka. Kad misliš da ne može biti bizarnije, kad imaš osjećaj da ti vrijeđaju zdrav razum da bi ti svake sekunde mogao eksplodirati mozak, oni odu još korak dalje.

Uvuku te u apsurdne rituale koji opravdavaju njihovo radno mjesto - stani u red ispred šaltera 2, uzmi žig, onda će te poslati na šalter(?), a tamo će teta pročitati nešto na ekranu i reći vam da se hitno javite svojoj savjetnici, popnete se na kat, ispred njezinog ureda desetak ljudi, red se ne miče, stojite, čekate, i napokon, nakon pola sata-sat ulazite u prostoriju, "savjetnica" vam uzme knjižicu i ostale materijale i veli da morate pod hitno napraviti profesionalni plan. Iza velike, zvučne sintagme krije se samo još jedan formular.

Osim neugodnog ustajalog zraka u prostoriji koji vas guši i tjera na povraćanje, neugodno vam je i gledati službenicu koja nabada po tipkovnici dok vas pita kako biste ocijenili svoju razinu informatičke pismenosti od jedan do pet. "Stvarno? Vi se šalite? Je l' ovo skrivena kamera? No dobro, idemo to skinuti s pleća, izići što prije iz ove ustanove i baciti se na pravo traženje posla", pomislih. "Kako biste vi ocijenili svoju informatičku pismenost", vraćam protupitanjem. "Solidnom četvorkom, znate, ja sam ipak stara garda", veli moja savjetnica. "Onda sam ja čista petica", pomislih. "Pišite četvorku, peticu ostavljam za IT sektor", velim gospođi koja ne voli svjež zrak.

Prilikom popunjavanja nekog sličnog (možda i istog?) upitnika, jedna me birokratkinja pitala koje mi je radno mjesto prioritet. Budući da sam završila VSS, i da mogu, između ostalog, predavati dva predmeta u školi, službenica je zahtijevala da jedan izdvojimo. Naime, ona će me zvati samo kad će imati ponude za posao vezan uz jedan dio moje struke. Ah, što reći, valjda formular ne trpi dva ili tri zvanja. Uglavnom, premda sam se usprotivila, birokratkinja je napisala samo jedno; ono drugo, koje sam teškom mukom stekla, stavila je iz nekog samo njima poznatog razloga postrance... I da, nisu me nikada zvali za drugi predmet, samo za neke jednodnevne zamjene za prvi, onaj upisani u formular.

Da skratim priču, radila sam na jednoj petodnevnoj zamjeni u školi zahvaljujući njihovoj obavijesti. S tim da su me zvali kasno popodne da dođem sutra ujutro i da se nije znalo koliko će zamjena trajati – dva dana ili dva tjedna. Takve zamjene vam samo navuku gnjavažu oko papirologije vezane uz zdravstvenu iskaznicu i HZZ. I to bi bilo to.

Od 2009. godine, nakon otkaza, nije prošao nijedan dan da ne radim, no s tim Zavod nema nikakve veze. To mogu zahvaliti svojim bivšim kolegama s posla, fakulteta, svima onima koji su radili sa mnom i cijenili moj rad i trud i svaki put mi se javili kad bi imali nešto za mene. I sama sam sve zivkala, dosađivala, radila pro bono na svemu i svačemu u nadi da će mi to otvoriti vrata za nešto trajnije.

Već četiri godine radim honorarno za nekoliko različitih tvrtki. Bilo je ljepših i manje lijepih trenutaka, proživjela sam klasičnu nepravdu prilikom otkazivanja ugovora o radu (iako sam dobila otkaz kao tehnološki višak, odmah su mi ponudili da to isto radim honorarno za duplo manje novca), proživjela sam i zatvaranje jednog poduzeća zbog krize, višemjesečno iščekivanje honorara... no ne dam se.

Više od dvije i pol godine nisam na Zavodu jer zarađujem honorarno, svaki mjesec stiže drugi iznos, nikad se ne zna koliko će doći love i kada, no uistinu nemam živaca za taj sport zvan nadrealne igre na Zavodu za zapošljavanje. Također, postoji i nekakva regulativa da te izbace sa Zavoda ako zarađuješ više od 1.500 kn mjesečno (možda se to promijenilo?), bez obzira na to što ti poslodavac ne uplaćuje zdravstveno, mirovinsko, što nemaš nikakvih prava i što tražiš neko bolje radno mjesto. Zavod te nagradi što si poduzetan i što si sam nešto našao da ne crkneš od gladi da te izbriše iz svoje evidencije.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Gledajući ih barem jednom mjesečno u toplom, kako klikaju mišem, udaraju žig i prave se da su važni i jako zaposleni, još je jedna pljuska nezaposlenima. No možda sam pregruba, pa ne mogu oni osnovati poduzeća, otvoriti tvornice, mogu ti samo ponuditi slobodan posao, a svi dobro znamo kakav je omjer nezaposlenih i otvorenih radnih mjesta. Stoga ne treba biti Sheldon Cooper da zbrojiš kakve su ti mogućnosti da te netko zaposli preko Zavoda.

No da ne lamentiram dalje, želim samo potvrditi mišljenje mnogih: Kriva je država što ne reže broj radnika u takvim ustanovama, što ne očisti te Akakije Akakijeviče diljem zemlje, no onda bi bilo 500 i više tisuća nezaposlenih i gladnih, kritična masa spremna za ulice, a Vlada, ova i sve ostale prethodne, kao i "politička elita" u oporbi, nemaju ni znanje ni vizije da pokrenu gospodarstvo" - Janja.

"I tako se ja svaki mjesec javljam i trošim svoje vrijeme i novac kojeg nemam, a za šta? Nije ih briga!"

"Imam 29 godina, majka sam dvije prekrasne djevojčice od 7 i 4 godina te supruga 80-postotnog invalida (multiplaskleroza-MS) koji je u stalnom radnom odnosu na puno radno vrijeme na što je primoran zbog našeg financijskog i životnog stanja.

Nakon završetka srednje prometne škole (tehničar cestovnog prometa) prijavila sam se na burzu rada u Zagrebu (Zvonimirova). Bila sam prijavljena do 2005. g. kada su mi ponudili posao u firmi koja se bavila staklarstvom, TLOS d.o.o u Radničkoj ulici (danas je više nema, propala firma kao sto polako propada i naša lijepa Hrvatska). Radila sam na ugovoru na određeno za mizernu plaću, premda je burza plaćala toj firmi za moje zaposlenje. Radila sam godinu dana te ostala trudna i naravno, nisu mi produžili ugovor te sam se ponovo vratila na burzu, tj. HZZ. Ostala sam do 2009. g. kad sam si sama pronašla posao na kojem nisam dugo izdržala zbog neljudskih uvjeta rada te sam se ponovo vratila našoj dragoj burzi rada. U periodu mog boravka na HZZ redovito sam se javljala svaki mjesec te išla na njihova predavanja, tj. savjetovanja, svaki put kad bih se vratila na burzu. U tom periodu ponudili su mi samo 3 oglasa za posao na koji da pošaljem molbu i životopis, što sam ja i učinila, naravno bez uspjeha, a čak se ti poslodavci nisu udostojali odgovorit bar sa DA ili NE!

Ove godine sam ih pitala za bilo kakve prekvalifikacije da bi njihov odgovor bio da za sada nema ništa (a to je bilo negdje u 5., 6. mjesecu). I tako se ja svaki mjesec javljam i trošim svoje vrijeme i novac kojeg nemam, a za šta?

U 10. mjesecu ove godine mi kažu da su otvorili ispostavu u Novom Zagrebu (SR Njemačke 6) i da se od sada za famozne žigiće datuma javljam tamo jer tu pripadam po mjestu stanovanja. Rekoh, odlično, bar će mi skratiti put i vrijeme potrošeno na njih! Dođem ja tako 26.11.2013. u ispostavu Novi Zagreb jug, burza rada. Mislim si, super, nema gužve kao u Zvonimirovoj, samo 2 djelatnice HZZ-a i nas par neradnika stojimo u redu. Nakon 2 minute dođem ja na red, predam jako finoj, ljubaznoj gospođi kartonček sa famoznim datumima i osobnu te čekam da ona napravi uvid u kompjutor što se krije pod mojim imenom! Ona to i napravi te mi kaže da nemam još 30 godina i da još spadam u Zvonimirovu te da nisam napravila plan zaposlenja sa svojom savjetnicom iz Zvonimirove koji je istekao, ako sam dobro zapamtila, sa 24.10. te da ona meni ne može dati žigić dok to ne napravim na što sam ja njoj odgovorila da sam 24.10. bila u Zvonimirovoj i da mi djelatnica kod koje sam bila nije ništa rekla za taj plan zaposlenja i da se trebam javiti savjetnici, a niti to da još ne pripadam u ispostavu HZZ jug jer nemam 30 godina (a koliko ja znam oni svi imaju uvid u moje stanje kada ukucaju moje ime i šta već treba i bar do sad mi je svaki put rečeno kad trebam kod savjetnice, a uostalom savjetnica ima moj broj mobitela pa mi se mogla javiti i reći da trebam doći - ali izgleda da im je i to preteško). Na taj moj odgovor je ta jako fina, ljubazna, dotjerana gospođa izjavila meni u lice da šta to nju briga, udarila mi žigić i rekla da ne dolazim tu dok se ne javim savjetnici i obavim to. Sa mnom je bio suprug i kad je to čuo skoro je dobio slom živaca, a ja sam, blago rečeno, ostala u šoku. I da smirim supruga, izašli smo van jer nemam snage za prepucavanja i takvu nepristojnost!

Moram naglasiti da izjava dotične gospođe (MENE NIJE BRIGA) nije niti primjerena niti opravdavajuća s obzirom na okolnosti te da radi u službi koja bi ljudima koji su skoro pa dotakli samo dno trebala pomoći i izaći u susret jer nakon vašeg članka o visini plaće i broju zaposlenih u HZZ-u ne mogu vjerovati da im je i to teško raditi, a sjedi tamo na toplome, lupa žigiće i tu i tamo možda nešto isprinta i nije ih briga što ja možda nemam svojoj djeci za kupiti kruh! Ali da, kao što rekoh, nju to sigurno NIJE BRIGA! HZZ mi nije pomogao i uzalud idem svaki mjesec tamo gledajući ih kako pršte od ljubaznosti!" - Nikolina.

"Burza je nepotrebna za mlade, profesionalne i educirane ljude. Ona je jedna relikvija starog doba"

"Osoba sam ženskog spola, 32 godine s radnim stažom od 12 godina, prebivalište Zagreb. Od završetka srednjoškolskog školovanja (SSS) na burzi sam bila prijavljena do sada 5 puta, bila sam korisnik naknade 2 puta. U tih 5 puta moja savjetnica me nikada nije uputila niti na jedan razgovor za posao. Jedino što je bila moja obveza je da se jednom mjesečno javim na šalter i da podnosim pisana izvješća o svom aktivnom traženju posla (ispunjavanje tablice). Prošla sam jednom trening koji oni organiziraju (pisanje životopisa, razgovor s poslodavcem i sl.).

Kroz iskustvo traženja posla, shvatila sam da je Burza nepotrebna za mlade, profesionalne i educirane ljude. Ona je jedna relikvija starog doba. Današnje agencije koje nude oglase za posao su puno efikasnije, brže i profesionalnije. Burza je samo pregolem aparat u koji su se "ugnijezdile" neke stare koke koje je elektroničko doba davno prošlo i koje vode svoje kartoteke i udaraju žigove s datumima sastanka s strankom. I da, meni burza nije niti jednom pomogla u traženju posla, niti ikome iz moje okoline" - Kristina.

"Savjetovanje" se sastojalo u tome da me savjetodavka pita jesam li promijenila broj telefona ili adresu"

"Na Zavodu sam provela 6,5 godina. Svaki mjesec sam se uredno prijavljivala (da bih dobila pečat), i svakih šest mjeseci sam imala "savjetovanje" (što god im to značilo), a sastojalo se u tome da me savjetodavka pita jesam li promijenila broj telefona ili adresu. Nikad me u tih šest i pol godina nisu pozvali da mi kažu da konkuriram za neko radno mjesto ili na raznorazna osposobljavanja (ma reda radi, ja sam uredno pratila natječaje preko interneta i to ih gledala barem 10 puta dnevno ne bi li se možda koji pojavio tijekom dana, pa da "prva" pošaljem molbu, ah). Predlažem da im plaća bude na proviziju (pošto se skoro svugdje radi na nekakve postotke, provizije itd., pa ako nekome nađu posao - dobiju postotak, skupljaju bonuse...). Ja sam trenutno zaposlena - preko veze sam se zaposlila, naravno! Lijep pozdrav iz Osijeka!" - Željka.

"Već 3 godine hodam svaki mjesec sa svojih 5 prijatelja na burzu. Nikad ni jednog od nas nisu zvali ili savjetovali. Odradiš predavanje i ništa više ne čuješ od njih. Samo trošiš benzin i vrijeme da dobiješ štambilj!! HZZ je sramota!!!!!!!!!!" - Marko.

"Ne, nikad mi nisu pomogli. Dapače, još su me zvali da se javim za radna mjesta gdje se nisam mogao ni prijaviti" - Leo.

"Ne samo da ne pomažu, već na svojim stranicama objavljuju tobože otvorena radna mjesta, a kad zovem poslodavce, imam što čuti. Ta radna mjesta su odavno popunjena. Znači njihove objave otvorenih radnih mjesta uopće nisu točne. Mislim da ih više od 50% treba odmah prekrižiti. Ja osobno nisam dugo na listi nezaposlenih, 2 mjeseca, ali već sam izgubila volju za slanjem životopisa. Poslala sam ih cca. preko pedeset. Od tih pedeset, na tri sam odmah dobila odbijenicu, a od ostalih nikakvih reakcija. Katastrofa. Pa kažu ljudi neće raditi?!? Ljudima se ne da prilika da rade. Sad sam u to sigurna, jer osjećam to na vlastitoj koži" - Dubravka.

"Sve što sam dobila od Zavoda su glupe radionice, još gluplja savjetovanja bez koristi te ni jedan poziv za posao. Svima od reda im treba dati otkaz!"

"Na Zavodu sam već neko duže vrijeme, inače sam diplomirana povjesničarka umjetnosti i diplomirani etnolog. Nažalost, potražnja za mojom strukom je vrlo mala, ali ipak se tu i tamo nađe neki posao gdje bi se Zavod trebao javiti i angažirati me. Provela sam 15 mjeseci na stručnom osposobljavanju u Gradskom muzeju Varaždin nakon čega sam položila ispit za zvanje kustosa. Uz to sam i grafički dizajner. Ali ne, ništa od mojih kvalifikacija i životopisa na šest stranica nije dovoljno Zavodu za zapošljavanje... Moja savjetodavka mi je jednom prilikom rekla da nek se prekvalificiram za maserku!!! Inače, nadodala bih, moja kolegica iste struke redovito dobije poslove na određeno jer ima vezu na Zavodu pa je ta veza gura ispred svih nas ostalih luzera. Sve što sam dobila od Zavoda su glupe radionice, još gluplja savjetovanja bez koristi te ni jedan poziv za posao. Svima od reda im treba dati otkaz!" - Marija.

"VSS, magistar znanosti, živim u malom mjestu, 300m od HZZ. 3 godine dolazio svaki mjesec, kako je i potrebno, nakon 3 godine osoba klikne kakvu stručnu spremu imam. I pita: Kaj vi ne radite???? Rekoh: Kaj ne???? Mislim, čekajući njih, dočekao bih i Godota, ali nađoh posao naravno, dobih i treće dijete i sve je ok. Ali zašto plaćati takve osobe, simpa je to je istina, ali opet pitam gdje je tu sustav kontrole? Meni je sustav nad glavom, i nije to zato što je nad glavom, nego posao treba raditi kako treba, ako ne želim onda bok, vrata otvorena" - Čedomir.

"Nije mi pomogla niti malo, sam sam se zaposlio, noseći molbe u razna poduzeća, slao sam molbe svaki dan... nikakve koristi nema od Zavoda, to treba ukinut, samo se bezveze troši novac na nepotrebne stvari" - Matej.

"Jedina njihova funkcija je bilježenje nezaposlenih osoba, ali čak i ta evidencija nije točna"

"Napokon ste dotaknuli temu uzaludnosti Zavoda za zapošljavanje, zavoda u kojem zaposlenici nemaju doticaj sa stvarnim svijetom te žive i rade u zaštićenoj atmosferi. Kao i mnogi u RH, ni ovaj Zavod ne služi ničemu, samo je ironija malo veća.

Par iskustava moje djevojke koja je za sada na Zavodu u Zagrebu oko 14 mjeseci: Po zanimanju je inženjer ratarstva, nakon prijave na Zavod dobila je "osobnog referenta" i dobila je termin za sastanak sa referentom. Sastanak tj. monolog referenta je izgledao ovako: Zavod vam neće naći posao! Imate Moj posao i Posao.hr, izvolite ovu tablicu i tu bilježite kome ste se javljali pa kad je ispunite dođite mi pokazati, jer Zavod vam neće naći posao. Vi ste inženjer ratarstva, za vas inženjere nema posla!

Nakon "ohrabrenja i ugodnog razgovora" slijedilo je pitanje imate li neki popis prekvalifikacija? Odgovor referenta: Ne, nema! Iako je na stolu stajao popis i drugi referent je napomenuo pa imaš popis tu na stolu. Odgovor je: Ma to je tek u najavi, ali ništa od toga, Zavod nema novaca za plaćanje prekvalifikacija.
 
Efektivno radno vrijeme tih referenata je max. 4 sata (ostalo je ispijanje kave, pušenje i sjedenje u sobi...), od čega bilježe 30 minuta za sastanak s pojedinim klijentom, znači dnevno 8 ljudi po referentu... Ako se dođe bez prethodne najave to predstavlja poseban problem te izaziva vrištanje i gađenje od strane referenata.
 
Apsolutno nikakve pomoći/koristi ili bilo čega upotrebljivog nema od Zavoda. Jedina njihova funkcija je bilježenje nezaposlenih osoba, ali čak i ta evidencija nije točna jer se više svi nezaposleni ne trebaju javljati na zavod. Službeni status nezaposlene osobe ima onaj tko je evidentiran na zavodu pa eventualni poslodavci mogu ostvariti benefite ako zaposle osobu koja je evidentirana u zavodu kao nezaposlena osoba. Ima i drugih, jeftinijih, načina za utvrđivanje nezaposlenih osoba!" - Miroslav.

"Određeni oldtimeri (čast izuzecima) čuvaju svoja radna mjesta kao mrki medvjed jazbinu, ne radeći ništa, bez želje za napretkom"

"Ja sam magistar inženjer građevinarstva iz Rijeke i bez posla sam. Gospođe koje rade na burzi za zapošljavanje ne da ne rade svoj posao nego im ide na živce kada se tamo pojavite. Moj slučaj je da sam došao pred vrata dotične gospođe koju sam morao sačekati dok završi privatni razgovor neki pola sata, nakon toga ulazim u prostoriju. Pitam je zašto mi ništa ne šalje na mail ili poruku mobitelom na što ona odgovara da imam na internetu slobodne poslove i da tražim sam. To i činim, ali ne znam koja je njihova uloga tamo? Ne pomažu ništa nego odmažu jer u ljudima ubijaju volju za traženje posla u ovoj zemlji jer samim time odaju stvarnu sliku naše administracije, naše države.

Sve ovo ponukalo me je da tražim posao izvan granica lijepe naše i nadam se da ću naći posao vani (već sam u pregovorima) i maknuti se iz ovog iskorumpiranog, lijenog i nazadujućeg "sistema". Sistem je to koji se drži načela radim što manje, daj mi što više, a vi školovani ljudi ne možete raditi ovdje jer određeni oldtimeri (čast izuzecima) čuvaju svoja radna mjesta kao mrki medvjed jazbinu, ne radeći ništa, bez želje za napretkom, ali sa ogromnom željom da se dočeka 15:55 sati i brzo odmagli sa posla. U međuvremenu mladi ljudi traže poslove, godine im prolaze a burze za zapošljavanje. Mislim, one su jednostavno smiješne. Mladi, bježimo iz ove zemlje moja je poruka, pustimo domoljublje i ljubav jer za nas ljubavi nema i ne vidi joj se obzor" - Sanjin.

"Burza jedino služi za evidenciju broja nezaposlenih"

"Evo ja sam prijavljen na burzu rada 2,5 godine. Ni jedan poziv nisam dobio ili da bi mi ponudili bilo kakav posao, uz to sam invalid sa 30% tjelesnog oštećenja, navodno imamo neku prednost ali??????? Žali bože..." - Dalibor.

"Mislim da burza jedino služi za evidenciju broja nezaposlenih. Pošalju mi poruku za posao na kojem ne ispunjavam uvjete ili posao u mjestu koje je udaljeno 8 sati, tako da ti zaposlenici ne čitaju moj životopis" - Anka.

"Na burzi prijavljen 2 godine. Imam 30 godina radnog staža, 53 starosti. Molim ih da mi pomognu u sufinanciranju prekvalifikacije za zaštitara/čuvara jer jedino tu imam neku šansu, po struci trgovac, ali nisu i neće mi izaći u susret. Financijske mogućnosti osobno nemam. Mogao sam već 2 godine plaćati doprinose i biti koristan zajednici, a ovako i dalje sam na teret ljudi koji rade. Po meni apsolutno neučinkovita ustanova koja krade bogu dane i misle da će opstati sa takvim ponašanjem" - Ivo.

"Je li vam burza pomogla/odmogla u traženju posla? Ne nije niti neće. Gospodi je to preteško, još vam narede da za njih vodite evidenciju na koliko ste se oglasa javili, a najveća parodija je kad vam vele da gledate sve oglase na internetu (oglasnik, moj posao itd.) zaboravljajući činjenicu da ljudi ne rade i da možda nemaju od kud plaćati internet, slijedi odgovor godine - pa ima netko od rodbine ili susjed. Tako da zavod za ništa ne služi, hrpa uhljeba osim onih radnika na šalterima koji rade. A ovi takozvani savjetodavci po kancelarija uzimaju lijepu pare da vi za njih sve odradite. To vam je ukratko HZZ" - H.H.

"Supruga mi je na burzi rada od 2007. godine, po zanimanju komercijalist! Živimo u Pitomači, tu na burzi rade dvije starije žene koje su jako arogantne i ništa ne žele reći. Svi se jako žale na njih, ali eto, čini se da nemaju kome odgovarati! Prije dvije godine supruga se pribilježila da ide na tečaj preko njih, dan danas ništa joj nisu javile! Samo me zanima zašto te osobe primaju plaću!" - Drago.

"Dolazim u u red za zapošljavanje u Sesvetama, lijepo kažem dobar dan, a gospođa od nekih 40 godina me prostrijeli pogledom i naravno ni dobar dan, samo uzme knjižicu, udari štambilj i bahato mi je baci. Ja je fino upitah kako da se zaposlim u nekoj od zemalja Europske unije, ima li možda neki oglas za posao, a ona mi onako puna sebe odbrusi: Dečko, znaš li ti koristiti internet? Ja opet inzistiram: Pa gospođo, možete li mi reći neke informacija, šalje li Hrvatska radnike za Njemačku ili negdje drugdje? Ona sva isfrustrirana od sjedenja i štambiljanja knjižica odgovara: Sve vam je jasno napisano na internet stranici Hrvatskog zavoda, ja vam ne znam ništa o tome reći. Ja uzmem knjižicu i onako gledam u to besmisleno dolaženje na taj u jugoslavenskome stilu uređeni ured gdje sjede beskorisni uhljebi koji se nisu udostojili niti da pročitaju nešto o zapošljavanju van Hrvatske. Moj prijedlog je, kad je već sve na internetu, neka ukinu ovo beskorisno štambiljanje i uvedu online javljanje, jer od ovih uhljeba nema apsolutno nikakve koristi" - Andrej.

"Sam si nađeš posao i onda ti oni ne daju da radiš"

"Za stručno osposobljavanje za 1.600 kn čekam obično odobrenje od burze od kraja osmog mjeseca da počnem raditi i gamad mi ga ne da. Prošlo je već 3 mjeseca. A zakonski rok je 45 dana u kojem moraju dati to odobrenje. Sam si nađeš posao i onda ti oni ne daju da radiš. To ima samo u ovoj jebenoj državi! I navodno su stopirani svi zahtjevi do kraja godine jer je Zavod ostao bez novaca. I još nešto, u Zvonimirovoj u HZZ-u su si smanjili radni tjedan sa 40 na 35 sati. Više ne rade od 07.30 - 15.30h nego od 8 - 15h. A imaju kao jako puno posla. Pa ne stignu. Dajte zamislite vi to. Oni će ovaj mjesec imati 140 radnih sati" - Amir.

"Po meni je upravo ovaj državni sektor kočnica za razvoj - toliko je puno političkih uhljeba, ne samo političkih nego i rodbinskih, i to ne samo po općinama i županijama nego upravo i u ovakvim državnim firmama poput HZZ-a. I vrlo su neefikasni. Njihovi radni dani (uhljeba u javnom sektoru) vam se sastoje od toga da rade 30 minuta i onda popiju kavu, pa opet malo rade, pa odu na pauzu, pa na kavu, pa onda opet malo rade i onda još završe 1 sat prije kraja smjene i onda kukaju kak im je teško - a za sve to ne prime manje od 4.500 kn - sramota. Radnici u privatnom sektoru već odavno rade po 56 sati tjedno za minimalce, inženjerima su pale plaće na 5.000 kuna za isto radno vrijeme i ni jedan im prekovremeni nije plaćen, zašto? Da bi financirali ovakve uhljebe koji od 8 radnih sati ne rade ni 1 sat efikasnog, a zaštićeni su kao lički medvjedi. A štite ih upravo oni ljudi koji od toga imaju koristi ili su na neki način dio toga - sindikati, crkva, lažni penzioneri, lažne socijale. A što se tiče pitanja, a kome oni to mogu pomoći - danas se svi natječaji objavljuju na netu i svatko tko imalo želi naći posao će svakodnevno to pratit - trebaju postojat ispostave, naravno, ali sa puno puno manjim brojem zaposlenih" - Ivan.

"Moja kći, dipl. ekonomist, već je duže vrijeme na HZZ-u i uredno se prijavljuje. Gospođa u Pločama kod koje se i prijavljuje već duže vremena bila je upoznata s tim da jedan poslodavac traži moju kćer kao pripravnika na određeno vrijeme bez zasnivanja radnog odnosa. Dana 04.11.13 HZZ je dobio obavijest da dana 05.11.13. Ministarstvo stopira zapošljavanje pripravnika. Ista gospođa koja je bila upoznata sa situacijom 06.11.13 javlja mojoj kćeri da je Ministarstvo stopiralo prijem pripravnika. Zašto je nije obavijestila odmah? Možda je obavijestila nekoga svog? Moram navesti još dva primjera dotične gospođe: 1. U lipnju ove godine mojoj kćeri šalje obavijest da ima jedno slobodno mjesto za pomoćnog kuhara u hotelu Belvedere, Dubrovnik. 2. Prošle godine u Pločama se otvorila trgovina Kozmo, kći se prijavi za rad na blagajni, a dobije odgovor da je prekvalificirana za rad na kasi, za mjesec dana sestra dotične gospođe počne raditi na blagajni (cura ima potrebnu školu), a moja kćer gazi svoj fakultet i prijavljuje se sa SSS. Normalno, ima puno škole, narodno rečeno prepametna je za raditi na blagajni. Užas. Muž mi je na birou, povremeno, jer sami tražimo posao pa nešto i odradi. Mislim da ova gospođa u HZZ-u u Pločama obavještava ljude o određenim poslovima za koje ona prva sazna samo onoga tko joj je u krvnom srodstvu. Opet užas. Meni HZZ osobno ništa nije pomogao" - Dunja.

"Prošli tjedan odem ja na burzu i želim zaposliti 4 radnika pošto sam mladi poduzetnik početnik i čim pitam za subvenciju za zapošljavanje ljudi odmah me otpreme kući i kažu da novaca nema tako da sada neću nikoga zaposliti. Dok su neki poduzetnici koji imaju milijune sve novce pokupili. Pa tu treba napraviti nekog reda ja mislim" - Dejan.

"Samo kratak osvrt na nešto što se zove Sajam poslova u organizaciji HZZ-a. Ove godine je pozvana čak i pjevačka grupa koja je nastupala na početku "zabave". HZZ je pozivao tvrtke koje su davale odgovor da nemaju u skorijoj budućnosti namjeru zapošljavati radnike, no ipak ih se molilo da svakako dođu. Na upit jednoj softverskoj kući zašto su tu jer nemaju namjeru nikog zaposliti - odgovor je bio, da ljudi znaju da postojimo, odnosno besplatno se reklamiramo. Pametnom dosta! Izražavam veliko žaljenje za nezaposlene koji tamo dolaze s nadom i sudjeluju u show programu s rezultatima - nula!" - Tatjana.

Bivši djelatnik HZZ-a stao u obranu kolega: "Nije se nikada dogodilo da dođe stranka sa nekim problemom i da ode nezadovoljna, da njen problem nije riješen"

U moru negativnih iskustava s HZZ-om našao se i jedan čitatelj, Dejan Perhat, kojem su usta puna hvale HZZ-a, što ne čudi jer je, kako sam navodi, bio jedan od njihovih djelatnika:

"Iako cijeli članak uglavnom prenosi statističke informacije o broju zaposlenih u HZZ-u, njihovim plaćama, broju nezaposlenih, utrošenim sredstvima za zapošljavanje, iz cijelog konteksta članka čitatelji mogu zaključiti da u HZZ-u radi previše ljudi koji ne rade ništa, što je jako daleko od istine. Vidim i da su komentari ispod članka uglavnom negativni, što mogu razumjeti jer su ljudi frustrirani zbog nemogućnosti da pronađu posao i riješe svoju egzistenciju. No, ovdje je potrebno razumjeti par činjenica.

Radna mjesta ne može otvarati HZZ kao ustanova već hrvatsko gospodarstvo. Hrvatska Vlada bi svojim mjerama, propisima i zakonima trebala stvoriti poticaj gospodarstvu da preuzme poslovni rizik i krene u širenje poslovanja i otvaranje radnih mjesta. HZZ kao ustanova ne može utjecati na ove procese, ali može pomoći nezaposlenima usmjeravajući ih da steknu znanja i vještine koje im najviše mogu pomoći u dobivanju posla. Nažalost, s obzirom na stanje u hrvatskom gospodarstvu i državi, raspoloživih radnih mjesta je jako malo, pa ni HZZ nema puno prostora ni mogućnosti da pomogne nezaposlenima.

Na kraju bih dodao svoj osobni komentar o radu djelatnika HZZ-a jer vidim da u komentarima ispod članka vaši čitatelji jako puno napadaju njihov rad. Prošle godine sam godinu rada, kao dio vanjske uslužne službe, radio u središnjem uredu HZZ-a u Zagrebu. Na taj način imao sam priliku da iz prve ruke svjedočim koliko i kako rade djelatnici središnjeg ureda HZZ-a.

Iz svog osobnog iskustva mogu zaista posvjedočiti da su svi djelatnici HZZ-a, na čelu sa ravnateljicom, zaista jako požrtvovni, odgovorni i posvećeni svojem poslu. Nije se nikada dogodilo da dođe stranka sa nekim problemom i da ode nezadovoljna, da njen problem nije riješen. Često djelatnici dolaze na posao ranije i ostaju puno duže nakon radnog vremena, da bi izašli u susret svojim strankama koji dolaze iz drugih gradova. Više puta sam bio svjedok da su djelatnici dolazili na posao i vikendom, čak nedjeljom i blagdanom, iako to nisu morali. U tome prednjači ravnateljica HZZ-a, koja je, čak i dok je službeno bila na godišnjem, skoro svaki dan dolazila na posao.

Nakon što sam se u to osobno uvjerio zaista ne mogu dopustiti da bilo tko bez argumenata napada i ''blati'' ove vrijedne djelatnike HZZ-a, koji se zaista trude, da u okviru svojih mogućnosti, pomognu svim nezaposlenima u RH. Na žalost, situacija je takva kakva je, kriza je i nema puno novih radnih mjesta i mogućnosti za zapošljavanje. No, to ne daje nikome za pravo da neargumentirano napada one koji im se trude pomoći".

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije