Kako su ljudi postali - ljudi?
ŠTO ČINI ljude ljudima? Što ih čini različitima od životinjama? Jesmo li zaista nastali od majmuna, i na kraju krajeva, zašto upravljamo sudbinom cijele Zemlje?
Ako imate koliko-toliko brzu vezu na Internet, instaliran Flash player i malo slobodnog vremena, svakako posjetite www.becominghuman.org. Dokumentarni film "Becoming human" na zanimljiv i vizualno atraktivan, ali i znanstveno plauzibilan način objašnjava kako je od prvog majmuna koji se uspravio na stražnje noge nastao čovjek kakvog danas poznajemo.
Afrička pramajka Lucy
Priča o postanku ljudi traje dulje od 4 milijuna godina, a u dokumentarcu "Becoming human" iznosi ju paleontolog Donald C. Johanson, koji je "vlasnik" jednog od najvažnijih paleoantropoloških otkrića svih vremena - "majke svih ljudi" Lucy.
"Lucy"
Ova fascinantna priča započinje u Africi, gdje su naši preci po prvi put ustali na dvije noge, razvijali se milijunima godina, da bi se napokon raširili po cijelom globusu. Neke vrste prilagodile su se svijetu, a druge su nestale s lica zemlje.
Danas postoji samo jedna vrsta ljudi, a paleontologija i evolucijska teorija tvrdi da je ta vrsta preživjela prirodnu selekciju upravo zbog razvitka kompleksne kulture, kakvu nije razvila nijedna druga vrsta.
Prvi dokazi o postanku čovjeka potiču iz Hadara, nepristupačnog mjesta na sjevernoj Etiopije. Tamo je 1973. Johanson je otkrio svoj prvi humanoidni fosil, kost zgloba koljena, čije je ispitivanje bez sumnje pokazalo da se radilo o biću koje je hodalo uspravno, na dvije noge. Kost je bila stara oko 3,4 milijuna godina.
1974. Johanson je pronašao fosil koji je upisao Hadar na paleoantropološku kartu svijeta kao samo ishodište početaka čovjeka. Nepotpuni kostur kojeg je pronašao Johanson nazvan je "Lucy" zbog pjesme Beatlesa "Lucy in the sky with diamonds", koja je svirala na radiju dok su Donald Johansom i njegovi suradnici u Hadaru proučavali najstarije humanoidne fosilne ostatke ikad pronađene, stare oko 3,5 milijuna godina.
Do otkrića Lucy, otkriveno je samo par humanoidnih fosila starih do 3 milijuna godina. Lucy je kao dotad najstariji pronađeni fosil, pružila znanstvenicima mnoge nove uvide u razvoj čovjekove vrste. Po Lucy je prozvana nova vrsta - australopitekus afarensis.
Prema Johansonu, Lucy je najstariji zajednički predak svim ljudskim vrstama koje su se kasnije razvile. Iako su nakon Lucy otkriveni i stariji fosili, Lucy ostaje mjerilo s kojim se uspoređuju sva nova otkrića u paleoantropologiji.
U Hadaru su nađeni fosili hijena, lavova i ostalih grabežljivaca, a otisci njihovih zubiju pronađeni su na mnogim životinjskim, ali i ljudskim fosilima. Vrsta kojoj je pripadala Lucy nije poznavala vatru, nije imali čak ni primitivno kameno oruđe za zaštitu od brojnih grabežljivaca.
Lucy je bila niska (oko 150 cm), ali je imala vrlo duge ruke, koje je, prema paleontolozima, koristila za brzo penjanje na drveće, što je zasigurno koristila kako bi izbjegla drevne lovce poput predaka današnjih lavova i ostalih divljih mačaka.
Što nam je svima zajedničko?
1871. engleski naturalist Charles Darwin je, bez uvida u fosile ili rezultate novijih istraživanja u genetici, ispravno pretpostavio da su afrički majmuni i ljudi dijelili iste pretke.
Po istraživanjima DNA, danas se zna da nam je genetski najbliža vrsta afrička čimpanza, s kojima dijelimo oko 98% istih gena. No, to ne znači da su se ljudi razvili od tih životinja, to znači da smo nekad davno, prije više milijuna godina, dijelili zajedničke pretke.
Prije oko 8 milijuna godina, tokom perioda miocen, velika većina afričkog kontinenta bila je pokrivena nepreglednim šumama, gdje je živjelo puno vrsta majmuna, koji su se zbog svojih fizičkih karakteristika (vrlo pokretljivi prsti, ruke, ramena i zlogobovi) odlično prilagodili okolišu visokih stabala isprepletenih nižim raslinjem.
No, prije oko 6 milijuna godina, svijet se postepeno postajao sve hladnije i suše mjesto. Afričke šume, dom miocenskih majmuna, počele su se stanjivati, a njihova mjesta su zauzimale ravnice s puno manje vegetacije.
Iako je u tom periodu većina vrsta afričkih majmuna izumrla, neki su se postepeno prilagodili novim uvjetima života. Jedna od preživjelih vrsta je upravo zajednički predak afričkih majmuna i ljudi.
Prije oko 3,5 milijuna godina, na početku kišnih sezona na mjestu koje danas pripada Tanzaniji, došlo je do erupcije vulkana. Erupcija je prekrila širu okolinu vullana finim pepelom, a onda su počele kiše.
Mokri vulkanski pepeo u kombinaciji s vodom stvorio je neku vrst drevnog cementa, u kojem su ostali zapisani tragovi svih životinja koje su tih dana živjele tamo. Paleontolozi su našli tragove majmuna, nosorogi, žirafa, ali i dva otiska humanoida - predaka ljudi, za koje se pretpostavlja da su pripadali Lucy-inoj vrsti.
Istraživanja tih otisaka 1978. godine, kombinirani s rezultatima istraživanja fosilnih ostataka same Lucy, jasno su istakli jednu od najvažnijih karakteristika koja razlikuje drevne afričke čimpanze i ljude - bipedalizam, odnosno uspravno hodanje.
Paleoantropolozi koji pručavaju bipedalizam uočili su da i neke vrste majmuna (čimpanze i gorile) koje danas žive ponekad pribjegavaju uspravnom hodanju, najčešće u situacijama kad je u pitanju borba za prevlast nad prirodnim resursima. Čim se životinje usprave na dvije noge, odmah mogu napraviti više korisnijih operacija, jer na raspolaganju imaju dva uda više.
Znanost smatra da je iz istih razloga došlo do razvoja bipedalizma kod predaka ljudi. Dugogodišnja upotreba ruku pri hranjenju, prenošenju stvari, igri, gestama toliko se uvukla u pretke ljudskog roda da je, kroz tisuće godina, došlo i do anatomskih adaptacija tijela uspravnom hodanju.
Nedavna paleoantropološka otkrića u Keniji pružila su još starije dokaze za bipedalizam od fosila Lucy. Fosil ljudskog pretka nađen u Keniji stariji je od Lucy za oko milijun godina, dakle ukupno 4,5 milijuna godina star predak naše vrste hodao je po afričkim ravnicama uspravno, na dvije noge.
Uspravno hodanje najstarija je karakteristika u kojoj se razlikujemo od majmuna. No, tek su mnogo kasnije evolucijske promjene od predaka ljudi, australopiteka, stvorile vrstu ljudi s prefiksom homo.
Prvi fosil ljudske vrste koji je bitno različit od fosila iz vrsta australopiteka, homo erectus, star je oko 1,8 milijuna godina. Kostur homo erectusa veći je od kostura Lucy-ine vrste te sličniji kosturu današnjeg čovjeka, a najvažnija razlika je promjena u veličini mozga.
Mozak homo erectusa znatno je veći od mozga australopiteka. U razvoju od upravnog majmuna do homo erectusa došlo je do još jedne bitne promjene - čovjek je postao mesožder, što je itekako utjecalo na njegov način života.
U slijedećim je tisućama godina došlo do prve migracije ljudi, iako migracija nije prava riječ za širenje ljudske vrste koja se, prije oko 1,5 milijuna godina, iz istočne Afrike proširila gotovo cijelim svijetom u potrazi za novim životnim prostorom i hranom.
Ako nakon ovog kratkog opisa početaka razvoja čovjeka imate još neodgovorenih pitanja, svakako posjetite www.becominghuman.org te pogledajte fantastičan dokumentarac koji je poslužio kao inspiracija za ovaj članak.
Da se svi nastavni sadržaji u školama obrađuju na tako zanimljiv način kako je to napravljeno na becominghuman.org, djeca bi od kuće bježala u školu. Pogledajte, nećete zažaliti.
N.B.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati