Foto: Facebook

VEDRANA RUDAN se na svom blogu "Kako umrijeti bez stresa", osvrnula na prosvjede u Sloveniji. Komentar prenosimo u cijelosti:

Svi su moji prijatelji presretni, Slovenija gori. Misle kako se baš svaki požar širi poput požara pa će uskoro planuti i Hrvatska. Uostalom, zašto ne bi? Živimo lošije nego Janezi.

Opatijski osmoškolci moraju u školu nositi toalet papir. Pasta za zube u talijanskom marketu duplo je jeftinija nego u Todorićevom. Država mladima za puno radno vrijeme nudi plaću od 200 eura. Zaposlenih koji mogu živjeti od plaće gotovo i nema ako izuzmemo političare svih profila.

Moja znanica, doktorica nauka, ima pola hrvatske mirovine, sa dodatkom 1700 kuna, a 1300 kuna dobiva iz Srbije jer je tamo radila tridesetak godina. Nedavno je taj podatak došao do ušiju referenta uprave prihoda.

Rekoše joj da na “srpsku penziju” mora plaćati 12% poreza. Pod hitno su joj porez odrezali unatrag tako da će doktorica nauka neko vrijeme živjeti od hrvatske vode i hrvatskog zraka. Ako joj vodu ne isključe.

Sto tisuća hrvatskih švicaraca crkava na rate ali im na kraj pameti ne pada bacač plamena uperiti u Državu koja je zločin blagoslovila i banke koje su ga realizirale. Sto tisuća ljudi iz godine u godinu iz mjeseca u mjesec plaća krvavi porez na budale.

I ja sam među njima. Pred sedam sam godina digla kredit u visini od četrdeset i osam tisuća eura, danas dugujem četrdeset i sedam. Plaćam i šutim.

Živim u “kući” od šezdeset kvadrata, za koji mjesec platit ću porez na taj luksuz. Nije normalno živjeti u kući koju si stekao radeći cijeli život a državi ne platiti njeno. Vidimo kako žive Indijci, milijuni njih leže na cesti pokriveni kartonom a ispitivanja su pokazala, čitajte naše novine, da su sretniji od razmaženih i depresivnih Hrvata.

Treba li spominjati korumpirane sveučilišne i ostale profesore, stanje u bolnicama, dječjim vrtićima, školama i na fakultetima? Sudske procese koji traju desetljećima? Političare bogate poput krezova?

Jakovčić pojma nema što sve ima. Kajin koji nam prodaje priču kako je on jedini zbunjen u ludnici zgrabio je saborsku mirovinu i objavio nam da je to učinio stoga “jer nije štupido”. On sigurno nije.

Čačić je predsjednik stranke iako je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora jer je ubio dvoje ljudi. Milanović ljudima od povjerenja izjavljuje kako se zbog posla neće lišiti prava na privatni život. Skija? Neka skija!

Bivši je premijer osuđen tako da bi Vrhovni sud presudu srušio za pet minuta da nije hrvatski Vrhovni sud. Ovako će, navodno, najveća hrvatska lopina robijati zato što je partija tako odlučila a ne stoga jer je pokrao naše unuke čije rađanje ne možemo platiti.

O popovima da se ne govori. Koliko Katolička crkva košta hrvatske katolike i nekatolike ne čujemo ni kad biskup zgrabi nekog dječačića za jajašca. Opraštamo mu po onoj staroj, tko tvoje dijete kurcem ti njega kruhom.

Dobar smo mi narod. Dobar i predobar. Bacati kamenje na institucije sistema? Mi? Nismo divljaci. Tražiti ostavke od lopina svih boja? Ovo je demokratska zemlja, čekajmo izbore.

Tko je vidio da se na ulicama zemlje koja će uskoro ući u Evropu skupljaju majmuni koji urlajući traže promjene? Šta će nama promjene? Što nama fali?

Imamo Hrvatsku. Svoji smo na svome. Ostvarili smo ono što smo sanjali nekoliko stotina tisuća godina. Kome nije dobro neka ode. Jesmo li zaista uvijek tako nepokolebljivo ledeni? Ima li išta što u nama može probuditi borca za slobodu? Naravno, i mi smo samo ljudi i mi smo od krvi i mesa.

Hrvatu samo treba spomenuti “četnik”. Odmah će se uhvatiti za pištolj, samokres, preciznije, nož, kamu. Urlikat će iz petnih žila i brojiti koliko je Hrvata ubijeno četrdeset i neke, koliko devedeset i neke i što nam gamad sprema dvije tisuće i neke i tri tisuće i neke.

Jedina i prava hrvatska tema jest, kako se obraniti od četnika. Da nama nije četnika gdje bi nam kraj bio? Za sve su nam oni krivi. Kako Hrvat može gledati u budućnost kad još nismo pobrojali kosti iz četrdeset i prve, otvorili sve one jame, digli betonske križeve na rubu svake, ma baš svake.

Pred nama je duga i beskonačna bitka za čistu prošlost. Lako Janezima. Tamo nikad nisu bili četnici. Zato gori Slovenija. A mi…Mi moramo još tisuću godina saditi vrbe. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec iz godine u godinu iz stoljeća u stoljeće.

Vrbe, vrbe, vrbe…One će nas spasiti, one će nam pomoći da iskorijenimo korov. Kad zemlju oslobodimo od korova onda ćemo je zapaliti. Tisuću godina? A što je danas tisuću godina?