Hrvatska Vlada će, kako je najavljeno, na sjednici u četvrtak razmotriti konačnu verziju Nacrta prijedloga zakona o medijima, o kojemu bi Sabor trebao odlučiti u hitnom postupku, na prvoj jesenskoj sjednici u rujnu.

Riječ je o zakonskom tekstu kojim bi se slobode medija i izražavanja, pravo na javnu informaciju i odnosi na medijskom tržištu te druga pitanja značajna za ostvarivanje vanjske i unutarnje neovisnosti medija uredila u skladu s europskim standardima.

Pitanja unutarnje neovisnosti uređivala bi se kroz statute pojedinih medija. Njima će se regulirati odnosi između nakladnika i novinara unutar medijskih kuća.

Predloženi tekst, kao i važeći Zakon o javnom priopćavanju jamči pravo novinara na izražavanje vlastitih stajališta. Nakladniku bi se zabranilo da novinaru umanji plaću ili izmijeni položaj u uredništvu zbog iznošenja vlastitog mišljenja ili odbijanja da sudjeluje u pripremi ili objavljivanju teksta za koji smatra da je protivan pravilima struke i etike. U slučaju spora o tim pitanjima teret dokazivanja bio bi po predloženom zakonu na nakladniku.

Statuti medija morali bi sadržavati i tzv. klauzulu savjesti, odnosno urediti uvjete i postupak po kojem urednici i novinari imaju pravo na ostavku uz pravičnu otpremninu u slučaju promjene strukture vlasništva koja bi dovela do bitne promjene i u programskoj osnovi medija.

Nacrt uvodi konzultativno pravo novinara pri imenovanju ili razrješenju glavnog urednika po postupku utvrđenom statutom medija.

Iako je u jednoj od ranijih radnih verzija zakonskog nacrta predlagana i materijalna odgovornost glavnog urednika u slučaju objavljivanja neistinite informacije, od nje se u konačnom nacrtu odustalo. Eventualnu naknadu štete snosio bi i nadalje nakladnik.

Detaljno su razrađena prava na ispravak netočne informacije čime predlagatelj želi smanjiti broj sudskih tužbi za naknadu nematerijalne štete (za pretrpljene duševne boli), nanesene objavljivanjem uvreda i kleveta.

Po predloženom zakonskom nacrtu osoba koja bi se osjetila pogođenom objavljenom informacijom i dalje bi imala pravo na tužbu. No, prije pokretanja parnice morala bi zatražiti objavu ispravka.

Objavljeni ispravak i isprika imali bi prvenstvo nad sudskim postupkom.

Inače, po podacima HHO-a, tiskani su mediji prošle godine propustili objaviti čak 900 ispravaka.

Predloženi zakonski tekst detaljno razrađuje i pravo javnosti da bude točno, nepristrano i pravodobno informirana.

Tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti, jedinice regionalne i lokalne samouprave, te javne ustanove i poduzeća obvezalo bi se na davanje potpune i pravovremene obavijesti o pitanjima iz svog djelokruga, osim u slučajevima kad se radi o državnoj ili vojnoj tajni.

Takve informacije nadležne osobe bi morale davati pod jednakim uvjetima svim novinarima i u primjerenom roku, a uskraćivanje informacije bile bi dužne obrazložiti u roku od tri dana.

U slučaju da nadležna tijela novinaru neopravdano uskrate informaciju moguća je tužba Upravnom sudu koji bi trebao odlučiti po hitnom postupku.

Predloženi zakonski nacrt obvezuje medije na javnost vlasništva i osnovnih podataka o poslovanju. Dionice ili udjeli u medijima morali bi ubuduće obavezno glasiti na ime.

Nakladnici bi jednom godišnje morali objaviti informacije o programskoj osnovi, vlasničkoj strukturi, prosječnoj nakladi i prihodima u poslovanju medija odnosno gledanosti ili slušanosti. Među ostalim nakladnici bi nadležnom ministarstvu morali dostaviti i procjene o ostvarenom udjelu na tržištu, te podatke o oglašivačima ili marketinškim agencijama putem kojih je ostvareno više od 10 posto godišnjeg marketinškog prihoda.

Predloženo je i ograničavanje koncentracije na tržištu općeinformativnog tiska.

Nedopuštena koncentracija smatrala bi se kada broj prodanih primjeraka nakladnika jednoga ili više općeinformativnih dnevnika ili tjednika prelazi 40 posto na mjerodavnom tržištu tih dnevnika odnosno tjednika. Tada nakladnik ne može biti vlasnik ili stjecati udjele u vlasništvu drugog općeinformativnog tiska. To bi trebalo onemogućiti monopolizaciju na medijskom tržištu.

Prije promjene ili bitne dopune programske osnove nakladnik bi bio dužan pribaviti mišljenje uredništva, a programska osnova postala bi sastavnim dijelom ugovora o zapošljavanju između nakladnika i urednika te novinara.

Po prvi puta zakonskim je nacrtom razrađen i način distribucije tiska. Distributere se obvezuje na utvrđivanje i objavljivanje njihovih općih uvjeta poslovanja. Radi sprječavanja bilo kakve diskriminacije nakladnika, distributere bi se obvezalo da tisak distribuiraju na zahtjev bilo kojeg nakladnika koji prihvaća objavljene uvjete distribucije.