POSTAJE sve teže govoriti o "sukobu" na područjima palestinske samouprave, kad taj "sukob" ima sve odlike građanskog rata. Mazanje očiju javnosti, kojem dobrano doprinose strane novinske agencije, ne može pobiti činjenicu da se Hamas i Fatah, zajedno sa svojim priležećim ultramilitantnim grupama, Islamskim džihadom i Brigadama mučenika al-Aqse, već mjesecima neprestano kolju po ulicama gradova u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, a da iza njih ostaju ubijena djeca.

Jučer je u "sukobima", koji su uključivali bacače raketa, ubijeno 15 ljudi, od kojih je jedan bio 2-godišnji dječak. On se, eto, našao u krivo vrijeme na krivom mjestu, odnosno bio je u autu za koji su Fatahovi nasilnici mislili da pripada Hamasovim nasilnicima. Kvragu, kolateralna šteta. Kolateralna šteta jednog sukoba čiji je jedini cilj vlast.

U međuvremenu, Hamas održava skupove na kojima ima sve manje ljudi, a premijer Ishmail Haniyeh je čuvan kao kap vode na dlanu. Prosvjednici na skupovima kažu da "opsada nije slomila palestinski narod", misleći pri tome na ekonomske sankcije nametnute Palestincima nakon što su izabrali Hamas, koji ne želi priznati Izrael. Šanse da se Hamas iz terorističke grupe zaista pretvori u vladu minimalne su, a i u Hamasu to znaju, zato i ustraju na sukobu. Ideja je svako malo početi s nekakvim "pregovorima" dok se ne oporave dovoljno da krenu na novi pohod po fatahovske skalpove. Kad više ne bude Fataha, onda će biti svejedno kako vladaju, jer bit će jedini.

Fatahov predsjednik Mahmoud Abbas ide okolo po svijetu i izvlači od zapadnih zemalja neke novce, koji više dođu kao simbolička suma. Od Španjolaca je uspio nabaviti 7 milijuna eura, pa će se kod kuće moći pokazati kao donositelj kruha. I možda si malo podići popularnost. Abbas je bio možda najbolja šansa za Palestince, došao je kao zamjena za vječnog nasilnika Jassera Arafata, ali jednostavno je toliko blokiran Hamasovim potezima da nema šanse provesti mirnu politiku. A, mirnu politiku ne žele ni njegovi suradnici, koji su navikli na ono "krvlju ćemo oprati krv".

Izrael zapravo i ne želi zapravo vidjeti kako ovaj palestinski "sukob" prestaje, jer ovako Hamas barem ima drugu metu za lansiranje raketa, pa ljudi u Sderotu mogu odahnuti. Malo. Tako da se ono izraelsko isplaćivanje 100 milijuna dolara zateznih poreza i carina koje je nedavno poslano Palestincima čini samo kao mala potpora Abbasu, kojeg i sam izraelski vrh naziva "manjim zlom".

Dakle, imamo tri bitne strane, i imamo konsenzus. A konsenzus te tri strane nije za mir, jer mir zaista nikom ne odgovara. Odgovara Palestincima, ali davno su prošli dani kad su palestinski vođe brinuli za svoj narod. Sad je zapravo jasno da nije toliko bitno tko je neprijatelj, važno da ga ima.

U međuvremenu, svaki dan novi mrtvaci, razorene zgrade, uništena imovina, ljudi koji gube domove. Pa dobro, kvragu, zašto se to onda ne naziva građanskim ratom?

Jovan Dragišić

>> Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića na možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr