54.81.8.73 US
 

Za dom spremni, poglavniče Oreškoviću

Piše: Goran Vojković
petak, 22.1.2016. 09:05
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Hrvatski narod, Index

HDZ je napokon uspio – u 2016. godini vratiti nas u devedesete, ideološki ako se već ne može fizički. Nisu uostalom 90-te za bacit: dok su neki luzeri bili na fronti, neki drugi su kreirali pretvorbene i srodne propise koji su im omogućili da u svega par godina od gologuzih anonimusa dođu do mjesta vlasnika firmi, direktora, dioničara… A ideologija, posebno ljubakanje s onom ustaškom, služila je tih godina da se narod zabavlja i da ne gleda stvarnost oko sebe – ratnu krizu kod većine, ali i nove vile, skupa odijela i aute kod manjine.

Za neke su to bila lijepa vremena, nije ni čudno da ih žele vidjeti ponovno. No, jasno je, 2016. je, ne može se baš isto, malo je toga ostalo za pokupiti, a i narod malo drugačije gleda – no zašto ne bi pokušali onda isti oprobani princip? Uzmimo ih par dobrih, nekoliko prosječnih i par „naših ljudi“ koji će ideološki mutiti vodu, kako narod ne bi shvatio kako su stvari sve gore.

Jer – da odmah razjasnimo, ova Vlada neće donijeti reforme kojima Hrvatska teži. Ovo je politički kupus, ideološki složena Vlada s predsjednikom profesionalcem, sve kako bi se skrilo ono što se želi skriti: magična i masovna želja za vladanjem, upravljanjem i kontrolom. Pa dokle ide. O tome kako smanjiti zaduživanje – ne da se ne zna, nego se ni ne želi pisnuti. Time bi se ugrozile upravo povlastice i sustav koji se želi sagraditi ovom čudnovatom Vladom.

Tihomir Orešković – čovjek koji bi bio izvrstan zamjenik premijera

Da počnemo odozgo – Tim Orešković bi u nekoj normalnoj situaciji bio izvrstan zamjenik premijera. Čovjek je otišao kao dijete u Kanadu (tako da hrvatski govori još i dobro, no kakav smo narod, naravno da ćemo se sprdati oko toga). Čovjek je diplomirao kemiju, no čini se da je već onda shvatio da ga menzure i istraživanja ne zanimaju previše, odmah po diplomi iz kemije nastavlja MBA studij, i to s izvrsnim izborom smjera – financije i informacijski sustavi.

Kemičar s dobrim znanjem financija (brojevi mu kao kemičaru nisu problem – znanje matematike je u osnovi tog studija) i sa znanjem informacijskih sustava davalo mu je izvrsnu startnu osnovu. Zaista, ukoliko ste počeli raditi početkom 90-tih u zapadnom svijetu, kemija plus MBA financije i informatika jedna je od najboljih kombinacija uopće! Nije stoga čudno da se Tihomir Orešković penjao po stepenicama farmaceutskih divova – čovjek ima znanje, očigledno je i radišan jer takvi sustavi ne praštaju nerad i očigledno je uspješan. Definitivno je najbolja karika ove Vlade osim u jednom – on o Hrvatskoj u biti nema pojma. Tihomir Orešković o cijeloj genezi specifičnih problema koji muče ovu zemlju jednostavno nema znanja jer je najveći dio života proveo vani.

Drugo, kao premijer ima ogroman problem – nije politička osoba. Možda vam to zvuči čudno – ali premijer koji nije politička osoba je slab. Hrvatski problemi su primarno politički problemi – ako fali 15 milijardi u proračunu, Orešković će to jako brzo izračunati, no kome rezati – e to je politička stvar! Politička u smislu da stranački premijer može preko stranačke mašinerije rušiti prepreke i političke protivnike reformi, a što god taknete u Hrvatskoj – od školstva do autocesta naći ćete stotine i tisuće protivnika koji će se udružiti da vam blokiraju bilo kakvu reformu.

Kada bismo imali političkog premijera koji želi reforme (a to nije ni Petrov, ni Karamarko ni Milanović), onda bi mu Orešković bio izvrsna desna ruka. Ovako, sjesti će u Banske dvore bez tima i bez sustava u kojemu je uredno funkcionirao. Jedino na što se može osloniti u Banskim dvorima su uvijek ljubazni namještenici koji će mu donijeti kavu i mineralnu.

Potpredsjednici Vlade

Tomislav Karamarko – čovjek koji je naučio raditi iza prvog, bio to Josip Manolić ili Stjepan Mesić, napokon će biti na svojem. Moći će povlačiti poteze, a da nije prvi i da ga novinari ne tjeraju da nabroji pet šumskih životinja. Čak će i programi iz Prnjavora sada biti problem Oreškovića. Karamarko dakle dolazi na položaj koji mu intimno odgovara – nije više pred kamerama i može se baviti strankom i stranačkim spletkama i općenito vladanjem.

Božo Petrov – on će u novoj Vladi držati svijeću. Ovih dana je pokazao da ne zna ni za ekstremističke izjave ministara koje su ovi javno davali u javnom djelovanju, pa kako očekivati da išta drugoga zna i napravi? Čovjek koji je stjecajem okolnosti iz malog grada gdje je bio prvi došao u veliki gdje je drugi, no gdje nema ni znanja ni podršku ni svoju ekipu – može biti samo svijećnjak. Ili Karamarkov otirač za noge.

Usput, jeste li primijetili kako potpredsjednici Vlade nemaju svoj resor? Oba potpredsjednika, i Karamarko i Petrov nemaju svoje ministarstvo, već su kako se to politički kaže – bez lisnice. Narodski rečeno: bez novčanika, ako nemaš resor, onda nemaš ni novce za njega, pa ni odgovornosti. Ova dvojica u biti će se baviti politikom, a ne upravljanjem unutar Vlade – i za to će uredno primati plaće. Tako narod htio, tako narod izabrao. Čestitamo svima!

A gdje je realni sektor?

Životopise ministara već ste imali prilike vidjeti.

Jeste li primijetili – gotovo nikoga iz realnog sektora? Gotovo svi ministri su iz područja, zanimanja i resora gdje se plaća stvori čudesno svakog desetog na računu. Nema u njihovom životu 200 parafiskalnih nameta, nema u njihovom životu „nemamo za plaće, nisu nam platili“, i sto drugih briga realnog sektora.

Naravno, ne treba suditi nekoga tko radi u javnom sektoru samo radi toga – uostalom ima zanimanja gdje u Hrvatskoj jednostavno ne možete izvan javnog sektora, primjerice nemamo operativnih privatnih sveučilišta izvan par crkvenih, pa ako želite u profesore morate barem dijelom u javni sustav – no onoga što nosi gospodarstvo svake zemlje – malih i srednjih poduzetnika, tu, među ministrima, gotovo nema.

Klasičan gospodarstvenik je Anton Kliman koji će voditi Ministarstvu turizma (poznati kao jedan od valjda petorice istarskih HDZ-ovaca). Također, makar će ispasti kao vic, među poduzetnicima u ovoj Vladi, jer je osnovala j.d.o.o., je i Bernardica Juretić, buduća ministrica Socijalne politike. Bernardica Juretić je svakako osoba kojoj se nema što prigovoriti – osoba koja je uspješno radila s najtežim ovisnicima, i napravila u životu puno toga čime se može ponositi.

Ostali – sve je to u redu, ali oni probleme Hrvatske danas neće shvatiti. Kada živite u sustavu gdje su plaće zajamčene, jednostavno ne shvaćate da postoji ono drugo, ne shvaćate što znači biti i radnik i poduzetnik i što treba da bi se privreda razvijala. Opet će početi ideje nekakvih „fondova“, upravljanja, tko zna čega – umjesto da se privredi smanje porezi i ostavi je se na miru da radi i zarađuje.

Ministri provokatori

Da je tako negdje ostalo s izborom ministara – mogli bi i dati neku prolaznu ocjenu, barem optimističku za početak, ovoj Vladi. Ali, HDZ je čini se predugo bio izvan vlasti i previše je nervozan da bi prihvatio politički život 2016. godine. HDZ i Karamarko žele povratak u 90-te, doba kada su bili jaki i moćni i utjecajni, doba kada ih se nije kritiziralo i doba kada nije bilo portala, Fejsa i Twittera.

Moderno tehnološko okruženje koje svakome omogućava da svoje kaže i objavi, HDZ niti razumije niti voli. Postavlja se pitanje – što sada? Svaki promašaj se vidi. Za svaki propust se zna. Za svaku „i digitalizacija“ se narod smije… HDZ nalazi rješenje u imenovanju dva ministra-provokatora.

Tu su da bi što više zaigrali ideološku igru, kako bi se narod zabavljao time umjesto pravim, gospodarskim temama. A i tu su – neka pokušaju ipak i nešto napraviti ako mogu, jer Hrvatska je ovih 15-tak godina ipak u puno većoj mjeri i građanska, pa i liberalna država. Imali smo istina referendum o ustavnoj definiciji braka koji je prošao kako je prošao, ali prije 15 godina ta tema ne bi ni bila na dnevnom redu.

Kako zaboraviti ustavni antifašizam

HDZ je u Vladu ugurao dva svoja čovjeka, dva ministra-provokatora. Most se složio s time, dakle nije da nisu znali. Prvi među njima je Zlatko Hasanbegović, koji je pažnju javnosti izazvao u svibnju 2015. godine kad je u emisiji Otvoreno rekao kako antifašizam nije u izvorišnim osnovama hrvatskog Ustava.
Da se podsjetimo, Ustav kaže, govoreći o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, kako se isto očitovalo: „u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)“.

Dakle, NDH jest što i jest – nacistički satelit, državnost (a i granice, Pavelić je pola toga prodao!) ove i ovakve Hrvatske potiču od ZAVNOH-a i hrvatskih partizana, čiji je istaknuti pripadnik uostalom bio i Franjo Tuđman, koji je ovakvu preambulu Ustava uglavnom sam napisao.

Hasanbegović je za vrijeme prikupljanja potpisa za referendum o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene bio blizak udruzi U ime obitelji koja je referendum i provela. Hasanbegović je u mladosti (90-tih godina) bio predsjednik mladeži HČSP-a te član HOP-a (Hrvatski oslobodilački pokret), organizacije koju je osnovao Ante Pavelić. Drugim riječima, aktivan je bio u organizacijama koje su bile bitno desnije i od HDZ-a te su čak i u 90-tima predstavljale ekstremnu desnicu.

Netko s takvim stavovima postaje ministar Kulture – imenuje ga se na funkciju u dosta specijaliziranom resoru kojim se inače ne bavi, povjesničar je.. Što to znači? Jednostavno – provokacija, a možda i mala osveta Karamarka na ono što su mu kulturnjaci radili zadnjih godinu dana. Kako je kultura u nas dosta „lijevo“ očekujemo puno showa.

Jeste li zaslužili domoljubni dodatak ili ste izdajnik domovine?

Drugi ministar provokator je naravno Mijo Crnoja, budući ministar branitelja. Njega je za ministra predložio Odbor za branitelje HDZ-a i zajednica branitelja Gojko Šušak. Mijo Crnoja je predstavio program budućeg rada, a koji je pisan još u listopadu prošle godine – uključuje „registar agresora na Republiku Hrvatsku“ (za koji se ne zna čemu bi služio, osim za možda linč), ali i nešto još jače: „objava registra izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske”.

Dakle, u 2016. godini još postoje ljudi koji bi pisali ni manje ni više nego “Registar izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske”. A tko definira što je nacionalni interes? Ministar ili neki ćato u ministarstvu? Možete li zamisliti mentalni sklop bivšeg šefa sigurnosti u par veleposlanstava (što je Crnoja bio) koji bi popisivao u neki javni registar nacionalne izdajnike? Po nekim vlastitim ili shvaćanjima trenutne parlamentarne većine.

Koliko vas bi s ponosom bilo u “Registru izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske” i bunilo se što bi valjda i veći broj uglednika HDZ-a bio u tom registru? Zamislite svađu: „Mi smo pravi izdajnici, ne vi!“ Crnoja bi napravio i registar nelegalno provedene privatizacije (hmm, kakve to veze ima s braniteljima i uopće čemu takav registar – postoji DORH!), a naravno u njegovom programu je i lustracija.

Iako su ovi prijedlozi dobili podršku vrha stranke (uključivo i 17. prosinca u Gospiću od samog Karamarka), HDZ ih se naglo odrekao – valjda zato što bi rigidnim provođenjem Crnojevih ideja (izdajnici, lustracija i nezakonita pretvorba) pali ispod minimalnog broja članova predviđenih za političku stranku. Nezgodne su te stvari, kako uopće razlikovati popis članova od popisa nacionalnih izdajnika?

Eh, da dodajmo i da je Crnoja zamislio kako će branitelji “dobivati domoljubni ili ratni dodatak”, pa valjda ako ste domoljub po njegovim kriterijima, dobivate neke novce, a ako niste, onda oni koji nisu moraju plaćati neki domoljubni porez, kako bi domoljubi imali?

Ovo su ideje kojima bi se smijali u birtiji, a čovjek koji ih izlaže će sada biti ministar! Tim Orešković, i to je kao tvoj tim s kojim ćeš nas vaditi iz krize?

SDP-ovci, začepite

E, da i još jedan – SDP-ovci, dajte malo začepite. Tri i pol godine niste radili ništa, pola godine ste se nešto trgli i sada glumatate neku oporbu na Fejsu. Kao prvo, vi ste doveli ove likove jer znamo što se događa s društvom kada je 6-7 godina neprekidno u krizi. Dolaze lijevi ili desni ekstremi, kod nas uglavnom desni.

Tako čitamo da je Gordan Maras napisao na Fejsu: „Ovo je eksperiment kojeg nitko na svijetu nije vidio i na žalost naše zemlje neće dobro završiti.“ Eksperiment je bio i kada je Gordan Maras došao za ministra poduzetništva i obrta s koliko ono staža u poduzetništvu i obrtu? Podsjetiti ću: 2004.–2010. poslovni direktor SDP-a; 2003.–2004. izvršni direktor Maksima komunikacije, d.o.o.; 2001.–2003. Hrvatski Olimpijski centar Bjelolasica, d.o.o. – voditelj prodaje, poslovni direktor.

Dakle, dvije godine u državnoj firmi i godinu dana u marketinškoj agenciji kojoj je vlasnik tada bio Ivan Račan, sin pokojnog predsjednika SDP-a. Za ministra poduzetništva i obrta dovoljno. Aha. Vidimo kako je završilo. Hoćemo još i dalje isto?

Milanoviću, daj, nemoj nas sa svojim luzerima gnjaviti i iz oporbe. Ove ste doveli na vlast, nije vam to dosta?

Dragi moj Time

E, pa dragi Tihomire Oreškoviću, dok su stvari kakve jesu, i dok su ti ministri ovi koji jesu predloženi, nema druge nego da te pozdravimo sa: „Za dom i poglavnika, spremni!“, uz nadu da ovaj puta nećeš prodati Dalmaciju, jer ćemo opet morati, da prostiš, u partizane.

Usput, Tim, običaj je da poglavnik kod prisege pokaže tri prsta, pa drži se tradicije!

E, da – i Božo Petrov – baš si postao politička nula. Onako, domobran, s glavom u rovu i dupetom na livadi.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije