Foto: Ilustracija

SVAKE godine dva se puta susrećemo s pomicanjem sata, jednom u proljeće, jednom zimi. Ako ste mislili da se pomicanje sata vrti samo oko toga hoćemo li duže ili kraće spavati, prevarili ste se. National Geographic donosi nam kratak osvrt na razlog i posljedice prilagođavanja aktivnog dijela dana izlasku i zalasku sunca.

U SAD-u pomicanje proizvoljno

Stanovnici SAD-a, bar u većini država, sutra će kazaljku sata pogurati za jedan sat unaprijed. Zakoni te države uređeni su tako da nitko nije obavezan "pokoriti" se toj promjeni, što znači da Arizona, Havaji, Puerto Rico, Djevičanski otoci, Američka Samoa i Guam neće morati petljati oko sata i vjerojatno će se poštediti određene doze zbrke i problema.

Vjeruje se da je pomicanje sata prvi predložio Ben Franklin, poznat kao ranoranioc - tako bar tvrdi David Prerau, autor knjige "Seize the daylight". Za vrijeme dok je u Parizu služio kao američki ambasador, Franklin je pomalo drsko prigovorio kako se u proljeće sunce počinje dizati prije njega, na što je gledao kao na uzalud izgubljeno vrijeme, koje bi se nekako moglo iskoristiti. Stoga je predložio da se sat pomakne unaprijed, kako bi se jutarnji sat prebacio na večer i time "spasio".

Takvo je računanje vremena, tijekom Prvog svjetskog rata, prva prihvatila Njemačka, koja je na taj način planirala uštediti na večernjoj rasvjeti i sačuvati ugljen za potrebe rata. Nakon Njemačke, taj su primjer slijedile i mnoge druge zemlje - u SAD-u je takva praksa zakonski regulirana od 1918. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pomicanje sata postalo je obavezno, a u periodu od 1942. - 1945. na snazi je ostalo svih 365 dana. Nakon rata, zakon je ublažen, a sam datum pomicanja sata često je skakao kalendarom.

Ljetno računanje vremena štedi energiju?

No, smanjuje li pomicanje sata potrošnju energije? Analize provedene tijekom posljednjih nekoliko godina kažu - ne. Sa Sveučilišta Washington stižu podaci o izvanrednom produživanju ljetnog računanja vremena za vrijeme trajanja ljetnih Olimpijskih igara u Sydneyu, 2000. godine. Stanovnici su uvečer zaista trošili manje struje, s obzirom da ulična rasvjeta nije bila toliko potrebna, no dodatno su trošili u mračno jutro. Slična situacija uzrokovala je veću potrošnju u SAD-u. Korištenje umjetne rasvjete zamjetno je palo, no tople večeri mnogi su odlučili rashladiti obilatim korištenjem klima-uređaja.

S druge strane, neke analize ipak pokazuju uštedu - SAD su produživanjem ljetnog računanja vremena na nekim mjestima, navodno, uštedile 1,3 teravata. Korist je najočitija u Kaliforniji, gdje ljudi umjesto boravka u klimatiziranoj kući duže ostaju vani, što je dokazano i zabilježenim povećanjem aktivnosti poput trčanja i bavljenja sportom, a smanjenjem čamljenja pred TV-om.

Poremećaj prirodnog ciklusa

Kako bi ravnoteža opet bila uspostavljena, moramo se osvrnuti i na loše posljedice, što uključuje potpuno zbunjivanje našeg prirodnog, unutarnjeg sata, koji reagira na razinu svjetla i govori nam kad nam se spava, a kad se budimo. Tijelo se, tvrdi Till Roenneberg sa Sveučilišta Ludwig-Maximilian, zapravo nikada ne prilagodi tom dodatnom satu koji dodajemo kraju dana.

Igranje s prirodnim ciklusom uzrokuje drastično smanjenu produktivnost, podložnost bolestima i opći umor. Roenneberg tvrdi da je većina građana "razvijenih" zemalja kronično premorena upravo zbog poremećenog ciklusa spavanja, čemu pomicanje sata samo pridonosi. Više sunca ujutro je dobra stvar, no dodavanje sata večeri odgađa san i šteti tijelu. Praćenje srčanih oboljenja pokazalo je da Šveđani, nakon proljetnog pomicanja sata, pate od drastičnog poremećaja bioritma.

I dok se razne grupe bore za potpuno ukidanje ili uvođenje novog cjelogodišnjeg računanja vremena, mišljenja ostaju podijeljena. Statistika je blago na strani onih koji zagovaraju proljetnu promjenu jer taj dodatni sat predstavlja veliko olakšanje - nakon posla konačno imaju vremena za neku od aktivnosti, a sunce je još na nebu.

Što vi mislite?